Trade deadline ima posebno mjesto u srcu svakog NBA fana. Čak i onda kad se, kao sinoć, ne dogodi ništa spektakularno ili od krucijalne važnosti za ligu, deadline ima svoje čari jer u svom karakteru nosi tenziju i nepredvidljivost kojima se svi rado prepuštaju. U jednom trenutku je razmijenjen Nikola Vučević, u drugom Troy Brown Jr., ali se sve sa jednakom strašću analizira, instantno ocjenjuje, traži pobjednike i gubitnike, procjenjuje tko je dobio previše, a tko premalo.
Koliko god se u tim situacijama mišljenja mogu bitno razilaziti, oko jednog nakon sinoćnjih događanja postoji konsenzus. Kao što je već rečeno, dogovoreni poslovi nisu bitno poremetili već postavljenu ligašku hijerarhiju. Nema novih contendera, nema novih izazivača i to je u osnovi jedino bitno. Ima zato ekipa koje su tradeovima preskočile jedan ili dva razreda, onih koje okreću novu stranicu, a najviše onih koje su zakrpale velike rupe na rosteru kako bi izdržale zadnji sprint regularne sezone i spremnije dočekale playoff.
Izdvajamo tri najzanimljivija tradea.
Vučević iz Magica u Bullse
Prve domino pločice pale su u Orlando Magicu. Iako su iz uprave franšize kategorički odbijali pomisao da će razmijeniti Vučevića, ipak su skupili hrabrosti, pogledali istini u oči, napokon shvatili da u njihovim rezultatima nema magije nego samo iluzije i prihvatili paket Chicago Bullsa. Naša želja da vidimo jednog od najboljih centara lige u drugom okruženju konačno će se ostvariti.
Artūras Karnišovas, Chicagov GM i nekadašnji asistent GM-u u Denver Nuggetsima zna ponešto o europskim centrima i koliko mogu biti dobri ovi kojima prezime završava na –ić. Nakon iskustva s Jusufom Nurkićem i Nikolom Jokićem, Karnišovas se nije libio iskrcati Wendella Cartera Jr.-a, Otta Portera Jr.-a i dva picka prve runde 2021. i 2023. (top 4 zaštićeni) za Vučevića. Rješavanje mladog igrača Cartera Jr.-a i pickova znak su nam da su Bullsi u win-now situaciji. S 19-24 trenutno drže 10. mjesto na Istoku, pa bi ih dodatak Vučevića trebao učiniti barem sigurnim sudionikom play-in turnira, ako već ne direktno lansirati u doigravanje. Osim toga, Bullsi su očito sigurni da u Zachu LaVineu imaju franšiznog igrača oko kojeg vrijedi graditi i zato su mu pridružili igrača Vučevićeva kalibra koji bi mu trebao olakšati život.
Centarska pozicija cijeli je prvi dio sezone bila rak rana Bullsa. Trener Billy Donovan promijenio je nekoliko startera u potrazi za pravim rješenjem. Osim Cartera Jr.-a igrali su tu i Lauri Markkanen, Thad Young i Daniel Gafford, ali osim djelomično Younga, koji je ionako small-ball petica u specijalnim situacijama, nitko nije donio stabilnost i produkciju. Sada će se to promijeniti.
Vučević u sredini i LaVine na perimetru garancija su vrlo potentnog napada i realno je za očekivati da ovaj napad bude rangiran više od 19. pozicije u ligi, na kojoj je trenutno. Vooch dokazano može trpati na bezbroj načina i bit će ga zanimljivo vidjeti u okruženju u kojem nije glavna napadačka opcija. Na drugoj strani, LaVine dobiva partnera u zločinu koji će skinuti dio tereta s njegovih leđa. S njima dvojicom Bullsi sad imaju ravnotežu unutarnje i vanjske linije i za očekivati je da ih dosta gledamo u pick i handoff akcijama koje će obrane stavljati na ozbiljne muke.
Obrana je druga strana medalje. Vooch nije garancija kvalitetne zaštite obruča, iako ga se može smatrati poboljšanjem u odnosu na ono što su dosad pružali Chicagovi centri. Ono što dodatno intrigira kod obrane trojica su startera uz LaVinea i Vučevića. Tomáš Satoranský, Patrick Williams i Young su plus-defenzivci s kojima se obrana ne bi trebala raspadati. Na klupi će Donovan još imati korisna obrambena tijela u vidu Daniela Theisa, centra pristiglog iz Boston Celticsa, te Garretta Templea, korisnog stopera na perimetru.
Pronađu li LaVine i Vučević kemiju i uz eventualne napretke na oba kraja parketa, Bullsi bi mogli postati vrlo nezgodna momčad koju će svi htjeti izbjeći u play-in turniru.
Gordon iz Magica u Nuggetse
Odmah nakon Vučevića, Orlandov je trade deadline izlog sinoć postao još siromašniji odlaskom Aarona Gordona u Nuggetse. Za njega su Nuggetsi dali Garyja Harrisa koji je zbog ozljeda i forme postao uteg momčadi, rookieja RJ Hamptona i pick prve runde. Vrlo mala cijena s obzirom na potencijal koji momčad može dosegnuti s Gordonom.
On je još jedan igrač kojem je trebala promjena konteksta, što je zapravo samo politički korektna izjava za bijeg iz nesposobnog Magica. Za razliku od Voocha, Gordon nikad nije do kraja upogonio sve svoje talente i oslobodio zvijer u sebi. O njemu se, evo, i u 26. godini života priča kao o potencijalu. E, pa sve Gordonove vještine te atletske i fizičke predispozicije mogle bi vrlo lako doći do punog izražaja u Nuggetsima.
