Dakle, što to imamo ovdje?
Na slici je momčad Chemnitzer FC-a sa svojim navijačima nakon pobjede nad lokalnim rivalom Erzgebirgeom iz Auea u četvrtfinalu Sachsenpokala, regionalnog kupa u kojem sudjeluju klubovi iz njemačke treće lige naniže sa sjedištem u saveznoj pokrajini Saskoj.
Die Himmelblauen (nebeskoplavi) iz Chemnitza u svojim vitrinama imaju pehar osvajača istočnonjemačke Oberlige 1967.; nakon njemačkog ujedinjenja proveli su prve dvije sezone u 2. Bundesligi da bi zatim potonuli niže. Trenutačno igraju u natjecanju Regionalliga Nordost — što je četvrti rang njemačke ligaške piramide — gdje drže sredinu ljestvice okruženi nekadašnjim rivalima iz DDR-a kao što su Carl Zeiss Jena, Lokomotive Leipzig i berlinski Dynamo.
Na megdan im je u jučer došla ekipa Erzgebirgea, s kojom klubovi iz Chemnitza, bivšeg Karl-Marx-Stadta, gaje osebujno povijesno rivalstvo.
Naime, prva momčad kluba koji se tada zvao Wismut Aue vladinim je ukazom iz malog mjesta Aue-Bad Schlema 1954. premještena u obližnji veći grad Chemitz/Karl-Marx-Stadt. Međutim, zbog toga su se pobunili lokalni rudari i zaprijetili štrajkom, ne želeći izgubiti identitetsku poveznicu sa svojim klubom; na kraju je momčad ipak postala dio sportskog društva pod imenom SC Wismut Karl-Marx-Stadt, ali je domaće utakmice igrala u Aueu. Klub je tada postao dominantna sila u DDR-u, osvojivši četiri naslova prvaka u drugoj polovici 1950-ih te dvaput stigao do četvrtfinala Kupa prvaka. Nakon dodatnih fuzija klubova u Chemnitzu 1963. je nastao SC Karl-Marx-Stadt, od kojeg se odvojio ponovno neovisni Wismut Aue.
Aue je i nakon njemačkog ujedinjenja i promjene imena u Erzgebirge (po lokalnim planinama) bio uspješniji od rivala iz Chemnitza: zadnjih 20-ak godina uglavnom provodi u Cvajti, s povremenim ispadanjem u 3. Bundesligu, kao što mu se dogodilo prošle sezone — ove je tek 11. od 20 ekipa u tom rangu i novi povratak će morati pričekati.
Poraz od omraženih Chemnitzera u Saschsenspokalu samo je još jedna pljuska. Stadion an der Gellertstraße bio je ispunjen do posljednjeg od svojih preko 15.000 mjesta i gotovo sav obojen u nebeskoplavu, a domaći su zasluženo pobijedili s 3-0, proslavivši s navijačima koji se nisu gasili svih 90 minuta.
Nogomet koji se igra na najvišoj razini i s pustim milijunima eura samo je vrh ledene sante. Povijesna rivalstva i borbe za identitet postoje na svim katovima njegove piramide i postojat će bez obzira na to u kakve se superlige u skoroj budućnosti ustrojio elitni nogomet. Te priče zaslužuju i dalje biti pričane, o čemu najbolje svjedoči 15.000 navijača na utakmici jednog sasvim prosječnog njemačkog četvrtoligaša. Naši Heroji dana ovaj put su svi ti ljudi koji ne odustaju od svojih klubova, koliko god neuspješni ili slabi bili. Jer nije sve ni u novcu ni u trofejima.
