Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Supertalent na prekretnici

Ousmane Dembélé i poučak Anthonyja Martiala

Zadnja izmjena: 17. studenoga 2018. David Aliaga

Dvojica igrača, dva izvanserijska talenta, dva različita scenarija.

Prvi je 20-godišnji mladić koji je preko Rennesa i Dortmunda stigao na Camp Nou kao budući kandidat za Zlatnu loptu i igrač ‘težak’ inicijalnih 105 milijuna eura, koliko je Barcelona izdvojila Borussiji za njegove usluge. Cifra koja ga u ovom trenutku drži na četvrtom mjestu liste najskupljih transfera svih vremena činila se realna, a konsenzus je bio jasan: u pitanju je igrač predodređen za najveće podvige i što prije dođe do sredine koja će mu to omogućiti, to bolje za sve.

Barcelona je bila najbrža, a nakon prve sezone obilježene ozljedama uvod u aktualnu nije mogao bolje započeti — naslov svjetskog prvaka s Francuskom najveći je podvig i ogroman moralni podstrek za održavanje te razine i u klupskom okruženju.

Druga priča ima sličan početak, ali razvija se u drugom smjeru.

Također iznimno talentirani 19-godišnji krilni napadač preko Lyona i Monaca stiže na radar najvećih europskih klubova. Predodređena mu je budućnost u samom vrhu prema individualnoj kvaliteti, a u moru ponuda najkonkretnija za momčad iz Kneževine bila je ona Manchester Uniteda, koji je za njega platio 50 milijuna eura, ali s mogućnošću rasta iznosa sve do 80 milijuna eura. Nije slučajno da je bonus klauzula bila i ona o dodatnih 10 milijuna eura ukoliko mladić završi kao kandidat za Zlatnu loptu.

Martial i Dembélé jesu igrači koji traže ruku na ramenu i nekoga tko će ih shvatiti u trenutku u kojem se nalaze, ali cijena koja je za njih plaćena lišava ih tog luksuza

No, snalaženje u turbulentnim vremenima za diva s Old Trafforda nisu mu bila blagonaklona. Otišao je Louis van Gaal, menadžer koji ga je doveo u United, a zamijenio ga je José Mourinho. Mladić se nije snašao pod Portugalčevim autoritarnim vodstvom, a nisu pomogle ni privatne nedaće u vidu razvoda sa suprugom i generalnih problema s prilagodbom na očekivanja pod najblještavijim reflektorima. Ubrzo je ispao iz prvog sastava: i dok je prvi iz priče ovog ljeta u Rusiji podizao trofej svjetskog prvaka, drugi je postao prvi nogometaš u klupskoj povijesti koji je novčano kažnjen zbog nediscipline, kada se bez najave udaljio iz pripremnog kampa u SAD-u da bi svjedočio rođenju sina.

Naravno, riječ je Ousmaneu Dembéléu i Anthonyju Martialu.

Nogomet 24 sata dnevno

Još otkako se pojavio na velikoj sceni, Dembélé je bio igrač za kojeg je bilo primjetno da je sposoban raditi razliku na najvećoj sceni. Njegova sposobnost rješavanja situacija jedan-na-jedan nevjerojatna je i statistički je zasjenila čak i učinak Lionela Messija i Neymara. Usto je i kontinuirano demonstrirao sposobnost realiziranja prigoda koje si sam namjesti, ali je isto tako sposoban i proigrati suigrače. Ta elitna napadačka kompletnost rijetko je viđena i od samog potpisa za Borussiju bilo je jasno da je Dembélé poseban.

Ali kada je došao do elite, krenio je puniti naslovnice kudikamo negativnijim stvarima. Nejavljanje i bojkotiranje treninga ostavilo je Borussiju bez izbora, jer klub nije želio riskirati gubitak velikih sredstava za igrača čije su misli očito bile negdje drugdje. Tada se to okarakteriziralo kao velika ambicija i nestrpljivost da je ostvari; svi uključeni bi patili kad bi ga se ograničavalo, glasila je ona prožvakana mantra.

Ali Dembélé promjenom sredine nije promijenio pristup. Barcelonin poraz od Real Betisa prošlog vikenda odgledao je s tribina nakon što je preko tjedna bez prethodne najave izostao s treninga. Navodno su ga iz kluba bjesomučno pokušavali dobiti, samo da bi se ovaj u maniri kakvog lijenog školarca javio s neodređenim opravdanjem o bolovima u trbuhu. Već ranije se spominjala njegova katastrofalna prehrana koju ne pokušava kontrolirati, kao i sklonost noćnom životu. Činjenica da ga je Ernesto Valverde prekrižio za susret sugerira da mu to nije prvi grijeh, a različiti izvori iz kluba navode kako su neki seniori već izgubili strpljenje s klincem koji se izvlači na prirodni talent.

