Nenormalna Hrvatska

Reprezentacija je lako pobijedila Austriju. Šteta što 'rasprodana' dvorana nije bila puna

Zadnja izmjena: 7. veljače 2023. Nel Pavletic/PIXSELL

Najbolji igrač u singlu i jedan od najboljih igrača parova na svijetu. To su bili izostanci s kojima se hrvatska teniska reprezentacija suočila uoči važnog susreta protiv Austrije u kvalifikacijama za završnicu Davis Cupa. Naravno, pričamo o Marinu Čiliću koji je prije otprilike dva tjedna operirao koljeno i izbivat će s terena još najmanje tri mjeseca, te o Mati Paviću koji je imao problema s ramenom, zbog čega je nakon dugo vremena morao propustiti jedno okupljanje reprezentacije.

Ako malo razmislite, radi se o dva velika izostanka i da se takvo što dogodilo, recimo, u ženskoj teniskoj reprezentaciji, vjerojatno bi to već bio unaprijed smišljeni alibi za eventualni neuspjeh. Na kraju krajeva, Hrvatska nije velika i moćna teniska nacija koja izbacuje velik broj igrača pa da samo tako može nadoknaditi spomenute izostanke; dapače, u ovom trenutku ima trojicu igrača u prvih 200 na svijetu i razumno bi bilo pomisliti da će u slučaju nekakvih izostanaka ‘klupa’ biti tanka.

No, ništa u vezi Hrvatske nikad nije bilo pretjerano razumno ili normalno.

Reprezentacija je na kraju relativno lagano svladala Austriju i plasirala se na još jednu završnicu Davis Cupa, čija će se grupna faza ponovno igrati u rujnu, s time da bi jedan od gradova-domaćina mogao biti Zadar. Nije, dakle, bilo Čilića i Pavića, ali Hrvatska je gotovo rutinski svladala jednu sasvim solidnu ekipu.

Ova je generacija napravila gotovo sve što se u tenisu može napraviti. Pa ipak, nema ono što joj zapravo najviše treba: punu dvoranu

Dominic Thiem možda nije ni blizu stare forme — i sad već čovjek počinje sumnjati hoće li ikad ponovno biti — ali je opet igrač kojeg nerado vidite s druge strane mreže; Dennis Novak prekaljeni je Challenger igrač koji je neko vrijeme bio top 100, a Alexander Erler i Lucas Miedler već dobro uigran par, ujedno i jedan od najmlađih na Touru. Hrvatska, međutim, ima Bornu Ćorića koji polako postaje vođa ove reprezentacije i koji je na kraju i najzaslužniji za ovu pobjedu. Prvo je u subotu rutinski riješio Novaka, samo da bi dan kasnije, kad se činilo da bi se stvari mogle zakomplicirati, na gotovo isti način riješio i Thiema. Bila je to inače njegova šesta pobjeda zaredom u Davis Cupu.

Pa ipak, svojevrsna prevaga ponovno je bio Borna Gojo, koji je još u subotu kao drugi igrač reprezentacije napravio zapravo i ne tako veliko iznenađenje, svladavši nominalno najboljeg gostujućeg igrača, odnosno Thiema. Goju sad već mnogi nazivaju i Davis Cup specijalistom i u tome ima nešto istine. Na kraju krajeva, i on je sam više puta rekao da u reprezentaciji osjeća veću odgovornost i motivaciju i nije ni prvi ni zadnji igrač koji u takvom okruženju lakše oslobađa svoj potencijal.

Impresivna dubina

S druge strane, mit je da Gojo kao igrač ne napreduje.

