Stvari se u životu rijetko događaju posve slučajno.
U zadnja dva prvenstvena kola Nenad Bjelica je pokazao kako je postao jako nervozan. U utakmici protiv Osijeka sudac Mario Zebec je odlučio reagirati na psovanje s klupe i isključiti Dinamova trenera, ali i kolo prije je situacija bila na rubu ekscesa. Tada je Dario Bel odlučio ignorirati psovke koje su se jako dobro čule i u televizijskom prijenosu te pustiti Bjelicu koji je svađu nastavio i s četvrtim sucem, a onda je par minuta kasnije opet napustio tehnički prostor kako bi prosvjedovao, ovaj put prema pomoćnom sucu. Usprkos dvama porazima na početku polusezone, Dinamo ima čvrstu rezultatsku kontrolu nad prvenstvom, ali Bjelica je polako počeo gubiti kontrolu nad samim sobom i zato se imidž koji je brižno slagao počeo raspadati, a na površinu su počeli izlaziti neki mračniji obrisi.
“Ispričavam se sucu Zebecu, javnosti i novinarima u Osijeku”, izjavio je Bjelica nakon što mu je godilo odmaknuti se u Klagenfurt i provesti malo vremena s obitelji kako bi se smirio. “Nisam reagirao onako kako sam trebao, pogriješio sam na travnjaku i poslije utakmice. Moram prvo analizirati svoje ponašanje, nemam energiju kakvu sam imao u prvome dijelu sezone, a očito je nema niti momčad“, dodao je.
I to je grm u kojem leži zec. Puno toga u odnosima oko Dinama možete zaključiti iz tona kojim oni bliski Gazdi pišu svoje tekstove, jer takvi su tekstovi sjajan indikator odnosa unutar kluba. Kad je Ivajlo Petev od “stranog stručnjaka” postao “Bugarin” i kad ga je maksimirski establišment u tekstovima počeo nazivati Bratko, stvari su bile jasne — Petev je ostao sam na svijetu i njegov otkaz je bio tek pitanje vremena.
Nabijaju mu se na nos iste pogreške koje je su prešućivane kada ih je radio i prije
Prvi put otkako je sjeo na klupu, Bjelica je tema takvih tekstova. Seciraju se taktičke odluke, ističu se ranjivosti momčadi i postavljaju se pitanja koja — čak i ako su neka od njih sasvim opravdana — prije kojih mjesec dana nisu bila postavljana.
Bjelica je, doduše, drastično drugačija figura od Peteva i ostalih svojih prethodnika.
Iza maske gospodina
Najbolji dokaz koliko je pametan je Iyayi Atiemwen i način na koji je trener menadžerirao situaciju koja se otvorila njegovim potpisom. Isti oni novinari iz maksimirskog establišmenta, za koje je kasnije postalo jasno da su o konkretnoj stvari znali više od samog trenera, insistirali su na tome da komentira glasine o prelasku Goričina nogometaša u Dinamo. On je izričito rekao da to nije igrač koji mu treba, ali otprilike u isto vrijeme su Nenad Črnko i Zdravko Mamić u Međugorju sklopili transfer u kojem su izmijenili nešto više od dva milijuna eura za igrača kojeg trener nije želio.
Možete to nazvati i nekako drugačije umjesto pameti, ali Bjelica je uvijek znao ugoditi egu drugih kako bi morao mirno raditi svoj posao.
Prihvatio je Atiemwena, dao mu je priliku i redovito ga je u HNL-u stavljao u kadar prve momčadi, iako je vrlo brzo postalo jasno da je Bjelica bio u pravu i da je Atiemwen igrač koji mu ne treba jer stilom igre ne može raditi razliku u uvjetima u kojima je Dinamo igrao. On je čovjek za kontranapad i otvorene prostore, a Dinamo napada suparnika koji je veliki dio utakmice na svojoj polovici. Međutim, Bjelica ga je istrpio i nije ulazio u konflikte s onima iznad sebe.
