Nakon iznenađujućeg otvaranja sezone u Euroligi, stvari polako dolaze na svoje mjesto. Na početku superiorni Armani Milano počeo je posrtati i spustio se s prvog na treće mjesto u poretku. I dalje je to odlična pozicija za Manekene, ali sam vrh su bili primorani prepustiti španjolskim titanima Real Madridu i Barceloni.
Veliki rivali tradicionalno su među glavnim favoritima u Euroligi, ali rijetko to bude istovremeno budu oba od njih. Tako se u prošlom desetljeću poklopilo da je za vrijeme Realova vrhunca s Pablom Lasom Barcelona bila nekonkurentna u borbi za najveći trofej, a onda je kroz posljednjih par sezona Real doživio osjetni pad taman kada je Barça počela kovati svoju turbo-momčad.
Danas smo konačno u situaciji da možemo reći kako španjolska košarka dominira Euroligom: Real Madrid je vodeći u natjecanju s omjerom 20:4, dok mu Barcelona puše za vratom s 19:5, a k tome ovog petka dolazi na gostovanje u Madrid. Nadolazeći El Clásico bit će tako sudar dviju najboljih momčadi ne samo u Španjolskoj, nego i u čitavoj Europi. Pogledajmo stoga tko bi u ovom dvoboju trebao prevladati — ne samo u petak, nego i na kraju sezone.
Laso je ušao u svoju 11 uzastopnu sezonu s momčadi i nekako je ponovo uspio stvoriti auru nedodirljivosti oko Kraljeva kao u šampionskoj 2015. Fascinantno, to je ovaj putto napravio s uvelike drugačijom timskom koncepcijom nego onomad. Ako se sjećate Realova pohoda otprije sedam godina, u toj su ekipi centri bili pomoćno oruđe; najveću ulogu od negdašnjih Realovih petica imao je talentom ne baš raskošni, ali snažni i pokretni Gustavo Ayon, dok je klasa kao što je bio Ioannis Bourousis skupljala mrvice. U Lasovoj viziji košarke su klasične, sporije petice bile više hendikep nego prednost te se težište momčadi nalazilo u vanjskoj liniji.
Momčadi Real Madrida i Barcelone možemo usporediti s dvjema košnicama koje su prepune supervrijednih pčela od kojih bilo koja može iskočiti u presudnom trenutku
Danas, pak, imamo situaciju da je Realov najkorisniji igrač (ujedno i treći u MVP poretku u Euroligi) Walter Tavares. Kada je ovaj 220 cm visoki centar iz Zelenortske Republike u studenom 2017. potpisao za Madriđane, nije bilo za očekivati da će se zadržati ovoliko dugo, a kamoli postati kamen temeljac superiorne momčadi. Nije se to dogodilo preko noći; Laso je dugo vremena potrošio promišljajući kako sakriti njegovu tromost u obrani koju su suparnici nemilosrdno kažnjavali u pick igri. Međutim, s vremenom je Tavares popravljao motoriku, dok mu je Laso pronalazio sve idealnije igračko okruženje. Tako je ovaj gorostas danas postao teško zaustavljivo oružje u napadu, ali i pravi zaštitnik obruča: prosječnih 11,8 poena, 7,3 skokova i 2 blokade po susretu govore dovoljno za sebe.
Rekao bih da je ključna karika za konačni madridski procvat pristigla upravo iz Barcelone; doduše, neizravno. Riječ je o Thomasu Heurtelu, francuskom razigravaču koji je od 2017. do 2021. stanovao u Kataloniji te zapao u nemilost kada je na klupu zasjeo Šarūnas Jasikevičius. Litavski stručnjak nije mogao probaviti Heurtelovu mekoću u obrani, stoga je Francuz često ostajao zaboravljen na kraju klupe, a naposljetku je ‘ostao zaboravljen’ i na istanbulskom aerodromu kada su u klubu shvatili da pregovara s najvećim rivalom.
Najučinkovitiji protuotrov
Nakon kratke epizode u ASVEL-u Heurtel je ljetos doista potpisao za Real i može se reći da je oplemenio igru Kraljeva. Usprkos svim svojim deficitima u obrani, neosporno je da je majstorski plej — dobar šuter, dobar u prodoru, odličan dodavač. Još od odlaska Luke Dončića u Dallas nitko nije tako dobro koristio Tavaresovo veliko tijelo u organizaciji igre.
