Moralo je tako biti. Mali čarobnjak nije mogao učiniti više. Skinuo je kletvu.
Mnogima će se učiniti irelevantnim, ali pred momčadi koju Luka Modrić već godinama predvodi skinuti su još jedni nepobjedivi i prokletstvo je skinuto. Za to je bio dovoljan tek taj jedan udarac, pa makar bio i s bijele točke; tim udarcem s Modrić je Hrvatskoj otvorio put u budućnost u kojoj nitko nije baš uvijek bolji. A dugo se godina svi snebivamo ako Hrvatska naiđe baš na njih, na Francusku, tu dosad neprelaznu prepreku. Sad je s tim gotovo, više se ne moramo mučiti s teškim bremenom i osvrtati se na sve što netko prije nije postigao. Vrata su otvorena i Modrić iza i ispred sebe ostavlja čiste račune i dugu ljubav te nadu da jednog dana Hrvatska može i preko onoga što je dosad postizala.
Sad kada više nema Strašila, mali velebitski čarobnjak može mirne duše reći da je učinio baš sve što je u njegovoj moći da nam u nasljeđe, u amanet ostavi, ni manje ni više, budućnost. Svjetlost na kraju tunela.
A ako netko misli da je lako uzeti loptu i staviti je na bijelu točku, sa svim tim otprije i onime što ima doći na plećima, taj ne zna zašto su samo rijetki istinski čarobnjaci.
