Iako nema Novaka Đokovića, dojam je da u posljednje dvije-tri godine nismo svjedočili uzbudljivijem, pa i jačem četvrtfinalu jednog Grand Slama. Moglo bi se to možda dokazati i kroz neke brojke, ali ostavimo njih sad po strani. Jedini igrač koji je baš podbacio je Alexander Zverev i on sad već ima ozbiljni, pa i potencijalno nerješivi kompleks u glavi. Donekle bi se moglo reći da je podbacio i Andrej Rubljov koji zapravo nije odigrao loš meč, ali je samo u nevjerici mogao promatrati kako ga šamara nadahnuti Marin Čilić. Čila je inače u istom tonu odigrao i prvi set osmine finala protiv Félixa Auger-Aliassimea, ali problem je u tome što se Grand Slamovi, nažalost, ne osvajaju na euforiju i pozitivni samogovor; kad nastupi kriza, kad se uvuče sumnja i krene preispitivanje, u psihološkom smislu morate imati neke zdravije temelje.
Sve u svemu, dojam je da bi ovaj Australian Open mogao biti vjesnik uzbudljive teniske budućnosti, a možda je to najbolje utjelovio jučerašnji meč Daniila Medvjedeva i Auger-Aliassimea; definitivno najbolji meč dosad na turniru, vjerojatno meč koji će i za 10 mjeseci kotirati kao jedan od najboljih u sezoni i — demantirajte me ako sam u krivu — možda i najbolji Grand Slam meč koji je dosad odigrala, sad već uvjetno rečeno, NextGen ekipa.
Puno toga možemo zahvaliti našem picku za iznenađenje turnira, Kanađaninu koji je demonstrirao za sebe dosad ne baš uobičajenu mentalnu čvrstinu, unatoč tome što je ispustio vodstvo od 2-0 u setovima. FAA ima za čime žaliti — a to svakako nije meč lopta na kojoj suparnik hladnokrvno udari as — ali to ne mijenja činjenicu da je odigrao jedan od najboljih mečeva, a onda i najbolji turnir u karijeri. Čovjek je u pet dugih i isrcpljujućih setova jednom od najboljih reternera na svijetu ponudio svega pet break prilika; problem je u tome što ga je Medo brejknuo u tri navrata, dok je on sam iskorištenost break lopti sveo na 2/11.
Željezni Medo je tako jučer pokazao svoju veličinu; u suštini nije napravio neku radikalnu taktičku prilagodbu, već je odlučio čekati pukotine u Auger-Aliassimeovoj fantastičnoj igri s osnovne linije. Pojačao je dojam nepobjedivosti na hardu na Grand Slamu, barem za sve prisutne u ždrijebu, te u polufinalni meč ulazi s golemom zalihom samopouzdanja.
Može li Medvjedev učiniti ono što u Open eri nitko nikad nije uspio?
Tako ispada da je najveće iznenađenje turnira njegov idući suparnik, Stefanos Tsitsipas.
Čovjek je prije dva mjeseca imao operaciju lakta, do prije mjesec dana udarao je ograničeni broj servisa na treningu i liječnik mu je rekao da neće nastupiti na Australian Openu. Tsitsipas do četvrtfinala nije igrao svoj najbolji tenis i lako je mogao ispasti od Taylora Fritza kojeg je slomio u petom setu. Samo da bi jučer protiv Jannika Sinnera odigrao jedan od najboljih mečeva u karijeri. Mladi Talijan zapravo uopće nije igrao loše, već je Tsitsipas lebdio terenom poput Rogera Federera; igrao je iznimno agresivno, vrlo rano je kupio lopticu i nije dao disati Sinneru. Indikativan je podatak da je do sredine trećeg seta u 92 posto slučajeva kao prvi udarac nakon prvog servisa igrao forhend, što se do kraja meča sigurno nije puno mijenjalo. Nije ponudio nijednu jedinu break loptu, a iskoristio je sve svoje četiri.
Rafin rizik
Da nije odigrao tako dobar meč, ne bih mu davao puno šansi protiv Medvjedeva koji mu tako ionako ne paše u matchupu; Tsitsipas ga je inače na hardu pobijedio jednom u šest susreta, i to u dvorani na završnom Mastersu 2019., kad je Medvjedev bio u blagom burnoutu nakon četiri mjeseca brutalne forme. Tsitsipas protiv Medvjedeva ne može kroz servis tako lagano odmah dolaziti do svog forhenda, a na hardu od elitnih igrača ima i jedan od najlošijih reterna; često se zato događa da zaglavi u izmjenama bekendom, a jednom je i sam prilično živopisno objasnio koliko mu ne odgovaraju duboki flat udarci njegova sljedećeg suparnika. Kad ga je Rus prošle godine pomeo upravo u polufinalu Australije, pokazalo se i da nije spreman taktički riskirati; ne bi me zato čudilo da sutra nešto češće igra servis-volej, pa rekao bih i da je spreman odvesti meč u duboke vode.
