Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Andy Murray na vrhu: počinje li potpuno nova era za čitav muški tenis?

Škot je stigao do broja 1 - može li tamo i ostati?

“Postati broj jedan bio je moj ultimativni cilj. Ali, postati broj jedan bilo je i nešto najteže što sam uradio u svom životu”.

Nije Andy Murray rekao ništa novo, postati broj jedan jest cilj svakog vrhunskog tenisača, cilj kroz koji je prošlo tek dvadeset i pet ljudi prije njega. Međutim, u nedjelju je u finalu Mastersa u Parizu u praksi imao najlakši zadatak. Samo je trebao biti na terenu, ostati do kraja. Samo je morao izbjeći diskvalifikaciju, jer bi ona značila gubitak svih poena s turnira i gubitak broja jedan. Morao se suzdržati. Nema gađanja suca reketom, nema bacanja stolca u publiku, nema proslave pobjede trčeći nag terenom Bercyja.

U tome je uspio, no ispostavilo se da finale nije bilo tek lagano stavljanje šlaga na najslađu tortu Murrayeve karijere. John Isner nikada nije mačiji kašalj, nije bio ni večeras. U prvom je, doduše, Murray rutinski breaknuo, završio sa 6-3, no u drugom je izgubio u tie breaku. U desetom gemu trećeg seta Isner je na prvu set loptu promašio prvi servis, napao mrežu ali se i zaustavio na njoj. Osmi turnir sezone – nije se skinuo gol i slavio – Andy Murray je od sutra ujutro i službeno broj jedan na svijetu.

Bez obzira na sve dobivene mečeve, bez obzira na sve osvojene turnire, na novac koji se iz tjedna u tjedan slijeva na račun, vrhunac je dan kada ste postali broj jedan. Najvažnija utakmica se pamti, najvažniji, onaj posljednji poen, prolazi iznova i iznova. Nešto što ćete pričati unucima. Đoković je zabio winner Tsongi i pao na koljena na travi Wimbledona, Nadal je na vrućini Cincinattija visoko dignuo ruke u zrak.

“Što sam radio u trenutku kada sam trebao saznati da sam prvi na svijetu? Sakrio iPad. Miloš (Raonić, op.a) je ušetao u svlačionicu, a ja sam upravo radio zadnju analizu njegove igre, i kada sam ga vidio na vratima, prvo što sam pomislio je da ne smije vidjeti što mi je na iPadu.”

BNP Paribas Masters Murray VS Berdych in quarter final - Paris

Nije bilo prilike za neki veliki poen, za moćan servis, za padanje na koljena. Murray je odlučujuće poene osvojio predajom Miloša Raonića u polufinalu. Ljudi iz njegovog tima bili su oduševljeni, grlili ga i ljubili – prvi Britanac u modernoj eri Toura koji je dospio na prvo mjesto! – ali Andy nije. Uzeo je torbu, reket i pred gotovo prepunom dvoranom odradio trening s Jamiejem Delgadom.

Možda je Andy bolji nego što mislimo

Bio je to svojevrsni antiklimaks. Gotovo dvanaest godina na Touru trebalo je Murrayu da ovog tjedna, ako hoćete i pomalo neočekivano, a – zašto ne naglasiti – djelomično i zahvaljujući Marinu Čiliću, dohvati vrh svjetskog tenisa. Nakon poraza od Novaka Đokovića u finalu Roland Garrosa, a bio je to njegov osmi poraz u finalima Grand Slam turnira, prvo mjesto činilo se kao druga galaksija. Novak je upravo osvojio i svoj četvrti Grand Slam, prednost u bodovima bila je gotovo rekordna, i nitko nije ni razmišljao o nekakvoj promjeni do kraja godine.

Kada ste iza igrača kakvi su njih trojica, kao što sam ja bio godinama, onda je zaista teško zadržati vjeru u sebe

Uostalom, taj Đokovićev trijumf u tom trenutku je djelovao kao lupanje šakom od stol. Kao još jedna potvrda da je Britanac ne samo iza Novaka, nego da je i dalje daleko od velike trojke. Koja se u međuvremenu zahvaljujući ozljedama i godinama Federera i Nadala možda jest stanjila, ali je i dalje stvarala ogromnu sjenu nad Murrayom. Možda je Andy i bolji nego što mislimo, nego što to njegova tri Grand slama pokazuju, ali i dalje ostaje činjenica da protiv svakoga od velike trojke ima negativan skor.2016 French Open -6th June -

“Kada ste iza igrača kakvi su njih trojica, kao što sam ja bio godinama, onda je zaista teško zadržati vjeru u sebe i raditi još jače da ih sustignete. Teško je vjerovati da ih možete sustići i mislim da je to bilo najteže. U svaki sam turnir morao ulaziti s uvjerenjem da moram otići do kraja, do završnice”, kazao je u intervjuu za The Times.

Onda mu je preostalo samo to. Istina, Roger i Rafa ove sezone nisu konkurentni u smislu velike trojke, ali je činjenica da je Murray ove sezone dobio 72 meča. Da je Andy od zemlje Pariza do dvorane Pariza dobio 47 mečeva; izgubio je tek četvrtfinale US Opena od Keija Nishikorija, te finale Cincinnatija od, naravno, Marina Čilića. Današnji Masters je bio osmi; osvojio je i Wimbledon i zlatnu medalju u Riju. Ivan Lendl svakako je imao veliki uticaj, ali on ni ovog tjedna nije bio uz Andyja; priključit će se tek u Londonu. Zato je zahvala otišla Delgadu, koji je “bio tu na svakom putovanju, svakom turniru, svakom treningu ove godine” i bez kojeg “ovo ne bi bilo moguće”.

Veselite se Londonu

Što je budućnost za Andyja Murraya? Njemu je 29, godinu je mlađi od Nadala koji više vjeruje u povratak u vrh nego što to vjeruju njegovi zglobovi i koljena. Roger je 35-godišnjak, zadnji veliki turnir osvojio je 2012., i čini se da je ovaj dvojac bliže kraju nego novom usponu. Đoković? Posljednjih nekoliko tjedana odlično su upozorenje najboljem tenisaču današnjice; njegova dominacija itekako je ugrožena. Srbin je bio na fenomenalnom putu da osvoji četiri velika u istoj sezoni, ali onda je došao u probleme s ozljedama, probleme – kako je to lijepo Ivo Karlović objasnio – s kojima se nije ranije susretao i s kojima mu se teže nositi nego ostalima. Rastanak s Borisom Beckerom se čini kao izgledna opcija, Đoković djeluje pomalo sit svega oko njega i ono što mu treba nije promjena, nego kompletni reset.

U svemu ovome možda je prilika za Murraya da naplati sve godine vožnje u pelotonu i gledanja u leđa liderima na Touru. Neće mu biti lako, već nakon današnjeg mučenja u finalu s Isnerom isprana je “lakše je doći na vrh nego ga obraniti” fraza, no bolju šansu da dokaže da mu je mjesto na vrhu neće imati. Veselite se Londonu: ondje možda počinje potpuno nova era za njega, za Đokovića i za čitav muški tenis.

Ne propusti top članke