Ovaj tjedan nemamo Momčad kola ni detaljni statistički pregled HNL-a, iz razloga jer je odgodom utakmice Dinama i Rijeke kolo bilo nepotpuno, a ostvareni statistički učinci igrača u preostalim susretima sugeriraju da bi veći dio idealnih 11 mogao doći baš iz tog derbija. Spomenimo tek da je zasad najviši InStat Index ostvario Osijekov vratar Ivica Ivušić. Umjesto uobičajenog pregleda, odlučili smo ovotjedni prostor posvetiti mladom Osijekovom defenzivnom adutu, Bošku Šutalu.
Prije točno pet mjeseci Zoran Zekić je završio svoj mandat na Osijekovoj klupi. Njegov nasljednik postao je dotadašnji trener B sastava Dino Skender i jedan od njegovih ključnih zadataka bio je polako uvoditi mlade igrače koje je prethodno trenirao u razvojnoj ekipi kroz drugu i treću ligu. S obzirom na to da je riječki poučak pokazao ograničenja poslovne politike koja se bazira na kupnji igrača, njihovom razvoju i (pre)prodaji, jedini ispravan put klubovima kao što su Rijeka i Osijek je briga o proizvodima vlastite akademije — što su, uostalom, shvatili i na Rujevici u drugom dijelu prošle sezone.
Osim što je poznavao sustav, Skender je bio ispravan odabir u tom trenutku jer je treniranjem juniora i kasnije B sastava imao najbolji uvid u kvalitete i spremnost onih koji bi trebali biti budućnost kluba.
Već u svojoj prvoj utakmici protiv Intera u Zaprešiću, izveo je postavu sa sedam igrača poniklih u klubu, a prvi gol na utakmici zabio je Mihael Žaper — mladi veznjak i jedan od najvećih pobjednika u Skenderovom dosadašnjem mandatu. Društvo Žaperu te starijim kolegama Mili Škoriću, Marku Malenici i Alenu Grgiću još su pravili Talys, Marin Pilj, Danijel Lončar te Boško Šutalo.
Šutalo posjeduje iznimno rijedak set vještina u koji će dodavati nove elemente
Ovaj posljednji, rođeni Metkovac je u rodnom gradu napravio prve nogometne korake igrajući za Neretvu, gdje su započela još dva istaknuta igrača ove HNL sezone, Istrin Mario Ćuže i Dinamov Bruno Petković. Za razliku od svojih bivših suigrača koji su Metković zamijenili Zagrebom (Ćuže je u Puli na posudbi iz Dinama), Šutalo se odlučio na odlazak u RNK Split, u vremenima kad je klub još bio prvoligaš. Ondje se zadržao dvije godine, a u ljeto 2017. došao u Osijek i, ako je suditi po nastupima, nije pogriješio.
Nakon što je kao kapetan osvojio juniorski Kup 2018., brzo je dočekao poziv u prvi sastav i debitantski nastup u pobjedi nad Rudešom 4-1 krajem listopada prošle godine. Iako je odigrao još nekoliko utakmica u Zekićevu mandatu, zapravo je pravu priliku dobio dolaskom Skendera. Od zadnjih 12 prvenstvenih utakmica, nije nastupio samo u drugom kolu ove sezone protiv Gorice kao posljedica toga što je osječki trener zbog europskih obveza odlučio odmoriti cijelu prvu postavu izuzev vratara Ivice Ivušića. Šutalo je kontinuitet utakmica u prvoj postavi zaslužio svojim kvalitetama bez kojih je danas teško zamisliti funkcioniranje osječkog sustava.
Dribling kao alat modernog stopera
Na početku sezone Skender ga je zamislio kao centralnog stopera u formaciji 3-5-2, dok je desnog igrao Škorić, a lijevog Ante Majstorović. Trojica jako dobrih dodavača u posljednjoj liniji osnova su za izgradnju napada, a Šutalo se često podizao ispred preostalog dvojca stvarajući trokute, što je bilo jako dobro rješenje protiv visokog bloka.
No, Skenderova početna ideja imala je i svoje nedostatke.
Majstorović kao dešnjak na lijevoj strani je laka meta kao okidač za presing, jer je premještanjem na jaču nogu davao suparniku previše vremena za reakciju. Zbog neiskustva i činjenice da je tek nedavno ušao u svijet seniora, Šutalo je još ispodprosječan duel igrač, posebno u zračnim duelima u kojima je prošle sezone osvajao ispodprosječnih 57 posto. Ipak, pravi razlog zašto su određene izmjene u sustavu bile nužne bilo je to da je osječku igru bilo lako pročitati. Suparnici bi se povukli u srednji ili niski blok te pustili osječku trojicu stopera da vode igru, istovremeno vrebajući njihove pogreške za brzu tranziciju.