Hoće li to biti dovoljno? Rekao bih da neće; pošto raja voli prognoze, od kojih sam inače zazirem, reći ću i to da će Medvjedev slaviti u pet setova.
Rafael Nadal igra svoje sedmo polufinale na Australian Openu. Treba iskreno reći da je bilo nekih olakotnih okolnosti; ispadali su potencijalno opasni suparnici poput Thanasija Kokkinakisa, Aslana Karaceva, a onda, naravno, i Zvereva. Potencijalno opasni suparnik bio je na kraju i Denis Shapovalov koji je skoro okrenuo 0-2 u setovima, što je Rafa inače ispustio prošle godine protiv Tsitsipasa.
Radi se o tome da se većina mlađih igrača sad više ne boji Nadala; postoji strahopoštovanje, ali ne i strah, ponajprije zato jer znaju da je ranjiv, pogotovo na hardu i na Australian Openu. Pogotovo s 35 na leđima i s ne tako dobrom defenzivom kao nekoć. Međutim, kad koljena zaškripe, Rafa zna kako usporiti ritam igre i promijeniti momentum, što se pokazalo i u meču sa Shapovalovom, koji si je poput kakvog balavog rekreativca dopustio da ga takvo što izbaci iz ravnoteže; stoji dosta toga što je rekao na press konferenciji, ali kad krenu takve pomalo i psihološke igrice, nema ti druge nego ostati maksimalno fokusiran na sebe samog.
Nadal je, inače, u tom meču počinio 11 dvostrukih pogrešaka, ali one nisu bile plod dekoncentracije ili nervoze, već koncepcijskog rizika koji je odlučio preuzeti.
Rafa je već tri godine jedan od najdominantnijih igrača na servisu na hardu; na ovom Australian Openu uzeo je 78 od 82 svoja servis-gema, a još jedan novi detalj u njegovoj igri je brži drugi servis, opet u nastojanju da bude agresivniji i igra kraće poene; ako treba i po cijenu duplih, jer je upravo dugoročno gledano bolje da ne radi puno za poene, a bonus je taj i da kida ritam suparniku na reternu. Rafa već zadnjih pet godina povećava brzinu drugog servisa, a ona je na ovom turniru prosjeku od 164 km/h, što će reći brže nego što serviraju Medvjedev, Tsitsipas i Matteo Berrettini. Poanta je i u tome da ne dopušta suparniku da ga olako napadne jer znamo da je najbolji recept za pobijediti Nadala biti agresivan i tjerati ga na defenzivu.
Drski i bezobrazni Talijan
Čovjek koji ima takve alate upravo je njegov sljedeći suparnik.
Berrettinija nisam previše simpatizirao kao pomalo jednodimenzionalnog igrača, ali čovjek sad već zaslužuje respekt. Berrettini je ovogodišnjim rezultatom na AO-u postao prvi igrač iz mlađe generacije koji je igrao četvrtfinala na sva četiri Grand Slama. Ne računajući prošlogodišnju predaju protiv Tsitipasa, upravo u Australiji, na zadnjih pet Slamova je na omjeru od 22 pobjede i tri poraza — sva tri je doživio od Đokovića. S druge strane, činjenica je da u toj seriji nije pobijedio nijednog top 10 igrača, pa i da općenito nema top 10 pobjedu na Slamu; opet s druge strane, u zadnjih 10 dana je pobjeđivao iznimno dobre igrače — od Brandona Nakashime u prvom kolu, pa je skinuo Carlosa Alcaraza u tie-breaku petog seta, zatim je relativno lako riješio Pabla Carreña Bustu, a onda je u petom setu sredio i nes(p)retnog Gaëla Monfilsa.
Djelovao je drsko i bezobrazno, pokazivao je muda i uglavnom odlično reagirao pod pritiskom. Kao što smo rekli, može producirati dovoljno agresivnosti za pobijediti Nadala, a ne bi me čudilo da u tom meču gledamo minimalno dva tie-breaka. Je li spreman upisati najveću pobjedu u karijeri? Iako je Rafa spreman iskrvariti na terenu, jer lako je moguće da mu je ovo i posljednja dobra prilika da drugi put osvoji AO, ne bi me čudilo da mu Berrettini presudi. I neka i to bude u pet setova.
Za kraj, nek se nađe i jedan fun fact; od 53 igrača koji su u Open eri osvojili svoj prvi Grand Slam, niti jedan jedini od njih nije osvojio prvi sljedeći Grand Slam turnir. Slobodno provjerite podatak: jedini čovjek koji je uopće zaigrao finale bio je Andy Murray. Polufinale su, uz njega, igrali Ivan Lendl, Đoković, a sad i Medvjedev. Iako postoji jedna bitna olakotna okolonost, svi znamo koja, može li Medvjedev učiniti ono što u Open eri nitko nikad nije uspio?
