Senegalski izbornik cijelu karijeru razvija reprezentaciju koja ruši ustaljene rasističke predrasude, koja se dokazuje iz godine u godinu i koja na temelju kontinuiteta gradi veliku priču. I jučer je, usprkos novom valu podcjenjivanja s kojim se morao susresti prije Mundijala, pobijedio Ekvador, prošao skupinu i ponovno pokazao da njegov Senegal, odlična momčad puna klasnih igrača, ima nešto za reći.

Prije 20 godina nosio je kapetansku traku na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji, a rijetki su očekivali da će debitanti Senegalci proći skupinu kraj branitelja naslova Francuske, Danske i Urugvaja. Došli su do četvrtfinala. Kada je 2015. preuzeo klupu reprezentacije, vratio ju je na Mundijal i u Rusiju stigao kao jedini crni, usto najmanje plaćeni izbornik. Grupu nije prošao samo zato jer je njegova ekipa skupila više žutih kartona od Japana, što se nikad ranije nije dogodilo. “Neozbiljni Afrikanci”, posprdno su puhnuli neki, kidajući svoje listiće.

A kad je u Katar doputovao kao aktualni afrički prvak, što je Senegal s njim učinio prvi put u povijesti, opet se okrenula runda otpisivanja zbog ozljede nacionalne ikone Sadija Manéa. Ali, Cissé je još jednom stavio prst na usta sumnjičavcima. Nastavio je svoj put koji je započeo one svibanjske večeri u Seoulu kada je pokojni Papa Bouba Diop utrpao pobjednički gol Francuzima i koji još uvijek nije završio.

Cissé nije samo simpatičan lik s pletenicama. On je ozbiljan strateg koji je potpuno obilježio posljednjih 20 godina senegalskog, ali i afričkog nogometa. Teranga, ta specifična životna filozofija koja njeguje toplinu, gostoljubivost i otvorenost, pod njegovim vodstvom predstavila se svijetu.

Nekoć kapetan, danas izbornik, uvijek lider.