“Sada je dosta!”, zagrmio je predsjednik NK Osijeka Ivan Meštrović. “Dosta je s floskulama ‘nije problem izgubiti’. Problem je izgubiti!” lupio je šakom o stol metaforički, ako ne i doslovno, baš onako kako se od ‘gazde’ poput njega i očekuje. Uvjerljivi poraz na Maksimiru od Dinamovih rezervi shvatio je vrlo osobno i svoju je frustraciju sažeo u priopćenju koje ne izgleda baš kao nešto što bi trebalo izaći van iz kluba — ali klub je to, dapače, objavio na svojoj službenoj stranici, a svi mediji revno prenijeli.
U svom apelu da se “odstrani maligno tkivo iz organizma zvanog NK Osijek” nije se libio ni prilično teških riječi, iako one nisu bile upućene ni na koju konkretnu adresu. “Sve mogu oprostiti, ali nelojalnost ne. Mogu i prihvatiti izdaju, ali izdajnike nikada. Od danas nitko nije amnestiran. Od danas se nikoga ne trpi jer je star, bolestan ili je imao ‘nesretno djetinjstvo’. U dobu smo surovog profesionalizma i želim vidjeti te implikacije i u našem sportskom društvu”, zavapio je.
Svoj imidž beskompromisnog CEO-a Meštrović glanca još otkako je došao u poharani Osijek kao domaći logističar mađarskih ulagača na čelu s bliskim prijateljem mađarskog premijera Viktora Orbána, Lőrincom Mészárosom. Priča je svima poznata: njihov je kapital izvukao klub s ruba bankrota, osovio ga na noge i omogućio mu ne samo da preživi sadašnjost, već i da planira budućnost. A planova je od starta bilo puno i bili su vrlo ambiciozni.
Kad ti vlada strane države gradi trening-kamp i stadion pa navikneš tuđim, hm… štapom gloginje mlatit, onda ti i realnost izgleda ponešto drugačije nego drugima
“Ovo nije priča ili projekt — ovo je pokret”, naglašavao je najmlađi predsjednik u klubovima Prve HNL, pričajući o potrebi “iskorjenjivanja provincijskog mentaliteta”. Na tom putu u svijetlu budućnost pod križem Szent Istvána nije imalo biti osvrtanja unatrag, dao je to Meštrović naslutiti i ranije, a sad je odlučio i da će ostavljati ranjenike, odnosno da će put biti “bez empatije za zaostale u pokretu”, kako je i naslovio svoje obraćanje svekolikoj javnosti.
Dinamo je doista — i to u sastavu u kojem nije bilo baš nijednog igrača od 11 koji su tri dana ranije počeli protiv Viktorije — razbio Osijek ko beba zvečku. Primjerice, po InStatu je na utakmici stvorio 14 izglednih šansi za gol naspram gostujuće jedne (1); Dinamo je uputio 27 udaraca na gol, a Osijek tek četiri, uvjerljivo najmanje od svih u prošlom kolu HNL-a.
Ali… izdajnici? Alo, Meštre?!?
Kako izgleda realnost
Taj je Meštrovićev Osijek ove sezone prodao već petoricu svojih ponajboljih igrača: u transferima ukupne vrijednosti od oko 11 milijuna eura otišli su prošlog ljeta Mateo Barač, Eros Grezda i Borna Barišić, a zimus još Haris Hajradinović i Robert Mudražija. Benedik Mioč, koji je prošle sezone bio starter u veznoj liniji, otpravljen je na posudbu u drugi klub gazde Mészárosa, Puskás Akadémiju; Goranu Miloviću i Nikoli Jamboru istekle su posudbe u Osijek iz Kine, odnosno Belgije.
U pokušaju da se kompenziraju svi ti odlasci dovedeni su novi igrači — svi iz inozemstva, izuzevši Karla Kamenara, koji je pristigao iz Rudeša — vjerojatno pomalo i po uzoru na riječki model, uspješan za vladavine Matjaža Keka, koji je počivao na gotovo čudotvornoj sposobnosti slovenskog trenera da rehabilitira karijere upravo takvih nogometaša koji su, da se poslužimo Meštrovićevom terminologijom, “zaostali u pokretu”. S vjerom da će i “osječki Guy Roux”, kako se tepalo Zoranu Zekiću, u tome biti podjednako uspješan kao i “riječki Sir Alex Ferguson”, predsjednik je svaku prodaju u medijima popratio gotovo slavodobitno, naglašavajući kako klub ne prodaje zato jer mu je to nužnost, nego zato jer tako “želi”.
Svašta smo tijekom godina mogli čuti od klupskih dužnosnika u HNL-u, ali toliko besmislena floskula spada u sam vrh demagoških gluposti koje su ikad izrečene. Damir Mišković barem je u pogledu izlaznih transfera, za razliku od nekih drugih sfera, uvijek nastojao ostaviti dojam realnog čovjeka.
