Vijest je na prvu djelovala iznenađujuće, pa i šokantno. Ashleigh Barty, najbolja svjetska tenisačica i trostruka Grand Slam pobjednica, u srijedu je objavila da prekida karijeru.
“Nemam više taj fizički nagon, pa ni emocionalnu želju i sve drugo što je potrebno da bi bila na najvišoj razini”, rekla je u razgovoru s Cassey Dellacquom, svojom nekadašnjom partnericom s kojom je još kao maloljetna djevojka 2013. igrala tri Grand Slam finala. “Mislim da jednostavno znam da sam apsolutno potrošena. Znam da fizički nemam više što za dati.”
Tako zbori djevojka koja će idući mjesec navršiti 26 godina.
Ashleigh Barty nije jedina teniska zvijezda koja se tako poprilično rano ugasila. Lista onih koji su iz manje-više istih razloga rano prekidali karijere (neki se kasnije i vraćali) zapravo je podulja: tu su nam Björn Borg, Justine Henin, Jennifer Capriati, Guillermo Coria, Kim Clijsters i Martina Hingis, a lako bismo mogli dodati i još nekoliko imena. Možemo reći da će se takvi slučajevi uvijek događati — ipak pričamo o vrhunskom sportu i naplati računa — ali postoji li još koji globalni sport koji je ostao bez toliko svojih vrhunskih sportaša i sportašica u relativnoj ranoj fazi njihovih karijera? Kojima se sport toliko zgadio, ili ih je toliko potrošio, da nisu mogli prebroditi krizu već su morali odustati?
“Shvatila sam da moja sreća ne ovisi o mojim rezultatima”
Barty je tenis započela igrati s četiri godine u svojem rodnom Ipswichu, gradu smještenom nedaleko od Brisbanea. Njezin otac Robert odveo ju je prvo na netball, sport sličan košarci koji su igrale njene dvije starije sestre, ali malena Ashleigh požalila se da je to igra za curice. Njezin prvi trener Jim Joyce zazirao od toga da djeca tako rano počinju trenirati; problem je bio u tome što Barty nije bila obično dijete. Imala je nevjerojatne motoričke sposobnosti, ali i nešto o čemu svaki trener koji radi s djecom sanja. Bila je to nevjerojatna koncentracija: “Za razliku od druge djece koja su bila dvostruko starija od nje, ona je non-stop zurila u mene”, rekao je jednom Joyce.
Barty je, međutim, imala i jedan nedostatak: bila je sitnija u odnosu na svoje vršnjakinje, pa je Joyce njenu igru odlučio bazirati na varijaciji. Malena je Ash imala dobar kick servis, naučila je igrati servis-volej, a jedan od njezinih trademark udaraca postao je slice. Igrala je neortodoksno i naučila je pobjeđivati na više načina. Baš zato što je izrasla u atipično raznovrsnu igračicu za ženski Tour, danas se često zanemaruje činjenica da Barty dobar dio dominacije ipak zasniva na, grubo rečeno, snazi. Kad je svojedobno s njom sparirao jedan četiri godine mlađi australski junior, rekao je da igra drugačije od ostalih djevojaka: “Puno više topspina”, rekao je. “Više kao da se radi o muškarcu, da budem iskren”.
122 tjedna na broju 1
Barty je na kraju izrasla do 166 centimetra — najniža je u top 30 — ali svejedno ima jedan od najboljih servisa na Touru, opet s puno varijacije, ali i brzine. Dodajte tome i taj teški forhend i već imate prilično ubojitu kombinaciju; sve ostalo, ta varijacija koju većina tenisačica nema, samo je bonus koji je čini najkompletnijom igračicom na svijetu.
S devet je godina počela igrati protiv starijih dječaka i Joyce je, uz odobravanje njenih roditelja, uglavnom izbjegavao igranje velikog broja turnira. Tako je, umjesto da je s lakoćom pobjeđivala svoje godište, učila i što to znači gubiti. S 12 godina je igrala protiv odraslih muškaraca, a s 14 je odigrala svoj prvi profesionalni meč; bilo je to na najnižem Futuresu u Australiji. Godinu dana poslije, sada 2011., osvojila je juniorski Wimbledon. Već je tada nastao hype koji ju je polako, ali sigurno počeo drobiti.
Barty je skromna i povučena djevojka kojoj medijska pažnja nikad nije godila. Nije joj godilo ni to što je počela češće putovati; dapače, Australka je jako vezana za svoju obitelj i kad je 2012. zakoračila na WTA Tour za stalno, gotovo svake večeri je zvala majku i oca i plakala na telefon.
“Bilo je grozno”, rekla je jednom. “Bilo je sve to previše za mene. Bila sam mlađa od ostalih cura na Touru, pa ih nisam dobro poznavala. Osjećala sam se usamljeno i čudno.”
Ni roditelji ni njen tadašnji trener Jason Stoltenberg nisu radili pritisak, ali je Barty odlučila trpjeti, što je djelomično bilo uvjetovano relativno brzim probojem u top 200, ali i briljantnom igrom u parovima. Pukla je koncem 2014., kad je objavila da prekida karijeru. Bilo joj je 18 i bila je 186. na svijetu.
