U nogometu se možete roditi kao potpuni autsajder. Možete, dakle, samim rođenjem, a potom odrastanjem u maloj i nogometno irelevantnoj zemlji ni kriv ni dužan naslijediti autsajderski status koji će vam odrediti buduću karijeru i uvelike ograničiti ili barem znatno otežati mogućnosti napredovanja. Znati da vas neće ozbiljno shvatiti i da ćete sreću morati tražiti na nižim razinama nogometne piramide, daleko od doma, negdje gdje će prijeći preko početnog podcjenjivanja i dati vam šansu možda i zato jer nemaju puno drugog izbora, kao što ga nemate ni vi. Biti svjestan da će svjetsko čudo biti ako uopće kročite na travnjak stadiona kao što je Santiago Bernabeu.
Luksemburžanin Sébastien Thill ne samo da je kročio, nego je i na tom posvećenom tlu zabio gol za pobjedu svoje momčadi. Istjecala je 89. minuta kad je Thill ostao sam na rubu šesnaesterca, potegnuo iz prve lijevom nogom i pogodio; igrač koji će krajem godine navršiti 28 i koji je pod ugovorom s klubom po imenu Progrès Niederkorn “srušio je”, kako se to govori, veliki Real Madrid na njegovu vlastitom terenu.
Gotovo iste stvari kao i za njega možete reći za 24-godišnjeg momka po imenu Jasurbek Jumaboy oʻgʻli Yaxshiboyev — vrag zna bismo li to trebali transkribirati na hrvatski pravopis i kako; recimo tek da mu Uzbeci ime izgovaraju “Žasurbek Jahšibojev” — koji je zabio prvi gol. Osim njih, u početnih 11 našli su se još Grci, Afrikanci i Južnoamerikanci, osuđeni na to da karijeru grade u nekoj dalekoj i nepoznatoj zemlji čije ime zvuči izmišljeno, čiju ligu nitko ne prati i gdje će osvajati trofeje za koje nikoga u njihovim domovinama neće biti briga.
U nogometu se puno priča o identitetu i potrebi da se momčad gradi oko jezgre domaćih, onih koji najbolje razumiju težinu i značenje dresa koji nose. Međutim, FC Sheriff u udarnoj postavi nema domaćih igrača; klub je ovu momčad gradio kao da je riječ o nekoj budget verziji fantasy drafta, naizgled zbrda-zdola skupljajući marginalce diljem svijeta preko free transfera i posudbi. Kako je takvoj ‘kažnjeničkoj’ koloniji uspjelo profunkcionirati kao momčad jedan je od najvećih misterija ove europske nogometne sezone.
Odgovor vjerojatno zna Jurij Vernidub, trener koji se u Tiraspolu obreo nakon ukrajinske Zorje i Šahtjora iz bjeloruskog Soligorska. On je Sheriffov čudotvorac, zajedno s onime tko mu je doveo igrače koji su, sada je očito, birani smisleno i po zadanom profilu kako bi se uklopili u njegovu ideju, a Sheriff izgradili u obrambeno čvrstu ekipu koja je strahovito opasna u napadačkoj tranziciji.
Bilo je dosta podsmijeha i podcjenjivanja kad smo nakon 3-0 protiv Dinama pisali da je Sheriff izgledao senzacionalno i da je to, više nego loša igra hrvatskog prvaka, bio glavni razlog neočekivanog rezultata. Ali Sheriff je samo nastavio marširati: u osam utakmica pretkola primio je tek dva gola — nijedan od Dinama — sada u prve dvije u skupini samo jedan. U ukupno 10 susreta još ga nitko nije pobijedio. Teuta, Alashkert, Crvena zvezda, Dinamo, Šahtar Donjeck i Real Madrid; u gotovo svakoj bi utakmici iz Vernidubove momčadi iskočio neki novi heroj i donio Sheriffu prvo sudjelovanje u Ligi prvaka, a onda i 100-postotni učinak u prva dva ogleda.
I bez obzira kako ova avantura završila, ono čemu svjedočimo je stvaranje nogometne povijesti, inspiracija za sve autsajdere i marginalce ove igre. One rođene kao takve i one koji će to postati.