Ali kad kupuješ klub u suradnji s pajdom suludog autokrata, čovjekom koji se u Orbanistanu preko noći obogatio poslovima s državom, kad ti vlada te iste strane države gradi trening-kamp i stadion pa navikneš tuđim, hm… štapom gloginje mlatit, onda ti i realnost izgleda ponešto drugačije nego drugima.
Onda te valjda ‘prebaci’ pa povjeruješ da postoji čudotvorna formula po kojoj ćeš rasprodavati nositelje igre i zamjenjivati ih instant-rješenjima iz europskog second hand izloga, a usto ostvarivati rezultatski rast. Valjda pomisliš da zato što sam vjeruješ kako si “pokrenuo grad” (pokrenuo kamo? U Irsku?) i zato što tvoje PR-parole, kao preuzete iz nekakvog priručnika za korporativne lidere otprije 15-ak godina, padaju na plodno tlo među lokalnim pukom koji je izgubio svaku drugu perspektivu, i sama momčad mora već i samo na želju te “100-postotni angažman” igrati onako kako od nje očekuješ. Da ćeš, zato što ti komplimentiraju prijetvorni domaći političari i vladari nogometa kojima ulizički i pijunski dijeliš dresove, svoju energiju i karizmu prenijeti igračima na teren.
Pranje ruku
Taj je Meštrovićev Osijek ove sezone zabijao više od pola svojih golova iz prekida, što je nenormalno i neodrživo. Taj Osijek ima trenera koji u utakmici protiv Dinama odluči Milu Škorića, svog uvjerljivo najboljeg igrača i onog koji jedini sprječava tu improviziranu obranu da se ne raspadne, premjestiti u vezni red kako bi, valjda, taktički iznenadio suparnika. I onda, kad tu utakmicu igra bez primarnog izvođača prekida Petra Bočkaja, a s kapetanom izvan pozicije, s momčadi koja je u svakom zamislivom aspektu značajno slabija od prošlosezonske, urušavanje i šamaranje odmah u startu dolazi kao sasvim prirodna i predvidiva posljedica.
Kako to, Meštre, kako to? A pokrenuli ste grad, jebemu…
Nije Osijek tako fasovao zbog “izdajnika” niti zato što je Dinamo više “želio pobjedu” nego zato što je prvak — pa makar i u toj ‘rezervnoj’ varijanti — daleko organiziranija i bolja momčad s ogromnom prednošću i u individualnoj kvaliteti i u planu igre.
Ali gazda — ili gazdin namjesnik, kako god vam draže — to ne vidi ili ne želi vidjeti. Jer u njegovoj glavi je sve ovo samo izdajničko neprovođenje korporativne new age ezoterije koja po vlastitom uzoru od mediokriteta stvara zvijezde, od prolaznika legende.
I onda na kraju vjerojatno neće biti ni svjestan da će i ovo njegovo strastveno priopćenje biti viđeno prvenstveno kao sramotno demagoško pranje ruku od vlastite odgovornosti, koja je u svemu tome i najveća. Ljudi ti se smiju, Meštre.
xxx
Uz Dinamo (14) na vrhu i Osijek (jedna) na dnu, najviše izglednih prilika za gol u prošlom je kolu stvorila Rijeka (13), a najmanje Istra i Inter (po dvije). Po udarcima na gol iza Dinama (27, devet unutar okvira) je Rijeka (8/19), a prva iznad Osijeka (1/4) Gorica (3/7). Daleko najviše posjeda lopte po InStatu je imao Hajduk s gotovo 70 posto, slijedi Rijeka s 61,5 posto. Zanimljivo, Gorica je upisala tek 55 posto točnosti dodavanja, što je uvjerljivo najslabije (nitko drugi ispod 70 posto). Najviše dodavanja u suparnički šesnaesterac bilježi Hajduk (51, od čega 20 točnih), ali su po točnim pasovima u kazneni prostor uspješniji bili i Dinamo (22/49), i Slaven (22/42) i Lokomotiva (22/35). Gorica (5/20) i Osijek (6/23) su, s druge strane, pogađali tek svako četvrto takvo dodavanje. Hajduk je imao i najviše pokušanih centaršutova (19, tek pet točnih), ali je najpreciznija u tome bila Lokomotiva (11/16). Najviše ključnih dodavanja imali su Dinamo (13/25) i Rijeka (14/21), dok Osijek nije imao ni jedno jedino (0/11).