Idućih godinu i pol dana bila je na antidepresivima. U tom je razdoblju, međutim, konačno iskusila što znači biti sasvim normalna, obična tinejdžerica. Iako je sa svojim bivšim trenerom Joyceom katkad radila kao trenerica, zaigrala je i kriket, i to na poprilično ozbiljnoj razini, kratko i u nacionalnoj ligi. Svojoj prvoj ljubavi vratila se u svibnju 2016. Na prvom turniru, Futuresu u Eastbourneu, upisala je šest pobjeda, tri u kvalifikacijama, samo da bi je u polufinalu zaustavila Alison Riske, tada 93. na WTA listi. Godinu i pol kasnije, krajem 2017., bila je u top 20.
Barty danas na kontu ima Roland Garros, Wimbledon i Australian Open. Jedine dvije tenisačice koje su u ovom stoljeću osvajale Grand Slamove na sve tri podloge su Serena Williams i Maria Šarapova. Na broju 1 je ukupno provela 122 tjedna, što je svrstava na sedmo mjesto svih vremena, iako je tome kumovao i poprilično čudno osmišljeni ‘korona-renking’. Netko će reći i da je sve to učinila u slaboj eri, što možda i stoji, ali stoji i to da ženski tenis ovako raznovrsnu i inteligentnu igračicu nije imao još od neodoljive Henin. Netko će reći i da na putu do sva tri GS naslova nije pobijedila nijednu top 10 tenisačicu, ali činjenica je da ima skor protiv top 10 kakav, osim Jedne Jedine i njene sestre, nema nijedna aktivna tenisačica: 55 posto pobjeda, a na svojem užem vrhuncu, od 2019. do danas, u 28 mečeva protiv top 10 upisala je 21 pobjedu.
Ash sada više ne želi pobjeđivati
“Postojao je mali dio mene koji nije bio sasvim zadovoljan, nije bio sasvim ispunjen”, referirala se na razdoblje nakon osvajanja Wimbledona. “Promijenila mi se perspektiva u drugoj fazi karijere, kad sam shvatila da moja sreća ne ovisi o mojim rezultatima.”
Osim što je ovoj i budućim generacijama pokazala kako treba igrati, Barty je onima na vrhu pokazala i kako treba upravljati vlastitom karijerom.
Nije robovala normama i konvencijama; imala je prorijeđeni raspored i često je preskakala turnire koje navodno ne bi trebalo preskakati, pogotovo ako ste u svojim 20-ima. Uspjela se oduprijeti očekivanjima javnosti, pritisku sponzora, pa i zovu nagradnih fondova i raznoraznih bonusa samo za nastup na turniru: “Ako mi treba dan odmora, treba mi dan odmora”, kratko je pojasnila. Na kraju krajeva, Barty nije otišla kad je udarila o zid, ma nije ni zamrzila tenis, već je spriječila da se takvo što dogodi, što sugeriraju i njeni posljednji rezultati, odnosno besprijekornih 11-0 u ovoj godini.
WTA je tako doživio veliki udarac, ali poprilično sam siguran da ondje u svemu tome neće uočiti problem strukturalne prirode — iliti prenatrpani kalendar — već će zaključiti da se radi o izoliranom slučaju. Izgubili su najbolju tenisačicu svijeta u njenoj 26. godini, izgubili su i neko potencijalno novo rivlastvo koje WTA Touru nasušno treba, kao i jednu od rijetkih djevojaka koja je bila konzistentna. Barty je u zadnjih 25 mečeva upisala 23 pobjede; izgubila je pritom sedam setova, a pobijedila je i u 14 od svojih zadnjih 15 mečeva protiv top 20 igračica…
Međutim, Ash Barty sada više ne želi pobjeđivati. Ne želi imati nove ciljeve i osvajati Grand Slamove. Na kraju krajeva, ne želi više putovati svaki ili svaki drugi tjedan. Ne želi mijenjati gradove, zemlje, kontinente i vremenske zone. Ne želi se buditi u praznoj i hladnoj sobi s pogledom na hotelski zastor. Ne želi se preko Skypea viđati sa svojima. Ne želi više ni trenirati tri, četiri ili pet sati dnevno. Pogotovo to ne želi činiti poluzaliječena. Ne želi vući sitne ozljede koje će možda postati kronične. Ne želi biti poluinvalid. Ne želi više imati ni sponzorske i medijske obaveze. Ne želi davati glupe izjave dok ulazi na teren i kad izlazi s terena. Ne želi slušati jedna te ista pitanja i davati programirane odgovore. Ne želi nositi masku i na silu se smijati. Ne želi igrati i biti tenis.
Ash Barty se sada želi probuditi u svom domu. Želi ugledati svog zaručnika i svoja četiri psa. Želi si skuhati kavu i u miru je popiti. Želi urediti svoj vrt. Želi otići na ručak kod mame i tate, gdje će se igrati sa svojim nećacima. Želi razgovarati uživo sa svojim sestrama. Želi igrati kriket ili golf. Želi pogledati utakmicu australskog nogometa. Želi otići u pub i popiti dva-tri piva.
Želi biti sasvim normalna, obična djevojka.
