Najvažniji golovi, oni koji se najduže pamte, zapravo su najčešće tako jednostavni, tako obični. Neka lopta u prostor, neki udarac jačom nogom, neko naguravanje, možda neki odbijanac, nečija pogreška, uvijek nečija pogreška. Ili, kao prošlog vikenda u Dortmundu gdje je gostovao Freiburg, loše odrađena pa ponovljena rutina na prekid. Raphaël Guerreiro je ostao gotovo sam malo izvan kaznenog prostora, instinktivno ubacivanje lijevom nogom na vrh peterca, gdje su utrčavala trojica igrača u žutom, a njih pokušavali ispratiti četiri defenzivca. I onda odlučujuća stotinka, ona u kojoj netko mora donijeti pogrešnu odluku: dvojica igrača u crvenom potrče za istim napadačem i tako ostave dovoljno prostora drugom da ostane sam i skoči.
Tako običan, a tako savršen trenutak. Baš sve zastane, svi su prepušteni samo inerciji i nitko više nema nikakav utjecaj na igru, osim tog jednog čovjeka koji je u zraku i koji će glavom loptu proslijediti u mrežu.
Sébastien Haller loptu je pogodio savršeno, vratar se nije ni pomaknuo i ona se zakoprcala u mreži. Ovaj 28-godišnji nogometaš već je odavno naviknut na taj osjećaj, kad njegov potez zaustavi vrijeme i njegovoj momčadi i navijačima donese veselje. On je navikao zabijati golove. U svojoj profesionalnoj karijeri je, prije prošle subote, postigao njih 152 u 324 službene utakmice, više od 20 njih gotovo na isti ovaj, običan i jednostavan način, glavom. Ovo je bila njegova svakodnevica, njegova rutina, njegov običan dan na poslu. Sve dok jednom više nije bio.
I zato je ovaj gol njegov najvažniji ikad.
“Sanjao sam samo o povratku na teren. I da konačno zabijem gol pred Žutim zidom”
Haller je u Dortmund došao prošlog ljeta, kad je Borussia za otkup prava na njegov ugovor Ajaxu platila 31 milijun eura, i to uz mogućnost da uz bonuse ta cifra naraste i do gotovo 35 milijuna. Bio je to neobičan transfer za drugu najbogatiju njemačku momčad, bez obzira na perspektivu. Prije svega, Haller je trebao biti taj koji će bar nominalno zamijeniti Erlinga Haalanda, a s obzirom na to da se radi o dva različita profila napadača, bilo je jasno da će Edin Terzić morati napraviti značajne prilagodbe u načinu na koji momčad igra.
Usto, on je u trenutku potpisivanja četverogodišnjeg ugovora već proslavio svoj 28. rođendan. Standardi Borussije Dortmund gotovo u pravilu su nogometni ekvivalent onima Leonarda Di Caprija, pa se pored gomile regruta u tinejdžerskim godinama Haller na prvu činio kao stari vojnik. No, Terzić i sportski direktor Sebastian Kehl u reprezentativcu Obale Bjelokosti vidjeli su iskustvo i kvalitetu koji bi mogli biti ključni za njihov mladi tim.
Najgora vijest
Rođen u Ris-Orangisu, svojevrsnom predgrađu Pariza, Haller je svoju karijeru počeo graditi u lokalnim francuskim ligašima prije nego što su ga još kao 13-godišnjaka privoljeli na odlazak u Auxerre. Kroz tamošnje je omladinske kategorije dobio priliku i u reprezentacijama Francuske, za koju je igrao sve do U21 generacije. Sa 17 se smatrao senzacijom i potpisao je prvi profesionalni ugovor, ali gol ga baš i nije htio, pa je kao 20-godišnjak poslan na posudbu u Utrecht.
Bio je to zapravo početak karijere prepune uspona i padova.