Kad smo kod individualnih brojki, Dinamov Amer Gojak kreirao je najviše izglednih šansi za gol, četiri; najviše puta je na gol pucao Rijekin Jakov Puljić (šest, od čega tri unutar okvira gola), a najviše puta točno dodao Hajdukov Ardian Ismajli (82/93). Najviše ključnih dodavanja imao je njegov suigrač Fran Tudor (5/8), najviše centaršuta Lirim Kastrati iz Lokomotive (4/4), a najviše dodavaja u suparničkih 16m Slavenov Stipe Bačelić-Grgić (9/17).
Najuspješniji u duelima bili su Lokomotivin Luka Ivanušec (21/29), , Interov Karlo Muhar (20/37) i Slavenov Marko Karamarko (20/23). Ivanušev je pritom čak 11/13 uspješno driblao, a Muhar 9/11 uzeo loptu iz starta. Najviše osvojenih lopti ima Dario Župarić iz Rijeke — 20, od čega četiri na suparničkoj polovici terena.
Prvi ‘ispod crte’ pri izboru statistički najboljih 11 proteklog kola bili su dinamovci Petar Stojanović i Mario Šitum te interovci Antonio Bosec i Tomislav Valentić.
Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 3-4-3.
Mladen Matković (354), Inter
Izjednačen po Indexu s Amirom Rrahmanijem, ali ga je InStat rangirao kao prvog. Četiri obrane i čista mreža protiv Slavena, od čega tri u kategoriji supersaves, te čak 9/9 pokupljenih centaršutova ili presječenih dodavanja. Usto je imao 17/24 točnih vlastitih pasova. Prvi put u Momčadi kola.
Dario Župarić (314), Rijeka
Prvi put u Momčadi kola. Najviše osvojenih lopti (20) od svih u proteklom kolu, jedan udarac, dodavanja 67/76, dueli 15/16, startovi 2/2, šest presječenih suparničkih pasova.
Krystian Nowak (288), Slaven Belupo
Debitant u ovom izboru. Dodavanja 42/52 (0/2 u suparničkih 16m), dueli 11/14, startovi 4/4 i 10 presječenih lopti.
Dino Perić (327), Dinamo
Dodavanja 34/39 (ključna 1/2, u 16m 1/1), dueli 7/9, startovi 3/5, devet presječenih suparničkih dodavanja i jedan šut. Treći put u Momčadi kola.
Zoran Kvržić (314), Rijeka
Drugi put ove sezone u idealnih 11. Kreirao tri izgledne prilike, od čega su dvije bile asistencije za gol. Dodavanja 62/83 (ključna 4/6, u suparnički šesnaesterac 3/8), dueli 9/17, driblinzi 3/4, startovi 2/3, osam presječenih suparničkih dodavanja.
Domagoj Pavičić (312), Rijeka
Jedan šut, dodavanja 74/84 (ključna 1/2, u suparničkih 16m 2/2), dueli 15/25, driblinzi 6/9, startovi 2/3 te šest presječenih dodavanja, od čega su tri bila na suparničkoj polovici. Već šesti put u idealnih 11.
Lovro Majer (300), Dinamo
Prvi put ove sezone u Momčadi kola. Kreirao tri izgledne prilike za gol, jednom asistirao, četiri puta pucao (jednom unutar okvira gola). Dodavanja 48/64 (ključna 2/5, u šesnaesterac 4/14), dueli 7/13, driblizi 1/1, startovi 5/7 te sedam presječenih dodavanja, od čega pet na suparničkoj polovici.
Amir Rrahmani (354), Dinamo
Četvrti put u Momčadi kola. Osim što je iz dva udarca zabio jedan gol, dodavao je vrlo precizno (46/49, bez ključnih dodavanja), dobio 9/11 duela, 3/5 driblinga, 2/2 starta na loptu i dvaput presjekao suparničko dodavanje.
Serder Serderov (333), Inter
Četiri puta pucao, dvaput unutar okvira gola, jednom u mrežu. Dobio 13/19 duela, 6/9 driblinga, 3/4 starta na loptu, uz dva presječena suparnička dodavanja i 15/28 točnih pasova (2/3 ključna, 0/3 u suparničkih 16m). Prvi put u idealnih 11.
Komnen Andrić (344), Dinamo
Uz Pavičića je prvi ove sezone sa šest pojavljivanja u Momčadi kola. Četiri puta pucao, dvaput unutar okvira gola, zabio jednom i jednom asistirao. Dodavanja 27/31 (ključno 1/1, u 16m 1/2), dueli 11/22, driblinzi 1/2.
Maxwell Acosty (318), Rijeka
Kreirao dvije izgledne prilike za gol, četiri put pucao (dvaput unutar okvira gola), jednom je zabio. Dodavanja 37/40 (ključno 1/1, u 16m 1/1), dueli 13/23, driblinzi 2/4, startovi 3/5. Treći put u Momčadi kola.
