Rezultatski kiks u Rusiji ostavio je njemački nogomet u nikad dužoj rupi između Svjetskog prvenstva i početka Bundeslige. Toliko neobičnoj da su se njemački reprezentativci počeli pojavljivati već u ranim fazama klupskih priprema za novu sezonu, što je Niki Kovaču došlo kao Božićni poklon usred srpnja.
Upoznavanja, najave i pripreme su završile. Uspješno su odrađena dva vikenda zagrijavanja u Superkupu i Kupu, a sinoć je na otvaranju pala i prva prvenstvena prepreka. FC Hollywood se ovog ljeta malo mijenjao, a jedinu je potrebnu promjenu ‘Vijeće mudraca’ na čelu s Ulijem Hoenessom i Karl-Heinzom Rumeniggeom vidjelo je upravo u hrvatskom treneru.
Kovač je svojim pristupom i radom već zaintrigirao kompliciranu skupinu ega u Bayernovoj svlačionici, koja na njegov račun zasad odašilje samo komplimente. Prvu veliku pobjedu ostvario je i prije prve utakmice, kad je Roberta Lewandowskog uspio i tijelom i glavom vratiti u Bayernov dres. Tridesetak golova u sezoni, koliko mu poljski napadački stroj garantira, Niko nikako nije želio izgubiti.
Njemački reprezentativac Leon Goretzka najveće je osvježenje svlačionice i garancija da se za osam godina starijim Arturom Vidalom neće roniti suze. S posudba su vraćeni Serge Gnabry te Renato Sanches, koji se nada da Kovač na njegovu karijeru u stagnaciji može djelovati slično kao i na onu Ante Rebića.
Pa iako su se vrtjela mnoga zvjezdana imena — od Ivana Rakitića, preko Anthonyja Martiala, do Antoinea Griezmanna — Bayernov prijelazni rok zapravo je bio najdosadniji u zadnje vrijeme. Najzanimljiviju priču stoga je ispričala kupovina 18-godišnjeg Alphonsa Daviesa, Liberijca rođenog u izbjegličkom logoru u Gani, čija je obitelj dobila azil u Kanadi kad mu je bilo pet godina. Svoju filmsku priču Davies će Nijemcima početi pričati od siječnja.
Bayern se, dakle, nije puno mijenjao. Pa s obzirom da je prošle sezone osvojio titulu s 21 bodom prednosti, da se na gol vratio Manuel Neuer i da će Kovačeva trenerska glad stalno hraniti igračku glad svlačionice, logično je očekivati da i ove sezone prvi prođe kroz cilj, iako s manjim razmakom. Kovač se pobjedom u prošlosezonskom finalu kupa pobrinuo da ove sezone s Bayernom ima što loviti: dvostruku krunu koju Jupp Heynckes prošle sezone nije uspio osvojiti. Nijemci svoj kup itekako cijene.
U nekoj teoretskoj ulozi Bayernovih izazivača, a zapravo glavnih favorita za neslužbenu titulu prvaka preostalih 17 klubova, ispred svih stoje veliki rivali Borussia Dortmund i Schalke. Dva kluba vječno rasprodanih stadiona koja će i drugo mjesto bučno proslaviti, jer će to značiti da su sezonu završili iznad svojih najvećih rivala.
Borussia je prošle sezone tek u zadnjem kolu dohvatila četvrto mjesto i Ligu prvaka, putem napunivši svoj trezor s više od 200 milijuna eura za prodanu robu. Ove sezone žele puno više. Bodova, ne milijuna. Stoga su iskrcali 70-ak milijuna kako bi doveli stopera Abdoua Dialla iz Mainza, veznjake i reprezentativce Thomasa Delaneya i Axela Witsela i, zanimljivo, Eintrachtovo krilo Mariusa Wolfa.
Nisu u Dortmundu uspjeli produžiti posudbu Chelseajeva belgijskog napadača Michyja Batshuayija niti angažirati boljeg vratara od prosječnog Romana Bürkija, ali zato su uspjeli dovesti švicarskog trenera Luciena Favrea, koji je u protekle dvije sezone radio odličan posao u Nici. Sekunde su ih ovog tjedna dijelile od ispadanja u kupu od drugoligaša Greuther Fürtha Damira Burića i Marija Maloče — ali kad se takvo nešto preživi, uglavnom se dogura daleko.