Ondje je zabio 51 gol u malo manje od 100 utakmica i privukao pažnju većih i bogatijih klubova, a onda u Eintrachtu potvrdio vrijednost. Zajedno s Antom Rebićem i Lukom Jovićem predvodio je “krdo bizona” i brzo na sebe privukao pažnju najbogatijih, a to su, dakako, Englezi. Manuel Pellegrini nije štedio, u srpnju 2019. West Ham United je za petogodišnji ugovor keširao tada rekordnih 45 milijuna funti, a očekivanja su bila ogromna.
Međutim, život je još jednom imao drugačije planove. Ubrzo je Pellegrinija zamijenio David Moyes, koji u svojoj nogometnoj filozofiji nije imao istu perspektivu za Hallera. U međuvremenu je Sébastien dobio i drugu kćerkicu, koja je imala problema sa zdravljem, potom je stigla i korona, pa ga je to zaokupiralo do te mjere da je nogomet trpio. Stvari jednostavno nisu kliknule i Haller je u siječnju 2021. preselio u Amsterdam i pridružio se svom starom treneru iz Utrechta Eriku ten Hagu.
Nekad stvari ne kliknu, ali ovaj put jesu. Haller je u Ajaxu ponovno počeo zabijati golove, pogotovo u sezoni koja je uslijedila. Četiri gola Sportingu u Ligi prvaka bila su dobar početak; na kraju je bio najbolji strijelac tog natjecanja, ali i Eredivisie i ponovno ga je pola Europe željelo u svojoj svlačionici. U toj utrci trijumfirala je Borussia i Edin Terzić, koji se ljetos spremao svoju igru prilagoditi skupom pojačanju od kojeg su očekivanja opet bila velika. No, tog je ljeta Sébastien osjetio bolove u trbuhu. Požalio se klupskim liječnicima koji su ga poslali na detaljne preglede. Da nešto nije u redu prvi put je postalo jasno kad se povukao s priprema s momčadi, a uskoro je došla najgora vijest.
Sébastienu Halleru dijagnosticiran je rak testisa.
Najveća simbolika
Rak testisa, kažu liječnici, najčešće zahvaća muškarce između 15. i 35. godine života, a broj novih bolesnika svake godine raste. Kod ranog pronalaska takvi tumori su izlječivi u 95 posto slučajeva, a rizik od smrti je mali. Međutim, početni simptomi su lako zanemarivi jer su bezbolni, a većina muškaraca se i dalje ne testira redovito niti je svjesno važnosti samopregleda, pa se događa da se dopusti razvoj raka i on se proširi na druge organe, što otežava liječenje. Haller je u proteklih šest mjeseci morao odraditi četiri ture kemoterapije i dvije operacije kako bi uklonio zloćudni tumor, ali za njega predaja nikada nije bila opcija.
“Povlačenje iz nogometa nije bilo moguće”, govorio je prošlog mjeseca. “Od prvog dana sam bio posvećen liječenju i povratku. Bilo je to teških šest mjeseci, još težih za moju obitelj, ali ja sam sanjao samo o povratku na teren. I da konačno zabijem gol pred Žutim zidom.” Za Novu godinu Haller je dobio zeleno svijetlo da se priključi ostatku momčadi; on je ponovno zdrav. Terzić ga je priključio pripremama, onda mu protiv Augsburga dao i prve minute na terenu. Na kopačkama je stajala jasna poruka, poslao je rak u onu stvar, i vratio se onome što najbolje zna. Zabijanju golova.
To što je na žutom dresu bio broj devet, to što se sve događalo ispred Žutog zida, i to na dan njegova debija u startnoj postavi na domaćem terenu, to što je planet baš na taj dan proslavljao Međunarodni dan borbe protiv raka, to što je taj igrač u zraku bio upravo Sébastien Haller, sve je to imalo ogromnu simboliku samo po sebi. Ali činjenica da je gol bio tako običan, tako svakodnevan i rutinski, to je imalo najveću simboliku u njegovoj i svačijoj borbi protiv raka. Jer bio je to Hallerov povratak normalnom i običnom, onome što je radio i što će još dugo raditi — nekad bolje, nekad lošije, ali svaki dan.
Jer najvažniji su golovi najčešće tako jednostavni i tako obični.
