Da se Kylian Mbappé nakon ovog Mundijala odlučiti igrački umiroviti, kupiti traktore i osnovati OPG, svejedno bi iza njega bila povijesna, zastrašujuća karijera. Čak i bez obzira na to kako ovo u Kataru završilo.
Kasper Schmeichel jučer je ostao zakovitlan u mreži poput ribe koja se u nju naivno upecala i nemoćnim pogledom ispratio 12 godina mlađeg dječaka koji je raširenih ruku hitao prema tribini s francuskim navijačima. Danska je bila riješena, on je to učinio praktički sam, a prolazak grupe i pohod na još jedan svjetski naslov službeno je potvrđen.
On je nogometni princ koji drži čitav svijet na svom dlanu. Sedam golova na svjetskim prvenstvima u devet nastupa. Sve prije 24. rođendana. Posljednji je put to ostvario neki lik, Pelé su ga zvali. Jedan gol više na Mundijalima od Thierryja Henryja, tipa za kojeg bi se mnogi zakleli da je bio najbolji francuski napadač koji se ikad rodio. Trideset i jedan pogodak za reprezentaciju, koliko broji i Zinédine Zidane. Osvojeno Svjetsko prvenstvo i ukupno 15 trofeja u karijeri, 42 individualna priznanja, 249 postignutih pogodaka, 131 asistencija i, hajde da i to spomenemo, viteška titula.
Nakon svog drugog gola Dancima, koji su proteklih mjeseci Francuzima postali nešto poput dosadnog komarca koji vam čitavu noć zuji pored uha. Mbappé je, preskočivši reklamni pano, zaurlao iz sveg grla ispred oduševljenih navijača i okrenuo se prema hordi fotoreportera koja je bilježila svaki njegov pokret. Suigrači su mu prepustili da bude sam u toj gužvi — fućkaš nas, Kyliane. Ti si glavni. Ovo je tvoj trenutak. Do your thing.
A on, dok se probijao kroz šumu objektiva, kao da je pogledom tražio ono što zna da mu pripada. Kao da je negdje ugledao sjenu onog omalenog Argentinca koji je, nekoliko sati kasnije, u obližnjem Lusailu napokon otkočio svoju reprezentaciju, prestigao Kyliana za jedan pogodak na Mundijalima, osigurao ključni trijumf i zatim, pomalo umoran, ali još uvijek veličanstven, sjeo na svoj tron.
Tron koji će uskoro trebati nasljednika, a princu bio bi iznimno udoban.
