Bastion

Zašto ružni mali Burnley vraća vjeru u nogomet

Zadnja izmjena: 30. ožujka 2020.

Nakon skoro osam godina boravka na Turf Mooru, Sean Dyche je postao simbol Burnleyja i razlog polarizacije nogometne javnosti. Tip koji jede crve i propagira antinogomet. Ništa od toga nije izgledalo moguće u jesen 2012. kada je na klupi financijski iscrpljenog kluba sa sjeverozapada Engleske zamijenio Eddieja Howea.

Naviknut na prosječnost, Burnley je životario u Championshipu. U svoju prvu kompletnu sezonu Dyche je ušao sa predviđanjima o ispadanju u treći rang engleskog nogometa. Stručnjaci nisu vjerovali Burnleyjevim financijama i kratkoj klupi, ali Dyche je imao drugačije planove. Zahvaljujući novom napadačkom tandemu koji su činili Danny Ings i Sam Vokes, lansirao je klub na drugo mjesto i izborio automatsku promociju u Premier ligu. Napravio je to bez najboljeg strijelca ekipe iz prethodne sezone, koristeći najmanje igrača u ligi i izdvajajući svega 400.000 funti za pojačanja. Skok među elitu pokazao se kao preveliki zalogaj u tom trenutku i Burnley će se već sljedeće sezone vratiti u Championship, ali sjeme je tad već bilo u zemlji.

Sjeme koje će ubrzo proklijati i Burnleyu donijeti instant povratak u Premier ligu, a zatim i prvi plasman u europska natjecanja nakon više od pola stoljeća.

Rezultatski napredak pratio je i finansijski oporavak. Burnley danas raspolaže novim trening centrom na kojem, dok se priprema za petu uzastopnu sezonu u elitnom rangu, Dyche okuplja istomišljenike. Oni nisu antinogomet nego antiteza, posljednji bastion tradicionalnog engleskog stila igre. Puristi zbog toga “ružni mali Burnley” razapinju na stub srama, ali Dyche ignorira njihove komentare i prihvaća dodijeljenu mu ulogu trenerskog dinosaura, koristeći svaku priliku da ispita validnost takvih stavova.

Dycheov pristup vraća vjeru u nogomet kao igru u kojoj dominira pluralizam ideja i stilova. Koji nudi izbor između dobrog i lošeg, umjesto između ispravnog i pogrešnog

“Danas postoje norme u koje se morate uklopiti i po kojima vam sude, ali zašto se nogomet mora igrati na samo jedan način?”, upitao je. “Na kraju krajeva, to je nemoguće, jer nisu svi sposobni raditi iste stvari. Zbog toga se ne osvrćem na takve komentare.”

Usprkos tome što nisu svi sposobni raditi isto, od njih se to i dalje očekuje. Ne samo u Premier ligi, nego i na kontinentu. Potvrdio je to Jürgen Klopp nakon Liverpoolova ispadanja iz Lige prvaka svojim komentarom o neshvaćanju Atléticova nogometa. Brada, naočale, baseball kapa i napadački nogomet. Čini se kao pristojan “recite nešto o sebi” dio Twitter profila tipa koji je tek otkrio značenje riječi gegenpressing. Imamo razloga vjerovati da Kloppova izjava nije plod isključivosti nego da je došla u afektu, ali Juventusova odluka o otpuštanju Maxa Allegrija u potrazi za “seksi nogometom” jest upravo to. Ona je utemeljena na rastućem trendu da se svakoga tko ne gradi napad od vlastitog gola proglasi dinosaurom. Htjeli to ili ne, treneri su prisiljeni prilagoditi se. Prvo oni na vrhu, a onda i ostali.

Ispravna logika

Srećom, nogomet još uvijek ima ljude poput Dychea koji tvrdoglavo razbijaju nametnuto općeprisutno jednoumlje.

Trebalo je svega pet utakmica da Burnleyev vratar Nick Pope dođe do troznamenkastog broja neuspješnih dugih pasova u ovoj sezoni. Toliko o nužnosti praćenja trendova i uključivanju vratara u organizaciju napada. Iako prednjači sa 89 posto takvih pasova, Pope nije jedini koji voli potegnuti dugu loptu u Dycheovoj momčadi: čak 23,5 posto od ukupnog broja odigranih pasova otpada na duge lopte, po čemu je Burnley uvjerljivo prva momčad u Premier ligi.

Dyche nije nikakav odmetnik, nego pažljivi student koji je analizom aktualnih trendova zaključio da se suvremeni stoperi ne znaju nositi s napadačkim tandemom koji svoju igru bazira na dominantnim fizikalijama. Odgajani su drugačije: da vode igru, da pokrivaju prostor… nitko ih nije pripremao za dvostruku prijetnju u vidu Chrisa Wooda i Ashleyja Barnesa. Od makljaža u kojoj Burnleyjevi momci uživaju, drugi bježe. Iz tog razloga Dyche svoje igrače svjesno gura u radikalnom smjeru. Burnley je najlošija momčad u Premier ligi kada su u pitanju sekvence od 10 i više pasova i ima najmanju širinu u fazi napada, ali zato joj treba i najmanje vremena da dođe od jednog šesnaesterca do drugog.

“Nema potrebe komplicirirati ako možete jednim pasom doći do suparničkog šesnaesterca”, pojašnjava menadžer svoje pragmatične postavke. “Osnovna ideja u nogometu je pobijediti. Radite ono što morate da biste to ostvarili. Sve ostalo je sporedno.”

Ovakav stil igre ima i svoje prednosti.

O tome najbolje govori 11 utakmica bez primljenog gola ove sezone, po čemu su Dycheovi momci u ligi odmah iza Liverpoola. Burnley ima najmanje izgubljenih lopti u vlastitoj trećini. Suparnici naprosto ne mogu osvojiti loptu na tom dijelu terena zato što Burnley ondje i ne pokušava igrati. Od 14 timova koji su protekle četiri sezone proveli u Premier ligi, Dycheova momčad ima najmanje pogrešaka koje su dovele do šuta i najmanje pogrešaka koje su dovele do gola. Usporedbe radi, Fulham je u jednoj sezoni napravio više takvih pogrešaka nego Burnley u četiri. I nije potrajao dugo. U vrijeme kada je nogomet opčinjen presingom, jedinstveni stil igre Dycheove momčadi pomaže joj da ga bez puno truda preskače i kažnjava visoko postavljene obrane.

S 68,4 posto kompletiranih pasova ovo je uvjerljivo najlošija momčad u ligi u tom segmentu igre. Navijači su navikli gledati svoju momčad bez lopte u nogama, ali čini se da im to ne smeta. Baš kao ni Dycheu koji je svjestan ograničenja svojih igrača.

“Svi menadžeri bi ponekad voljeli odigrati utakmicu sa 600 kompletiranih pasova, ali moji igrači to ne mogu i zato nema smisla ni pokušavati”, rekao je bez sustezanja.

Dycheova logika je ispravna, bez obzira koliko kritika i novih neslavnih etiketa mu donijela. Štoviše, njegov pristup vraća vjeru u nogomet kao igru u kojoj dominira pluralizam ideja i stilova. U nogomet koji nudi izbor između dobrog i lošeg, umjesto između ispravnog i pogrešnog. I zato, volite li nogomet, morate poštivati ono što rade na Turf Mooru, iako vam se to možda ne sviđa. Gadni jesu, ali su istovremeno i posebni.

Ne propusti top članke