“Stefan Ristovski upravo se abnormalno izdiže iz konkurencije desnih bekova, odigrao je sezonu u kojoj je prvog pratitelja ostavio barem tri klase iza sebe. Ristovski se potvrdio kao igrač o kojem strašno mnogo ovisi učinak njegove momčadi.”
Ovako smo pisali u svibnju 2017., kad je makedonski nogometaš bio statistički najuspješniji igrač domaće lige koju je njegova Rijeka osvojila prvi i dosad jedini put. Kad je tog proljeća dva kola prije kraja izborila pobjedu u Koprivnici, prije nego što je u idućem matematički osigurala titulu protiv Cibalije na Rujevici, Ristovski je iznio loptu i onda je, s posljednjim zviždukom suca Dalibora Mlakara, podigao slavljenički visoko.
Prošlo je od tada sedam godina, ali kao da je bilo još davnije, u nekom drugom životu — barem što se tiče Ristovskog; možda više ne konkurira za MVP-ja čitave lige, danas je i nešto drugačiji igrač po stilu igre, ali sad je već godinama smatran senatorom u Dinamovoj svlačionici i jednim od ljubimaca navijača, s kojima je jučer na ogradi poljudskog stadiona proslavio pobjedu nad Hajdukom.
Taj će Ristovski sad sa svojim Dinamom u preostaloj dionici prvenstva pokušati zaustaviti svoju Rijeku kao što je onomad s njom zaustavio Dinamo. Uloge su promijenjene, a jedino što je ostalo isto je najljući rival, što mu je Hajduk bio i u jednom i drugom dresu.