Uostalom, cijelo vrijeme je naglašavao utjecaj koji na njega i na cijeli klub ima Mamić. Takvo fokusiranje važnosti uloge koju jedan bjegunac ima na funkcioniranje kluba bi u nekom normalnom svijetu — recimo, u Klagenfurtu u kojem Bjelica živi — bilo skandalozno, ali ovdje je to moglo proći. To je bio isti onaj pragmatični pristup kojim je Bjelica riješio situaciju s Atiemwenom, jer javno naglašavanje Mamićeva utjecaja i prebacivanje reflektora na njega bio je način da Gazdu zadrži sretnim igrajući na kartu Zdravkecova ega, sve kako bi sebi osigurao mir za normalni rad.
Iz te perspektive, to što je Bjelica sad ovoliko nervozan sigurno nije slučajno .
Imao je on i prije ispade emocija koji su se povremeno pojavljivali sakriveni iza maske gospodina, kao i bahate izjave koje su provirivale iza smirenog imidža koji je pažljivo njegovao. Neobjašnjiva situacija bila je ona kad je iz čista mira uhvatio Milana Havela na utakmici protiv Viktorije Plzeň; bizarni su bili njegovi istupi nakon poraza od Varaždina ili nakon primjene VAR-a u Maksimiru u Ligi prvaka. Međutim, sve to se može objasniti. Protiv Viktorije je izgorio pod pritiskom emocija u najvećoj utakmici koju je Dinamo igrao u zadnjih 50 godina, protiv Varaždina je htio poslati poruku svojim igračima, a nakon što čovjek na onaj način izgubi prolaz dalje u Ligi prvaka, glupo je uopće očekivati da ostane racionalan. Pobogu, s ljudske strane je sasvim razumljivo da ima takve reakcije.
Međutim, ovo protiv Osijeka — a i protiv Gorice, jer to je nastavak istog obrasca ponašanja koji je kulminirao — sasvim je drugačija stvar.
Dinamo kontrolira stvari
Bjelica je pametan tip, on zna da tekstovi u kojima ga se proglašava ranjivim nisu napisani sami od sebe nego da netko govori kroz te tekstove. Isto tako, Bjelica zna kako mu momčad zaista nema energiju i kako je tu, zapravo, nemoćan.
Doduše, pad energije je sasvim razumljiv. Ispadanjem iz Lige prvaka Dinamo je doživio emocionalno pražnjenje i teško je doći na istu razinu napetosti jer svlačionica HNL doživljava kao obavezu koju treba odraditi. Motivacija — hoćete li novac od premija, navijače, pa i priliku da se promoviraju i prodaju — je ionako samo kad se igra u Europi.
Vidjelo se to i u prvom dijelu sezone. Dinamo je jesenas imao niz od sedam domaćih HNL utakmica na kojima nije zabio više od jednog gola. Bilo je to tek rutinsko odrađivanje posla, šest pobjeda po 1:0 i onih 1:1 s Hajdukom. Igra nije bila nešto posebno, sve je bilo oslonjeno na individualnu kvalitetu, energija je bila loša, ali Dinamo je upisao 19 bodova i to je bilo to. Kad više nema Lige prvaka da sve to gurne u drugi plan, onda taj manjak energije dolazi u fokus. Rezultat toga je da oni koji su zanemarivali očite pogreške i krive ulaske u utakmicu u Ligi prvaka, proglašavajući ga genijem jer ih je ispravio kasnije u utakmici, sada naglašavaju kako je Dinamo ranjiv.
Logično je onda da je Bjelica postao nervozan. Gledajući Dinamo kako igra u ovih nekoliko utakmica, pa i to kako je igrao u prvom dijelu sezone, nabijaju mu se na nos iste pogreške koje je su prešućivane kada ih je radio i prije, propituje se čime je on zaslužio toliku plaću koju prima, a ljudima se nudi dojam kako njegov posao može raditi više-manje svatko.
Ali ne može.
