Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Momčad kola: Rijekin heroj Simon Sluga predvodnik je još nepostojećeg novog vala

InStat i Telesport donose detaljni statistički pregled HNL-a

Možda ste je i vi vidjeli, jer ta je fotografija često i posvuda šerana: veliki Gianluigi Buffon stoji ispred golobradog kolege na nekom davnom Juventusovu treningu. Taj je klinac Hrvat, koji je u tadašnjih svojih 18 godina prošao puno više od mnogih starijih kolega. Put ga je naveo od početaka u Jadranu iz Poreča do Dinama, iz kojeg se vratio nazad u Rijeku, da bi ondje dogurao od selekcija mlade reprezentacije sve do, eto, treninga s velikim Gigijem.

Kada je otišao za Torino osobite pompe nije bilo. Bio je samo još jedan klinac koji se kocka s karijerom tražeći je premlad u previše konkurentnom okruženju, a najboljim željama unatoč, kao i talentu koji posjeduje, očekivao se nažalost ustaljeni scenarij: otiđi, vidi, vrati se kući kao potrošena roba, lišen razvoja u formativnim godinama.

Simon Sluga se pak uspješno othrvao tom trendu nakon svog povratka u Rijeku.

Niz posudbi koje su ga vodile u Veroninu primaveru, Pomorac, Lokomotivu i Speziju oboružao ga je strpljenjem pri čekanju svoje prigode. Prvo je u Rijeci čekao da Ivan Vargić zasluži svoj inozemni transfer kao neprikosnovena riječka ‘jedinica’, da bi onda dočekao trenutak u kojem je Andrej Prskalo otpao zbog neugodne ozljede, što je Matjaž Kek iskoristio za demonstraciju svoje politike rotiranja.

Riječkim je vratarima oduvijek bila namijenjene tek i to samo eventualno marginalna uloga u hrvatskoj reprezentaciji. Utjecaj Hajdukove i Dinamove škole uvijek je bio jači. Zasad nije ništa drugačije ni s 25-godišnjim Slugom koji se nalazi u širem reprezentativnom krugu; no, pred njim su najbolje golmanske godine i tko zna, možda jednom ugrabi svoju prigodu. Statistički je dosad u borbi za najboljeg vratara lige, o čemu govore i četiri dosadašnja uvrštenja u InStatovu tjednu Momčad kola.

S druge strane, Slugina je uloga i ona predvodnika zasad nepostojećeg vala ‘domaćih’ igrača na Rujevici, onih koji su prošli kroz klupski omladinski pogon.

Primjer klubu, ali i kolegama

Proći će uskoro punih godinu dana otkako je Damir Mišković u sklopu svog petogodišnjeg plana najavio kako će okosnica “nove Rijeke” biti ona u kojoj će “za početak” u zapisniku biti “petorica mladih igrača u 20”. Otišao je Kek, prodala su se još nekolicina prvotimaca, a u klupskom zapisniku i dalje jedini domaći igrači ostaju 31-godišnji Prskalo i Sluga, uz povremeno ukazivanje trećeg golmana, mladog Ivora Pandura.

U posljednjih nešto manje od pet godina za Rijekinu je prvu momčad debitiralo ukupno šest mladih igrača, posljednji od njih je 18-godišnji Denis Bušnja, koji je ove sezone odigrao kup-utakmicu u Križevcima i u njoj postigao pogodak. Izuzev toga dobio je jednu minutu u domaćoj utakmici protiv Slaven Belupa krajem rujna i od tada ga nema u zapisnicima. Ostala petorica — redom Milan Ristovski, Jasmin Čeliković, Mihael Rebernik, Dario Vizinger i Filip Dangubić  — zajedno su u dresu prve momčadi sakupili sedam nastupa, od toga nitko više od dva. Osim Bušnje, u klubu u ovom trenutku nije nitko: Čeliković i Ristovski su na posudbama, ali zasad ništa ne sugerira da ih Rijeka ima namjeru integrirati natrag u prvu momčad.