Bila bi prava šteta da Ante Rebić svoje najbolje godine potroši u osrednjem klubu osrednjih ambicija. Ovakvom Rebiću je mjesto u Ligi prvaka
Schalkeu je prošle sezone trebalo ponešto vremena da stvari profunkcioniraju pod vodstvom 32-godišnjeg trenerskog debitanta Domenica Tedesca, ali kad se momčada uštimala, zaletjela se sve do drugog mjesta. Ovog ljeta je besplatno izgubila važne kotačiće Leona Goretzku (Bayern) i Maxa Meyera (Crystal Palace), ali 37 milijuna koje je klub od PSG-a dobio za mladog reprezentativca Thila Kehrera potrošio je kako bi podebljao šest različitih pozicija za ovosezonsku iscrpljujuću borbu na tri fronta. Hamza Mendyl (Lille) i Salif Sane (Hannover) dovedeni su u obranu, Suat Serdar (Mainz) i Omar Mascarell (Eintracht) u sredinu, Mark Uth (Hoffenheim) i Steven Skrzybski (Union Berlin) u napad.
Korak iza tradicijskih rurskih rivala vrebaju korporacijski — Bayer, RB Leipzig i Hoffenheim. Apotekari iz Leverkusena ostali su prošle sezone zbog gol-razlike bez Lige prvaka, ali njihova bi momčad mogla ove sezone biti jedna od najuzbudljivijih za gledanje. Prvenstveno zbog sjajnog golobradog napadačkog trojca Julian Brandt (22) — Leon Bailey (21) — Kai Havertz (19), kojima je za 18 milijuna priključena i nova brazilska jedva punoljetna zvjezdica iz Vasco da Game — Paulinho.
A jedna od najzanimljivijih utrka vodit će se upravo između dvaju omraženih ‘tvorničkih’ klubova. Julian Nagelsmann, 31-godišnji wundertrainer, objavio je da će na kraju sezone koja upravo počinje Hoffenheimovu klupu zamijeniti klupom RB Leipziga. Neće se moći predomisliti čak ni ako Hoffenheim odvede do naslova u Ligi prvaka, u kojoj će ove sezone debitirati.
Nagelsmann je ostao bez Gnabryja (Bayern) i Utha (Schalke), ali potrošio je 30-ak milijuna na nekoliko niskoprofilnih, a visokokvalitetnih pojačanja koja bi trebala ojačati konkurenciju. Velik problem predstavljaju i višemjesečne ozljede Kerema Demirbaya, Lukasa Ruppa, Nadiema Amirija i Dennisa Geigera, koje će dodatno prorijediti momčad tijekom izuzetno naporne jeseni. A i udarna igla Andrej Kramarić nije potpuno zaliječen.
S druge strane, RB Leipzig će Nagelsmanna na kraju ove sezone dočekati sa svom silom potentnih mladih igrača, ustrajno slijedeći svoju filozofiju “kupi jeftino i mlado, prodaj skupo i malo manje mlado”. Onih 60 milijuna koje im je Liverpool iskrcao za Nabyja Keitu i još 10 koje je Brighton poslao za Bernarda ovog su ljeta u Leipzigu pretvorili u tri nova sjajna 20-godišnjaka. Brazilac Matheus Cunha (Sion), Francuz Nordi Mukiele (Montpellier) i Urugvajac Marcelo Saracchi (River Plate) pridodani su inkubatoru u kojem već zriju Timo Werner (22), Dayot Upamecano (20), Lukas Klostermann (23), Jean-Kevin Augustin (21) i još nekolicina koja će Bikovima kroz sezonu-dvije donijeti novi transferni suficit.
Bit će zanimljivo pratiti hoće li Hoffenheim ove sezone platiti cijenu sličnu onoj koju je RB Leipzig platio prošle. Liga prvaka u jesen, pa Europska liga u proljeće iscrpili su mladu i neiskusnu momčad i spustili je sve do šestog mjesta. Nikakav energetski napitak nije joj mogao pomoći. Mnogi sličnu sudbinu ove sezone prognoziraju Hoffenheimu, bez obzira što je nadobudni Nagelsmann najavio bitku za naslov prvaka za svoju oproštajnu sezonu.
Ostatak bundesligaškog društva ima poprilično skromnije ambicije, iako postoji nekoliko momčadi koje mogu ugodno iznenaditi i umiješati se u borbu za europske pozicije. Borussia Mönchengladbach i Werder srušili su ovog ljeta klupske transferne rekorde u želji da pomrse poredak šestorici favorita. Borussia s 23 milijuna potrošena na Nicina napadača Alassanea Pleu, Werder s 14 milijuna za Evertonova veznjaka Davyja Klaassena.