Prvenstva su osvojili i puno lošiji treneri od Bjelice, tako da iz tog rezultatskog dijela HNL-a vjerojatno i može; međutim, čak i u toj seriji utakmica u kojoj se dosadnih 1:0 nametnulo kao mjera, Dinamo je izgledao rutinirano, s jasnim Bjeličinom potpisom koji se vidio od prve utakmice protiv Hapoel Be’er Sheve u kojoj je igrao ozbiljan nogomet s glavom i repom. Da, HNL je i dalje u suštini odrađivanje posla na račun individualne kvalitete koje često ne sadrži puno dobrog nogometa, ali Dinamo pod Bjelicom kontrolira stvari na drastično drugačiji način nego što je to radio u bliskoj prošlosti.
I ništa nije slučajno — ni nervoza koju Bjelica pokazuje, ni rezultati koje je ostvario.
xxx
Po InStatu, najviše je izglednih prilika za gol u prošlom kolu stvorio Inter protiv Varaždina, njih 10, dok je Istra protiv Lokomotive imala tek jednu jedinu šansu. Slaven je protiv Hajduka uputio najviše udaraca — 24, od čega je osam išlo unutar okvira gola; najmanje je pucala Istra sa sedam udaraca (tri unutar okvira gola). Najveći postotak posjeda lopte (68 posto) i točnih dodavanja (89 posto) zabilježila je Lokomotiva, a Osijek je protiv Dinama dodavao najmanjom preciznošću (75 posto).
Slaven je imao najviše (44, od čega 18 točnih), a Osijek najmanje (27/6) dodavanja u suparnički kazneni prostor. Slično je i s centaršutovima — Slaven najviše (29/7), Osijek nijedno točno od 10 upućenih, dok su Dinamo (7/4) i Hajduk (7/2) najmanje puta centrirali. Slaven je imao i najviše točnih ključnih dodanja (11 iz 18 pokušaja), iako je Osijek uputio jedno više (sedam točnih iz 19 pokušaja); Varaždin je uputio šest ključnih pasova i kompletirao tek dva.
Najviše izglednih prilika za postizanje pogotka namjestio je Hajdukov Jairo, tri. Slavenovi Stipe Bačelić-Grgić (5/3) i Mateus Lima (5/2) te Goričin Kristijan Lovrić (5/2) uputili su najviše udaraca na gol, dok je Lokomotivin Myrto Uzuni pucao četiri puta i sva četiri puta on target. Najveći broj točnih dodavanja upisao je njegov suigrač Enis Çokaj, čak 108/112, a još jedan Lokomotivin igrač, Lirim Kastrati, imao je najviše ključnih dodavanja (4/5). Najviše centaršutova ispucao je Daniel Štefulj iz Rijeke (devet, od kojih tri točna; Lokomotivin Fran Karačić imao je 5/3). Najviše dodavanja u suparnički kazneni prostor pokušali su Karlo Lulić iz Slavena (12/5) i Igor Postonjski iz Intera (12/4), a najviše točnih imao je Rijekin Stjepan Lončar (9/6).
Komnen Andrić iz Intera dobio je najviše duela — 18, ali iz čak 42 pokušaja; Varaždinov Ivan Posavec imao je čak 11/14 uspjelih driblinga, dok su četvorica igrača imala po šest uspješnih startova na loptu (Varaždinov Jessie Guera Djou 6/9, Osijekovi Talys i Igor Silva te Frano Mlinar iz Intera po 6/7). Matej Senić (Varaždin) presjekao je najviše suparničkih dodavanja (14), a Postonjski (Inter) osvojio najviše ‘ničijih’ lopti (15, od čega četiri na suparničkoj polovici).
Prvi ispod crte idealnih 11 bili su golmani Ivan Nevistić (Varaždin) i Ivica Ivušić (Osijek) te stoper Matthew Steenvoorden iz Gorice.
Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 3-4-2-1.
Kristijan Kahlina (295), Gorica
Sačuvao praznu mrežu protiv Rijeke, obranivši pet udaraca (dva idu u InStatovu kategoriju supersaves) i pokupivši 2/2 suparnička centaršuta ili dodavanja, uz 20/21 točnih pasova. Drugi put ove sezone u Momčadi kola.