Razvoj mladih igrača proces je koji nikada sa stopostotnom vjerojatnošću ne garantira onaj konačni željeni ishod, a to je lukrativna prodaja nakon njihova rezultatskog doprinosa. Preprodavačka pozicija Rijeke koja podrazumijeva iskusnije igrače može garantirati rutinu u lovu na rezultat, što je također validno. Ali u aktualnoj sezoni, u kojoj rezultat s obzirom na okolnosti ne mora biti primat, prigoda da puste najave o inkluziji mladih igrača zapravo postanu praksa nameće se kao idealno rješenje. Godinu dana od te Miškovićeve samouvjerene najave i gotovo tri godine od gašenja druge momčadi zbog fokusiranja na juniorski sastav, Rijeka i dalje ima zapravo samo Slugu kao primjer — i to nepotpun primjer — razvoja domaćeg igrača.

A možda bi upravo on mogao biti pokazatelj i klubu da se isplati ulagati u svoje igrače, ali i mladim kolegama koje se okreću ponudama iz inozemstva da se isplati čekati priliku. Njegov put natrag bio je u neku ruku i splet okolnosti, ali otkako je prigrlio poziciju u prvoj momčadi njegova je vrijednost samo rasla.

***

Po InStatu je najbolje u proteklom kolu odigrala Rijeka, a najlošiji opet Rudeš; najviše je svoj ovosezonski prosjek nadmašio Inter, značajno još i Istra, a uvjerljivo najviše je statistički podbacio Osijek. Najviše je izglednih šansi, pak, stvorila Lokomotiva (osam), a najmanje Rijeka, Gorica i Rudeš (po dvije). Inter je mao uvjerljivo najviše udaraca (25, od čega devet unutar okvira gola). Najviše lopte u posjedu imao je Hajduk, 67 posto, a Splićani su u zadnjoj utakmici sa Zoranom Vulićem na klupi uputili i najviše centaršutova od svih u ligi — njih 31, od kojih je samo sedam bilo precizno. Rudeš i Osijek, međutim, nisu upisali niti jedan točan centaršut (0/13 i 0/11).

Stvar koja kod Hajduka najviše upada u oči je ta da je protiv Slaven Belupa imao tek jedno jedino ključno dodavanje (dakako, najmanje od svih), ali i najmanje pokušaja ključnih dodavanja (pet). Već i sam taj podatak dovoljno govori o tome kakva je igra bila i koliko je smiješno o njoj uopće pričati. Zanimljivo, Rudeš je imao najviše pokušaja ključnih dodavanja — njih 19, od čega je 9 bilo točno.

Na individualnom planu, spomenimo da su najviše šansi za gol kreirali Lokomotivin Ivan Krstanović i Dinamov Dani Olmo (po tri), a najviše ključnih dodavanja — i upućenih (osam) i točnih (četiri) — imao je Tomislav Mrkonjić iz Rudeša. Musa Muhammed iz Gorice ispalio je čak 11 centaršutova, ali pogodio tek jednom; njegov suigrač Mario Marina imao je najviše osvojenih lopti (23, od čega šest na suparničkoj polovici terena), dok je Hajdukov Stanko Jurić dobio najviše duela (21/33).

Najbliže plasmanu među idealnih 11, ali ipak ‘na klupi’ ostali su Matej Jelić i Bruno Bogojević iz Slavena, zatim Ramón Miérez (Istra), Myrto Uzuni (Lokomotiva) i Alexander Gorgon (Rijeka).

Evo tko je u Momčadi kola, formacija je Kruni Jurčiću omiljenih 4-romb-2.

Simon Sluga (332), Rijeka

Četvrti put u idealnih 11, po čemu je, dakako, najbolji među vratarima Prve HNL. Drugi golman koji je ove sezone ponio titulu Igrača kola, nakon Ivana Kelave u šestom kolu. Zaslužio ju je učinkom koji uključuje sedam obrana, od čega tri InStat kategorizira kao supersaves, i naravno, čistom mrežom u derbiju s Dinamom. Usto je pokupio 1/2 centaršuta ili suparničkih dodavanja na koje je izašao te dodavao s preciznošću 18/23.