Uključujući obje utakmice protiv CSKA, Skender nije mijenjao početni plan — sve do zadnje trećine dvoboja na Rujevici, gdje su Osječani ušli s negativnim rezultatom. Ulazak novog igrača, Brazilca Igora Silve, dao je potrebno širinu na desnoj strani, ali ključni potez dogodio se promjenom formacije u 4-3-3 odnosno Škorićevim pomicanjem na zadnjeg veznog. Upravo je Osijekov kapetan okomitim dodavanjem probio riječke linije za Silvu koji je povratnom loptom našao Žapera za izjednačenje. No, puno važnije od boda bila je Skenderova reakcija, viđena već u sljedećoj utakmici protiv Hajduka.
Iako se Osijek vratio u formaciju 3-5-2, izmjenom mjesta u zadnjem redu dobivena je veća dinamika u otvaranju napada. Škorić, kao veznjak ‘zarobljen’ na poziciji stopera, preuzeo je centralnu ulogu na kojoj više nije morao brinuti o širini duž aut linije nego je mogao slobodniji izlaziti iz formacije, znajući da ima dvojicu suigrača koji mu pokrivaju leđa. Mogao je koristiti i svoju najveću vrlinu, čitanje igre; usto njegova sposobnost da dodavanjem probije linije tjera obranu na uže pozicioniranje, što onda otvara prostor na bokovima. Pomicanjem Majstorovića na desnu stranu ‘ukinuta’ je mogućnost presing-okidača za suparnike, dok je Šutalo zauzeo poziciju koja po njegovom setu vještina zapravo najviše odgovara.
Iako se radi o 188 cm visokom braniču, Šutalo gotovo jednako kvalitetno može igrati bliže aut liniji. Prošle je sezone samo Dinamov Sadegh Moharrami imao više uspješnih driblinga od njega u konkurenciji bočnih igrača, a posebno treba napomenuti da je Šutalo većinu utakmica igrao poziciju u užoj obrani. Stoga ne iznenađuje podatak da je prosječno po utakmici imao najviše driblinga u konkurenciji stopera, a prvi do njega bio je Slavenov Zvonimir Šarlija s 0,74/1,3 uspješna pokušaja, što je gotovo 1,5 manje nego Šutalo.
Sposobnost probijanja linije driblingom te otpornost na presing danas su neizostavni alati modernih stopera, a kad se to nadogradi s činjenicom da može pokriti više pozicija u različitim sustavima, onda je jasno o kakvoj se razini talenta radi.
Ugasio Eduoka
Osim napadačkog doprinosa koji je učinjenim izmjenama dao dodatnu dimenziju osječkoj izgradnji napada, Šutalo je protiv Hajduka pokazao visoku razinu igre u osnovi svoje pozicije — obrani.
Otkako je došao u Split, Samuel Eduok bio je nemilosrdan prema suparnička obrana u HNL-u. U četiri utakmice prije gostovanja u Gradskom vrtu, Nigerijac je zabio tri gola i ubilježio isto toliko asistencija te potpuno opravdao epitet pojačanja koje se dugo čekalo na Poljudu. Kombinacija snage i brzine često je dovoljna za činjenje presudne razlike u domaćem prvenstvu, ali prošli vikend u Osijeku nije bila. Na sve Eduokove trikove preko desnog krila, Šutalo je imao rješenje. Mladi osječki stoper osvojio je svih osam duela protiv Hajdukovih napadača, dok je Eduok ostavljen na samo dva osvojena duela iz ukupno 18 pokušaja, a utakmicu je završio bez uspješnog driblinga i udarca unutar okvira gola.
Na širokom prostoru Šutalo brzinom može odgovoriti najboljim igračima lige, a kategorija koja to potvrđuje su startovi, odnosno oduzete lopte.
Iako treba ponoviti da se radilo o njegovoj prvoj seniorskoj sezoni, graf pokazuje da je bio pri vrhu s iznadprosječnom učinkovitošću startova od 72 posto u konkurenciji stopera. Utjecaj u fazi obrane protiv Hajduka te statistička podrška daju jasan zaključak: Šutalo nije budućnost, nego sadašnjost HNL-a.
S obzirom na to da se radi o igraču koji će tek za nekoliko mjeseci navršiti 20 godina, postoje određene mane koje treba popraviti. Osim niskog postotka osvojenih zračnih duela, prostor za napredak je vidljiv u dodavanjima, posebno dugim loptama, te donošenju odluka kad krenuti u dribling iz obrane. Primjerice, Dinamo je u četvrtom kolu nekoliko puta imao spreman odgovor na njegove izlaske s loptom te je vrlo brzo ulovljen u zamku. No, sve tu to nedostaci koji se mogu pripisati neiskustvu, zaigranosti i nogometnom odrastanju, ali ono što je bitno — Šutalo posjeduje iznimno rijedak set vještina u koji će s vremenom dodavati nove elemente; nastavi li napredovati, može postati najvrjedniji osječki ‘proizvod’ u povijesti kluba.
Njegov igrački razvoj je posebno važan ne samo zbog Osijeka nego i hrvatske reprezentacije, jer je trenutno pozicija desnog bočnog izraziti deficit, a osim Šutala je vrlo teško pronaći igrača s reprezentativnim potencijalom.