“Iskustvo mi nalaže kako mlade igrače treba učiti da nogomet traje 24 sata dnevno”, iznio je Gerard Pique svoj stav o situaciji s Dembéléom. “Treba ga živjeti od prve do posljednje minute; siguran sam da on to zna i da će s vremenom napredovati”.

Talent svakako nije izgubio; i ove je sezone stigao zabiti šest golova i dodati dvije asistencije u 15 nastupa. No, kada znate da igrač ne ostvaruje svoj puni potencijal, onda ne možete na njega dugoročno računati, a Barcelona si to u ovom trenutku ne može dopustiti jer je promjenom paradigme vlastite sportske politike preuzela usku marginu za pogrešne procjene. Udaljavanje od internih razvojnih procesa u La Masiji i veći oslonac na dovođenje skupih talenata sa strane mnoge su štrecnuli, pa i zabrinuli, ali Barcelona zna da ima luksuz licitiranja za igrače koji će u budućnosti osigurati trofeje i individualne nagrade, pogotovo dok se sprema za život nakon Messija. No, kad odabere igrača i za njega istrese troznamenkastu cifru, onda mora znati da se na njega može osloniti. U suprotnom, puno strpljenja za ego i privatne mušice neće biti.

Igrači koji traže ruku na ramenu

Nije to nova priča, dapače. I Pep Guardiola se bez oklijevanja riješio Deca i Ronaldinha, kasnije je isto napravio i sa Samuelom Eto’om te Zlatanom Ibrahimovićem, mada su dali značajan obol na terenu.

“S njim je samo nogomet, nogomet, nogomet” pričao je o Guardioli u svojoj autobiografiji Zlatan Ibrahimović. “Moraš se prilagoditi igračima koje imaš, pogotovo ako si ih platio 70 milijuna eura; nisi ga kupio da gleda ptice na grani”. No, upravo zato što je sve bilo u nogometu, u momčadi nije bilo mjesta za one koji su mislili da ih cijena i prirodni talent na njega pretplaćuju.

Mourinho, o kome je Ibrahimović pričao kao o treneru za kojeg je bio “spreman ubiti”, u svojim je klubovima imao drugačiji pristup. On je spreman zbližiti se s igračima, ali će isto tako posebno testirati one za koje drži da mogu i moraju više.

Od toga je profitirao Martial, Dembéléov nešto stariji sunarodnjak koji je također dopustio da mu privatni život i glava utječu na izvanserijski talent. Činilo se da je za njega put pod Mourinhom u Unitedu dovršen nakon spomenutog incidenta; Tottenham Hotspur bio je spreman ponuditi mu izlaz, ali Martial se u ključnom trenutku pribrao i odlučio raditi. Tijekom ljeta je prelomio u glavi da su menadžerova testiranja i pritisak nešto što ovaj radi i za njegovo dobro. Nije ga pritom ni omeo jasan signal kad su mu na poziciju minule zime doveli Alexisa Sáncheza i učinili ga najviše plaćenim igračem lige.

Martial se postupno prilagođavao, znajući da golovi koje je počeo zabijati i kojih trenutno ima sedam u 14 susreta, nisu sve što Mourinho traži. Trenutak na utakmici protiv Evertona, u kojoj je također zabio, simbolički je opisao tu promjenu razmišljanja i pristupa.

Utakmica je već bila u poodmakloj fazi kada je Evertonov Séamus Coleman uzeo loptu i jurnuo po krilu. Mourinho je skočio sa svog sjedala i stisnutih šaka krenuo gestikulirati prema Martialu, želeći mu naglasiti da ga isprati. Francuz ne samo da je bio u povratnoj trci, nego i u duelu. Mourinhova reakcija, impresionirani pljesak, veći je čin pomirenja od svih lauda koje je uputio na igračev račun nakon utakmice. Povjerenje je vraćeno kroz nogomet i shvaćanje svoje uloge unutar igre, a ne kroz bitku ega. Upravo je to poučak i primjer koji bi trebao usvojiti Dembélé, jer bi se u protivnom lako moglo dogoditi ono što je još ovog ljeta bilo nezamislivo, da mu Martial preotme mjesto i u reprezentaciji.

Njihove priče možda jesu krenule u različitim smjerovima, ali polazišna točka je slična. Obojica su mladi supertalentirani igrači koji nisu uobraženi u onom klasičnom smislu, već samo pomalo pogubljeni pod svjetlima velikih reflektora kojima su uvijek stremili. Martial i Dembélé jesu igrači koji traže ruku na ramenu i nekoga tko će ih shvatiti u trenutku u kojem se nalaze, ali cijena koja je za njih plaćena lišava ih tog luksuza.

Prvi je shvatio svoj položaj, drugi je sad na prekretnici.

Ne propusti top članke