Stuttgart je ljubomorno sačuvao svog svjetskog prvaka Benjamina Pavarda od svih grabežljivaca i uložio 25 milijuna u trojicu 20-godišnjaka, među kojima je i Borna Sosa. Grad Mercedesa više ne želi voditi bitke za opstanak, a jednako razmišlja i grad Volkswagena, koji je dvije zadnje sezone plesao po rubu ispadanja. Wolfsburg je stoga ovog ljeta zveknuo 40 milijuna u pojačavanje svoje momčadi, pri čemu je najzvučnije novo ime Stuttgartov napadač Daniel Ginczek. On bi trebao biti prvi suradnik Josipu Brekalu, koji je prošle sezone svojim golovima i asistencijama spašavao Wolfsburg od provalije.
Posebno zanimljiva priča iz našeg kuta bit će Eintracht, koji je ovog ljeta ostao bez Kovača i praktično čitave kralježnice momčadi koja je prošle sezone osvojila kup. Otišli su Marius Wolf (Borussia Dortmund), Omar Mascarell (Schalke), Lukas Hradecky (Bayer) i Kevin-Prince Boateng (Sassuolo), a koljeno je teško ozlijedio Timothy Chandler i propustit će veliki dio sezone. Sve članovi udarne postave koja je prošle sezone igrala specifičan, agresivan nogomet brzih, okomitih rješenja.
Novi trener, Austrijanac Adi Hütter, koji je prošle sezone Young Boyse odveo do naslova prvaka u Švicarskoj, ispred sebe ima izuzetno zahtjevan zadatak. Ukomponirati ostatke prošlogodišnje momčadi s nekoliko novih, nimalo spektakularnih prinova i nastaviti put s dna ljestvice do Europe koji je zadnjih sezona prokrčio Kovač.
Koliko će Hütterov Eintracht biti drugačiji od Kovačeva već su dale naslutiti prve dvije službene utakmice ove sezone. Najprije igra mačke i miša protiv Bayerna u Superkupu na svom stadionu (0:5), a potom i ispadanje iz kupa od četvrtoligaša Ulma već u prvom kolu. Nijemci već kalkuliraju kako će se u ovoj sezoni Kovačeva trenerska vrijednost više osjetiti u Eintrachtu koji je bez njega ostao nego u Bayernu koji ga je tek dobio. A Eintrachtu prognoziraju dugu i tešku sezonu.
Jedina pozitivna stvar koja se zadnjih mjeseci dogodila Eintrachtu u principu je ostanak Ante Rebića. Pa iako je s jedne strane razumljivo što je Rebić odlučio ostati u ambijentu koji dobro poznaje, u kojem se dokazao i stekao status, potpuno je razumo pitanje je li se zapravo prevario što nije inzistirao na transferu?
Cijena 24-godišnjeg Imoćanina ovog je ljeta vjerojatno dosegnula vrhunac. Nakon odlične sezone začinjene s dva pogotka Bayernu za osvajanje kupa i maestralno odrađenog Svjetskog prvenstva u kojem su svi njegovi potencijali eksplodirali u vatrometu snage, moći, vještine i samopouzdanja, teško je vjerovati da ovog ljeta nije bilo kluba koji bi za takvog igrača u najboljim godinama bacio na stol 20-ak milijuna eura. Taj novac se u nekim europskim ligama troši na pričuvne bekove.
Bez obzira što su iz Eintrachta bildali i dvostruke odštetne iznose, nije to klub koji si može priuštiti odbijanje takvih financijskih ponuda. Posebno ako se zna da su jednog od najboljih prošlosezonskih igrača Mariusa Wolfa prodali Borussiji Dortmud za pišljivih 5 milijuna.
Jesu li Rebić i njegovi menadžeri pogriješili što nisu prepoznali ključni trenutak njegove karijere i agresivnije tražili transfer? Kao i obično — pokazat će vrijeme. Možda ove sezone Rebić nastavi eksponencijalni progres i idućeg ljeta ostvari transfer života. Možda Eintracht i ne bude toliko loš kako mu se predviđa. Sve je moguće.
Ali bila bi prava šteta da nakon ona dva pogotka Bayernu, onog voleja protiv Argentine, onog bijega protiv Danske i svih onih moćnih obrambenih igrača koji su se ovog ljeta od njega odbijali kao čunjevi, svoje najbolje godine potroši u osrednjem klubu osrednjih financija i osrednjih ambicija. Ovakvom Rebiću je mjesto u Ligi prvaka. Već danas. Već sad.
Kreće Bundesliga. Prvi put bez HSV-a. Ali s puno hrvatske pameti (Bayern), snage (Eintracht), vještine (Hoffenheim) i talenta (Wolfsburg, Stuttgart, Bayer, Hannover, Fortuna).
Sasvim dovoljno da je uvrstite među svoje vikend-favorite.