Ono što je Bullsima cijelu sezonu centarska pozicija, to je Denveru rola četvorke. Što ozljede, što slaba forma igrača, razotkrili su tu poziciju kao slabu točku momčadi i možda zadnju prepreku ove ekipe na putu do statusa contendera. S Gordonovim dolaskom stvar bi se trebala stabilizirati. On u Denver ne dolazi kao glavni igrač, a ni kao druga opcija, nego kao glue guy. Nuggetsi imaju Jokića i Jamala Murraya kao dvije udarne igle, imaju scoring stroj u Michaelu Porteru Jr.-u i treba im netko voljan odrađivati prljavi posao i sposoban povezati redove. Gordon bi mogao biti taj.
Imati njega kao help obrambenog koji rotira prema obruču da ga zaštiti, dok Jokić agresivno iskače na picku, veliki je upgrade za Denver. Gordon ima dužinu, atleticizam i razumijevanje igre da Denverova agresivna obrana konačno počne klikati kako treba. Raznovrstan je obrambeni igrač koji može braniti više pozicija, može switchati i u izolacijama braniti od bekova do krila. Ta obrambena multipraktičnost mu omogućuje ne samo da bude idealan čuvar leđa Jokiću, nego i Porteru Jr.-u, koji u petorci s Aaronom uvijek može čuvati lošijeg krilnog igrača.
Osim pomoći u obrani, Gordon u Colorado donosi napadački stil koji odgovara Jokiću i Murrayju. Njemu ne treba lopta da bi bio koristan.
U Orlandu su mu se lopta stalno gurala u ruke i to nije sretno završilo. U Denveru se Gordon samo mora podrediti sistemu baziranom na Jokićevim vještinama, a to znači: kretati se bez lopte, istrčavati tranziciju, pospremiti otvoreni šut i biti sekundarni kreator. Gordon to sve može i zna. Podcijenjen je dodavač, vrhunski cutter i finišer iz tranzicije. Šut zna biti problem, ali nekako ohrabruje 37 posto za tricu ove sezone na 4,5 pokušaja po utakmici. Sigurno će dobiti priliku igrati handoff s Jokićem, opcija su i njihove 4-5 ili 5-4 pick and roll akcije te pick igra s Murrayom, ali njegova prava vrijednost vjerojatno neće biti iskazana scorerskim brojkama nego funkcioniranjem sistema u oba pravca.
Oladipo iz Rocketsa u Heat
A kakav bi to trade deadline bio da se u njemu nisu pojavili Pat Riley i njegova kamarila iz Miami Heata. Posljednji veliki potez deadlinea njihovo je djelo i odradili su to u svom stilu: dali su malo, a mogli bi dobiti puno. Victor Oladipo i Heat koketiraju već duže vrijeme i romansa je konačno ostvarena. Miami je Houston Rocketsima dao gotovo pa ništa vrijedno: Kellyja Olynyka, koji je sinoćnjim Miamijevim tradeom s Kingsima za Nemanju Bjelicu ionako izgubio ulogu, Averyja Bradleyja koji ionako nije igrao te pravo na zamjenu draft picka još uvijek nepoznato koje godine.
Oladipo je igrač koji je ne tako davno, 2018. u dresu Pacersa bio All-Star, član All-NBA treće petorke i član NBA All-Defensive prve petorke. Danas nije ni blizu te forme, za što su zaslužne ozljede koljena i kvadricepsa koje su ozbiljno limitirale njegovu eksplozivnost, brzinu i energični stil igre konstantnog napadanja i igranja u petoj brzini. Današnji Oladipo je previše ovisan o šutu koji mu nikad nije bio jače oružje, manje napada obruč i nije, kao nekad, prevaga u obrani.
Ali i takav je vrijedan kockanja. Posebno ako si Miami Heat i možeš ga dobiti za bagatelnu cijenu, pa makar i za jednu sezonu. Oladipo je Heatov low risk-high reward projekt koji se i ovaj put odlučio kladiti na sebe, svoj medicinski i razvojni tim. Kada pogledamo s kakvim su uspjehom zadnjih godina radili slične poduhvate, ne možemo nego biti uvjereni i da će Oladipa dovesti u optimalnu formu.
Kad bi se to dogodilo, dobili bismo light verziju Jimmyja Butlera. Neumornu radilicu koja može kreirati šut i sebi i drugima, čuvati pozicije od 1 do 3 i završavati utakmice u petorci.
Slično kao i Gordon, Oladipo u Heatu neće nužno morati biti glavni igrač kao dosad, što mu u trenutnom stadiju karijere, ali i općenito, odgovara. Potrošnja lopte će mu se vjerojatno smanjiti, ali će se zato popraviti efikasnost jer će dobivati bolje šutove i lakše će dolaziti do pozicija za poentiranje. Zbogom tricama preko ruke i izolacijama, dobar dan poenima iz cuta na asistenciju Bama Adebaya i korner-tricama koje će kreirati Butler.
Sad kad je trade deadline apsolviran, vrijeme je da se posvetimo događajima na parketu koji uvijek u ovom periodu ulaze u svoju najzanimljiviju fazu. Uskoro ćemo saznati koliko su doista bili dobri ovi, ali i ostali tradeovi iz deadlinea.