Zapravo je bilo pomalo tužno pratiti komentare nakon njegove pobjede protiv Thiema, koji su se uglavnom svodili na to da je šteta što ovakve partije ne može pružati u ostatku sezone. Dapače, netko je našao shodnim dometnuti da čovjek, eto, inače ne može proći prvo kolo Futuresa u Vrapču, ali zato u reprezentaciji gazi sve. Nije to ništa toliko čudno za ovo podneblje, ali opet se nije loše prisjetiti da nam je sam Gojo pokušavao objasniti koliko je teško probiti Challenger razinu, a možda nije loše primijetiti i to da je u trenutku kad smo radili intervju bio 219. na ljestvici, dok je s današnjim danom 116.

Samo nekoliko dana nakon tog intervjua uspio je izboriti svoj prvi nastup u glavnom ždrijebu Grand Slama, prošao je potom i u drugo kolo Roland Garrosa, a prije nekoliko mjeseci osvojio je i svoj prvi Challenger. Sjajno je započeo i ovu sezonu, ponovno u reprezentativnom okruženju, ali sada na United Cupu na kojem je upisao tri pobjede iz tri meča, od čega je jedna došla protiv dugogodišnjeg top 100 igrača Adriena Mannarina, samo da bi mu se dogodilo nešto što se vjerojatno ne može dogoditi mnogima: nije na vrijeme prijavio nastup za kvalifikacije Australian Opena. Gojo možda nije igrač koji ima dvoznamenkasti broj ljudi u svom timu, odnosno hrpu drugih koji su tu da misle umjesto njega, ali to je nešto što mu se naprosto ne smije događati.

Bilo kako bilo, Gojo se još jednom pokazao odličnom zamjenom za Čilića, a na mjesto Pavića uskočio je sad već 38-godišnji Ivan Dodig. Iako je s Nikolom Mektićem izgubio meč parova, opet je impresivno da Hrvatska ima takvu dubinu i da je dobrim dijelom i zbog toga ovaj susret riješila zapravo rutinski. Taj je nastup na završnici iznimno važan za Hrvatsku i iz financijske perspektive, jer već smo više puta naglašavali koliko proračun Hrvatskog teniskog saveza ovisi o prize moneyju iz Davis Cupa.

Međutim, iako je u tom rezultatskom smislu sve prošlo u najboljem redu, postoji nešto što nas može žalostiti, pa i što je u jednu ruku neshvatljivo.

Iako je u najavi susreta rečeno da su ulaznice rasprodane — koštale su, inače, pet eura — teško je bilo ne primijetiti da tribine dvorane Zamet u Rijeci ponovno nisu bile do kraja ispunjene. Što se točno dogodilo, teško je reći — jesu li se možda ljudi masovno razboljeli u subotu ujutro ili su neki od njih u subotu ujutro zaključili da ih tenis toliko i ne zanima? Jest, da, bilo je više ljudi nego kad je prije dva i pol mjeseca ženska reprezentacija igrala protiv Njemačke, pa i atmosfera je bila znatno bolja, ali opet je bilo previše praznih mjesta. I možemo pričati o tome da reprezentacija gotovo 20 godina nije bila u Rijeci, pa i da je taj grad na neki način zaboravio na tenis, ali zašto to nije mogao biti još jedan motiv više za dolazak u Zamet?

Na kraju krajeva, ova je generacija napravila gotovo sve što se u tenisu može napraviti: još 2016. igrala je finale ovog natjecanja, a dvije godine kasnije ga i osvojila; zatim je 2021. igrala finale novog formata, a lani je tek ostala tek nekoliko poena udaljena od još jednog finala. Hrvatska ima i zlato i srebro s Olimpijskih igara, ima i Grand Slam pobjednika u singlu, Ćorića kojeg uvijek želiš gledati uživo, pa i tog ludog Goju, kao i osvajače Grand Slamova u parovima.

Pa ipak, nema ono što joj zapravo najviše treba: punu dvoranu kad se svi oni okupe, i to jednom u nekoliko godina na domaćem terenu. Dvoranu koja, treba li to uopće govoriti, nije neko megalomansko zdanje, već prima nešto malo više od 2.000 ljudi.

I bez neke želje da dramatiziram: što to govori o tenisu u Hrvatskoj?

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.