Dominik Kovačić (307), Lokomotiva
Debitantski nastup ove sezone i odmah u Momčadi kola. Dobio najviše zračnih duela (7/9; Steenvoorden je imao 7/7) od svih u kolu — ukupno dueli 14/17, driblinzi 1/1, startovi na loptu 1/1, 10 presječenih suparničkih dodavanja i pet osvojenih ničijih lopti (jedna na suparničkoj polovici). Dodavanja 78/81 (ključna 1/1), jedan udarac i jedna asistencija.
Goran Paracki (305), Slaven Belupo
Dva udarca, oba unutar okvira gola; točnih dodavanja 71/75 (1/1 ključno, 1/2 u suparničkih 16m), dueli 7/10, startovi 1/2, pet presječenih dodavanja i 12 osvojenih ničijih lopti (dvije na suparničkoj polovici). Prvi put u idealnih 11.
Vinko Soldo (291), Slaven Belupo
I on je prvi put u Momčadi kola. Dodavanja 57/62 (ključna 1/1, u 16m 2/3), dueli 10/13, startovi 1/1, pet presječenih dodavanja i 12 osvojenih ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici).
Fran Karačić (304), Lokomotiva
Treći put u idealnih 11. Kreirao dvije izgledne prilike za gol, jednom asistirao i jednom sam pucao. Dodavanja 81/94 (ključna 2/3, u 16m 5/7), dueli 11/20, driblinzi 2/4, startovi 3/5, pet presječenih lopti (jedna na suparničkoj polovici) i četiri osvojene ničije lopte (dvije na suparničkoj polovici).
Bassel Jradi (277), Hajduk
Drugi put (zaredom) u Momčadi kola. Dobio najviše duela na zemlji od svih u kolu (14/20; Komnen Andrić imao je 14/30) — ukupno dueli 16/26, driblinzi 5/5, startovi 4/6, tri presječene lopte i tri osvojene ničije lopte. Četiri puta pucao, jednom unutar okvira gola, dodao 33/39 puta točno (0/1 ključno, 2/4 u 16m).
Stipe Bačelić-Grgić (313), Slaven
Pucao pet puta, triput on target, jednom zabio. Dodavanja 58/66 (ključna 0/1, u 16m 0/1), dueli 8/15, driblinzi 1/1, startovi 2/5, osam presječenih dodavanja (četiri na suparničkoj polovici) i osam osvojenih ničijih lopti (pet na suparničkoj polovici). Prvi put u idealnih 11.
Daniel Štefulj (276), Rijeka
Također prvi put u Momčadi kola. Dva šuta, jedan unutar okvira gola; dodavanja 35/46 (ključna 2/4, u 16m 2/6), dueli 6/15, driblinzi 1/4, startovi 2/3, jedna presječena i šest osvojenih ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici).
Tonio Teklić (281), Varaždin
Još jedan debitant u ovom izboru, u ovom kolu čak su šestorica prvi put u idealnih 11. U svom prvom nastupu za novi klub namjestio je dvije šanse, upisao jednu asistenciju i triput pucao (jednom unutar okvira gola). Dodavanja 24/41 (klučna 0/1, u 16m 3/10), dueli 14/35, driblinzi 6/10, startovi 3/3, jedno presječeno dodavanje i šest osvojenih ničijih lopti (pet na suparničkoj polovici).
Myrto Uzuni (322), Lokomotiva
Drugi put je među idealnih 11, ali oba puta osvaja titulu Igrača kola — više od jednom to je dosad uspjelo samo Daniju Olmu (dvaput) i Kristijanu Lovriću (četiri puta). Četiri udarca, sva četiri unutar okvira gola, dva u mreži. Dodavanja 38/47 (ključna 1/2, u 16m 4/5), dueli 6/17, driblinzi 2/4, četiri presječene lopte (sve na suparničkoj polovici) i sedam osvojenih ničijih lopti (šest na suparničkoj polovici).
Mirko Marić (281), Osijek
Strijelac jedinog pogotka protiv Dinama; uz taj iz jedanaesterca, još je jednom pucao (unutar okvira gola). Dodavanja 25/36 (ključna 0/2, u 16m 1/4), dueli 10/23, driblinzi 0/1, startovi 0/2, četiri presječene i isto toliko osvojenih ničijih lopti (po jedna na suparničkoj polovici). Treći put u Momčadi kola.
