Lijepo je gledati Lovru Majera. Vidi i osjeća igru. Čita je vještinom iskusnog igrača iako je tek 19-godišnjak. Nit’ brza, nit’ kasni, odigrava uvijek baš na vrijeme. Ne muči se. Kao što kaže jedan od skautskih izvještaja koji se može naći na internetu, igrač je ogromnog potencijala i bez puno slabosti. Možda bi preciznije bilo reći bez vidljivih slabosti, imajući u vidu da Majer igra ligu kao što je HNL.
Pojavio se ispod radara, promaknuvši i najokorjelijim pratiteljima domaće lige. Šturi biografski podaci navode da je počeo u Dinamu, čiju je hvaljenu akademiju napustio 2010. kao 12-godišnjak. Proveo je par sezona nastupajući za Dubravu i Trnje, da bi ga 2013. regrutirala Lokomotiva. Kao i u slučaju Marka Pjace, i Majerova nas povijest uči da korak unatrag dugoročno može završiti promocijom umjesto da završi degradacijom.
Gromoglasno se njegova karijera nije razvijala niti na Kajzerici. Tiho se pojavio na popisu za ljetne pripreme sad već zaboravljenog prof. Valentina Barišića u ljeto prošle godine. Debitirao je posljednjeg dana lipnja 2016. na gostovanju kod Santa Colome, andorskog predstavnika u prvom pretkolu Europa lige.
Prvi sam ga put vidio uživo 13. kolovoza, kada je na Rujevici startao protiv Rijeke. Zaigrao je kao rutiner, bez imalo straha i u vrlo sporom ritmu. Činilo se tom prilikom, kao što se može činiti danas, da izvlači korist iz slobode koju mu suparnici još uvijek poklanjaju iz neznanja i nepripremljenosti. Kako god, za 45 minuta prilično je kvalitetno spajao akcije svoje momčadi protiv visokog presinga momčadi Matjaža Keka. Iz 11 je duela šest puta izašao pobjednički, dva od triju pokušaja driblinga završili su uspješno, dok je iz šest defenzivnih startova loptu odnio četiri puta. Tome (iznenađujuće) uspješnom segmentu njegove igre još ćemo se vratiti.
Lovro Majer stvara igru i to je njegova prvenstvena osobina. Tehnički je izuzetno jak i to se očituje na svim poljima igre. Iznimno je brz u primopredaji lopte. Osjeća prostor i izvrsno percipira okolinu, dok kontakt voli i ne bježi od duela. Čini ga to vrlo, vrlo otpornim na presing.
Odigrava iz prve gotovo uvijek kad treba. Nije carinik lopte. Izuzetan mu je osjećaj za kombinatoriku, odnosno suradnju. Bezbroj puta tijekom utakmice vidjet ćete ga u kratkom odigravanju i potom brzoj otvarajućoj kretnji kojom se nudi za novi prihvat lopte. Na njegovu nesreću, u Lokomotivi Marija Tokića najčešće nema suigrača s kojim bi mogao odigrati dupli pas iz prvog dodira i to itekako kljaštri njegovu produktivnost.
Potencijal je stvarno velik, ali…
Očekivano za igrača njegovih karakteristika, Majer se zna pozicionirati u prostoru, odnosno pronalaziti ispražnjene prostorne džepove. Njegova izrazita kvaliteta su završna i ključna dodavanja. Ta najbolji je asistent lige u momčadi koja prosječno zabija jedva gol po utakmici… Još veću snagu predstavlja njegova precizna, mehanički savršeno funkcionalna lijeva noga. Udara loptu snažno i s brzom rotacijom, što njegove daljinske udarce, centaršuteve, prekide i dijagonale čini optimalno izvedenima.
Najveća Majerova kvaliteta leži u činjenici da u principu uvijek odigrava najbolju loptu: ono što bi iz svog naslonjača ili s tribina izabrao gledatelj koji razumije igru. Tu će Lokomotivin mladac doista rijetko razočarati.
Intrigantno je što po InStatovim pokazateljima presing, dakle element defenzivne igre, ispada jednom od vodećih Majerovih osobina. Kako ima dobar tajming i voli duel, Majer začudnom lakoćom i bez prekršaja uzima loptu omogućujući momčadi, i to opet prvenstveno kroz vlastito otvaranje, brzu napadačku tranziciju. Nije nevažno da se voli povući u obranu. Redovito će, naime, pokriti ili napasti svog ili sebi najbližeg igrača.
Majerov je talent urođen, potencijal doista ogroman. Treba, međutim, ostati oprezan.
HNL je liga izrazito niskog intenziteta i nemoguće je znati koliko dobar Majer zapravo može biti dok ne bude stavljen na ozbiljan test. Svi oni koji su ijednom zaigrali nogomet mogu zamisliti da je štopanje lopte u skoro pa rekreativnim okolnostima igranja nešto sasvim drugo od štopanja u uvjetima ekstremnih, anaerobnih frekvencija srčanih otkucaja. Za primjer, Domagoj Pavičić i Ivan Fiolić također su impresivno izgledali igrajući za Lokomotivu s 20 godina života. Nastupi u europskoj konkurenciji razotkrili su elementarne manjkavosti koje su poništile sve pozitivne aspekte njihove igre.
I Majer je težak za pročitati jer većinu vremena provodi u sporom ritmu. Gotovo da izgleda poput tempaša. Također, izbjegava koristiti desnu nogu, što će mu u ozbiljnijoj konkurenciji zasigurno stvarati probleme.
Prilagodba pozicije
Kad su u pitanju pozicije koje može pokrivati, zasad je Majer isključivo izumiruća ‘desetka’ – vrsta igrača na poziciji koja trenutačno nije popularna, iako ne mora značiti da uskoro opet neće postati. Vjerojatno će ipak ići u prilagodbu, jer rijetki su igrači koji završavaju tamo gdje su počinjali. Mogao bi se tako Majer pretvoriti u vrhunsku ‘osmicu’, zašto ne i kontrakrilo (desno) pokaže li se da u njegovim nogama ima izdržljivosti. Također bi mogao igrati drugog napadača, onog koji podupire špicu. Tome je možda i najbliži. Igra to, uostalom, povremeno već sad.
Karakterno na terenu Majer odaje dojam čovjeka koji se ne da impresionirati. Iako staložen, gotovo flegmatičan, igra bez respekta i to je sasvim sigurno još jedna zdrava osobina. Iz javnih nastupa teško je zasad išta iščitati kad pitanje o možebitnom prelasku u Dinamo predstavlja vrhunac novinarske imaginacije.