Petar Stojanović (290), Dinamo

Prvi put ove sezone u ovom izboru, čime je postao već 20. Dinamov igrač uvršten barem jednom u Momčad kola. Jednom pucao (unutar okvira gola), točno dodao 50/59 puta (3/4 ključno, 5/6 u suparnički šesnaesterac), dobio 11/17 duela, 4/5 driblinga, 1/2 starta na loptu, uz tri presječena suparnička dodavanja.

Kévin Théophile-Catherine (302), Dinamo

Treći put u Momčadi kola. Dodavanja 54/64, dueli 10/13, startovi 2/2, presječenih suparničkih dodavanja 10.

Andrej Šimunec (266), Inter Zaprešić

Dodavanja 52/56 (ključna 2/2, u suparničkih 16m 2/2), dueli 7/8, startovi 1/1, sedam presječenih dodavanja. Drugi put u Momčadi kola.

Jan Lecjaks (232), Lokomotiva

Ovo je kontroverzno uvrštenje jer Čeh je po InStat Indexu daleko ispod svih ostalih u ovoj Momčadi kola, ali naprosto nismo mogli sastaviti iole smislenu formaciju (iako ni ova nije pretjerano smislena) bez ikoga na lijevoj strani obrane ili veznog reda, pa je upao on, s najvišim indexom među takvima. Dvaput je pucao, jednom zabio; dobio je 9/21 duela, pogodio 39/52 dodavanja (0/1 ključno, čak 8/15 u suparničkih 16m), uz 3/7 uspješnih startova i pet presječenih dodavanja, od čega dva na suparničkoj polovici terena. Drugi put u idealnih 11.

Domagoj Pavičić (324), Rijeka

Peti put u Momčadi kola, po čemu sada predvodi ligu. Dodavanja 38/42 (ključna 2/2, u 16m 2/3), dueli 11/16, driblinzi 4/5, startovi 2/5, sedam presječenih suparničkih dodavanja.

Izet Hajrović (278), Dinamo

Čak pet puta pucao, samo jednom unutar okvira gola. Dodavanja 20/24 (2/2 ključna, 2/4 u 16m), dueli 8/13, driblinzi 4/7, startovi 0/1, tri presječene lopte. Drugi put u Momčadi kola.

Regan Obeng (282), Istra

Prvi put u idealnih 11. Jednom pucao, jednom zabio; točnih dodavanja 28/33 (ključnih 0/1, u kazneni prostor 1/3), dobivenih duela 11/22, uspjelih driblinga 4/5, uspješnih startova na loptu 0/3, četiri presječena dodavanja (tri na suparničkoj polovici).

Dani Olmo (303), Dinamo

Kreirao tri izgledne šanse za gol, četiri puta pucao (dvaput unutar okvira gola); imao najviše pokušanih (15) i najviše ostvarenih (11) driblinga od svih u proteklom kolu. Usto je dobio 14/24 duela, uključujući 2/3 starta na loptu, četiri puta je presjekao dodavanje (jednom na suparničkoj polovici), a vlastitih točnih pasova je imao 38/48 (2/2 ključna, 2/5 u suparničkih 16m). Drugi put u Momčadi kola.

Antonio Čolak (279), Rijeka

Igrač koji je presudio Dinamu triput je pucao, dvaput unutar okvira gola, jednom u mrežu. Dodavanja 17/27 (0/1 ključno), dueli 7/25, driblinzi 3/6, startovi 0/4, tri presječena suparnička dodavanja. Drugi put u idealnih 11.

Komnen Andrić (277), Inter Zaprešić

On je već četvrti put u Momčadi kola. Postigao pogodak iz jedinog svog udarca na gol, dodao 25/30 puta točno (1/2 ključno, 0/1 u 16m), dobio 10/19 duela, 1/3 driblinga, 1/1 start na loptu uz dva presječena suparnička dodavanja.

Ne propusti top članke