“Ovo nije kraj za nas. Ovo je početak“, rekao je nakon poraza protiv Hrvata John McGinn, apsolutno najopjevaniji junak svoje momčadi.
“We’ve got McGinn, super John McGinn, I just don’t think you understand. He’s Steve Clarke’s man, he’s better than Zidane, we’ve got super John McGinn”, pjevali su škotski navijači do dugo u noć na George Squareu u Glasgowu unatoč ispadanju s Eura. Sjurili su se na popularni trg sa svih strana grada: iz pubova, iz navijačkih zona, s Hampden Parka. Jednostavno nisu htjeli pustiti da završi škotsko prvo veliko natjecanje nakon 23 godine, a s njime i party kojeg su započeli prije 10 dana protiv Češke, koji su sa sobom odnijeli u London protiv Engleske i ponovno ga vratili u Škotsku protiv Hrvatske.
Međutim, za razliku od Londona gdje je u petak deseci tisuća navijača ludovalo gradom bez ikakve kontrole, škotska policija sinoć nakon utakmice u Glasgowu nije bila popustljiva kao engleska. Tartan Army je cijelo vrijeme bio okružen policajcima koji su privodili svakog tko bi radio nered te su spuštali one koji su se penjali na spomenike. Za razliku od Londona gdje su se Škoti cijeli petak tukli s Englezima i padali sa kipova, škotska policija nije se ustručavala upotrijebiti silu te je ostavila potpuno drukčiji dojam ostavlja u odnosu na englesku. Čak su i boce s alkoholom policajci uzimali navijačima te ih prolijevali.
Ujedinjeno Kraljevstvo ima veliki problem s konzumacijom alkohola, a Škotska tradicionalno prednjači u tome. Za razliku od Hrvatske, gdje je problem alkohola kulturaliziran pa se alkoholom ‘liječe’ upale i mentalne bolesti, u UK je problem institucionaliziran pa su zakoni o alkoholu vrlo blagi te se, primjerice, reklamiranje žestokog alkohola može vidjeti na televiziji, radiju, novinama i jumbo plakatima. Jedna noćna šetnja Glasgowom dokaz je da je institucionalizacija veći problem od kulturalizacije alkohola. Barem ako je suditi po broju osoba koje ti se sruše pod noge na kratkom potezu od George Squarea do centralne željezničke stanice.
Sam poraz od Hrvatske Škotima nije pao pretjerano teško. Nitko se nakon utakmice nije žalio na samo jedan bod osvojen na Euru, a pogotovo zato što je taj jedan bod osvojen na Wembleyu protiv Engleske. Navijač Paul, koji reprezentaciju prati 50 godina, ne slaže se s McGinnom da je ovo početak.
“Prva utakmica koju sam gledao bila je 1970. na Hampden Parku protiv Engleske. Završila je 0-0”, kaže on. “Bile su tu zlatne godine škotskog nogometa nakon kojih su uslijedile ne tako zlatne koje traju sve do danas. Rezultat protiv Hrvatske je očekivan. Ali navijanje za Škotsku ionako nikada nije bilo do rezultata, nego do provoda. Come on Scotland”, zagalamio je Paul te poveo ostatak društva u vlakić koji je kružio trgom pjevajući No Scotland, no party.
Unatoč svemu, svaki Škot jučer se bio nadao da bi reprezentacija prvi put u povijesti mogla proći grupnu fazu nekog velikog natjecanja. Nervozu su pred Hampden Parkom prije utakmice sjekle dvije djevojke koje su na tradicionalnim škotskim gajdama svirale pjesmu koja govori o patriotizmu i slobodi. Pred stadionom smo sreli Rossa, vođu nogometne momčadi škotskih navijača; on je na manjem stadionu, koji se nalazi preko puta Hampden Parka, trebao odigrati utakmicu protiv reprezentacije hrvatskih navijača. Međutim, kako Hrvati zbog restrikcija uglavnom nisu putovali u Glasgow, utakmica se nije odigrala, tako da bi Rossovo razočarenje eventualno bila spasila pobjeda protiv Hrvatske. Malobrojne Hrvatske navijače Škoti su dočekali otvorenih ruku.
Navijači koji nisu imali ulaznice za stadion utakmicu su gledali u fan zoni u parku Glasgow Green. Ipak, ona je bila rezervirana tek za 3.000 navijača unatoč tome što je cijeli park, jedan od većih u Glasgowu, ograđen od javnosti za potrebe Europskog prvenstva. Osiguranje na ulazu u fan zonu u tom parku je poput osiguranja kakvo je nekad bilo na stadionima. Kako bilo, za fan zonu nije bio potreban dokaz o cijepljenju, negativan test niti bilo kakva druga COVID potvrda, a ista shema funkcionira na Hampden Parku što ga, uz Olimpijski stadion u Bakuu, čini jedinim od svih gradova domaćina Eura za kojeg ne treba nikakva vrsta potvrde.
Tijekom dana na George Squareu Škoti su u kiltovima igrali nogomet. Samo u kiltovima. Bio je to ozbiljan nogomet, pet-na-pet, s golovima napravljenima od dviju majica na svakoj strani koje su služile kao stative. Za 20-ak ljudi u publici dečki su davali sve od sebe, a nakon što je zabio pobjednički gol Fraser nam je rekao o čemu se radi.
“Ovo je tradicija u Glasgowu. Uvijek se na dan utakmice škotske reprezentacije ovdje igra nogomet. Pogotovo kada je atmosfera u reprezentaciji ovakva kao sada”, rekao nam je 20-godišnji Fraser koji radi kao vatrogasac u gradiću po imenu Arbroath, stotinjak kilometara udaljenom od Glasgowa. U njegovu su timu igrala još dvojica studenata i dvojica krovopokrivača od kojih nam je jedan afirmativno odgovorio, podigavši kilt, kada smo upitali je li istina da Škoti ispod kiltova ne nose donje rublje.