Nikako ne treba zaboraviti još jednu francusku pridošlicu iz ASVEL-a, Guerschona Yabuselea; riječ je o vrhunskom krilnom igraču koji pokriva pozicije tri i četiri. Doista je teško zaustaviti 203 centimetara visoko brdo mišića kada krene u prodor ili igru leđima, a usto posjeduje odličan šut s perimetra. Yabusele se tako prometnuo u najboljeg strijelca momčadi (12,9 poena uz 59,8 posto za dva i 40,2 posto za tri), dok je i na drugom kraju terena jedna od najpouzdanijih Lasovih karika.
Međutim, koliko god Yabusele bio dobar, u petak će se izravno sučeliti za klasu boljem igraču — naravno, Nikoli Mirotiću. Naturalizirani Crnogorac igra fantastičnu sezonu i vodeći je u MVP poretku, a ujedno i najbolji strijelac Eurolige sa 17,1 poenom prosječno uz 65,9 posto uspješnosti u šutu za dva te 48,9 posto trice. Dosad najbolju utakmicu odigrao je upravo u domaćem okršaju s Realom, kada je u pobjedi 93:80 strpao 31 poen uz 10 skokova, što mu je, indikativno, jedini double-double u sezoni. Dakle, Mirotić se vratio iz NBA lige, ali je zadržao NBA razinu igre, a očigledno najviše grize upravo protiv kluba koji ga je stvorio.
Ono što Lasa može posebno brinuti uoči revanša činjenica je da je Real poražen relativno glatko iako je imao tricu na gotovo 50 posto uspješnosti (9/19), 15 napadačkih skokova te natjerao domaćina na čak 14 izgubljenih lopti. Dakako da je gostujuća atmosfera u Blaugrani imala jak utjecaj, ali dojam je da od svih momčadi upravo Barcelona ima najučinkovitije protuotrove za Realova najubojitija oružja.
Jasikevičius na Tavaresa može mirne duše poslati Brandona Daviesa, valjda jedinog centra u Euroligi koji će na čistu klasu nadoknaditi 10-ak centimetara manjka i učiniti da poentiranje pored gorostasa izgleda jednostavno. Što se tiče zaustavljanja Zelenorćanina na drugoj strani parketa, tu odličan posao može napraviti 213 cm visoki turski centar Sertaç Şanlı, pristigao iz šampionskog Efesa, a Šaras će, jasno, narediti i pomaganja u reketu.
Strahovito širok kadar
Što se tiče Heurtela, Jasikevičius je jedva dočekao da razotkrije sve njegove slabosti zbog kojih ga, usprkos velikom talentu, nije mogao istrpjeti u svojoj rotaciji. Nick Calathes i Rokas Jokubaitis su ljudi koji bi mu trebali poslužiti u toj pakosnoj demonstraciji. Što se, pak, Yabuselea tiče, on će se većinu utakmice preznojavati pokušavanjem zauzdavanja Mirotića te je logično da će imati manje koncentracije i snage za napadački dio nego što je to u bilo kojem drugom matchupu.
Ključ utakmice bit će upravo u načinu na koji će Laso braniti Mirotića, odnosno neophodnim inovacijama u odnosu na prošli susret. Agresivna udvajanja bit će neizbježna usprkos velikom riziku otvaranja (pre)velikog prostora za brojne druge majstore u Barceloninim redovima od kojih se nikad ne zna tko će iskočiti, pa ni tko će sve uopće biti u rotaciji.
Ista stvar vrijedi i za Real. Obje momčadi imaju strahovito širok kadar, što je posve razumljivo s obzirom na suludi ritam utakmica i opasnost izostanaka zbog zaraze koronavirusom, kao i zbog ozljeda. Jasikevičius je dosad koristio 15 igrača u više od jedne euroligaške utakmice, a Laso čak 18, stoga je uistinu teško predvidjeti tko će sve u petak dobiti ozbiljnije minute.
Momčadi Real Madrida i Barcelone možemo usporediti s dvjema košnicama koje su prepune supervrijednih pčela od kojih bilo koja može iskočiti u presudnom trenutku i postati heroj derbija — na Realovoj strani tu su još klase Sergio Llull, Rudy Fernández, Gabriel Deck, Alberto Abalde, Vincent Poirier, Trey Thompkins… Kod Barçe svoju priliku za slavu vrebaju Cory Higgins, Kyle Kuric, Nicolás Laprovíttola, Dante Exum, Pierre Oriola, Rolands Šmits… Dojam je da Barcelona koncepcijski ipak ima stanovitu prednost, ali ovaj put će Real imati bučnu podršku s tribina.
El Clásico za košarkaški primat na Starom kontinentu pružit će nam zaista najbolje što Europa trenutno može ponuditi. Ove dvije turbo-momčadi nalaze se pri samom vrhu Eurolige u gotovo svim (pozitivnim) statističkim kategorijama, a još važnija je činjenica da imaju istinske majstore na terenu te još veće na klupama.
