Sad kad nema Đokovića…

... možemo malo i baš o tenisu, favoritima i mogućim iznenađenjima na Australian Openu

Zadnja izmjena: 18. siječnja 2022.

Bez obzira na to što je pokazao svoje vrlo ružno lice, žao mi je što na Australian Openu neće biti Novaka Đokovića. Žao mi je što sam u protekla dva tjedna uopće morao pisati o toj temi. Naravno, nemali broj komentatora i dalje ističu da se ništa od toga ne bi dogodilo samo da se Đoković cijepio, ali sad je već sasvim opravdano zapitati se koliko sve to ima veze sa zdravljem, a koliko je pitanje koronavirusa postalo moćno oružje na političkom bojnom polju?

Vjerujem da su svi već pomalo umorni od tih i inih pitanja i idemo se konačno baviti tenisom; istaknuti tko su favoriti turnira, napisati koju riječ o onima o kojima se nešto mora napisati, a onda i izdvojiti nekoliko tenisača koji bi mogli napraviti iznenađenje.

FAVORITI

Daniil Medvjedev

Treba li uopće objašnjavati zašto se Medvjedev smatra prvim favoritom? Mislim da ne treba — i zato bih radije istaknuo nekoliko stvari zbog kojih treba biti oprezan oko njegovih šansi.

Prva je upravo ta što se sada od njega očekuje najmanje da uđe u finale turnira, pa treba vidjeti kako će se nositi s tim očekivanjima; doduše, to je nešto na što se već trebao naviknuti. Druga je stvar ta što na US Openu Medvjedev nije igrao svoj najbolji mogući tenis; zapravo, bolje je igrao lani u Australiji, kad su mu u finalu protiv Đokovića svi davali velike šanse, ali ga je Nole na kraju rastavio na proste faktore. Također, treba primijetiti i da mu je ždrijeb na US Openu bio poprilično naklonjen, to jest suparnici ipak nisu bili na osobito visokoj razini, a znamo i da je Nole u finalu pukao.

Šanse mu nisu prevelike, ali bi li itko bio previše iznenađen kad bismo za dva tjedna vidjeli tog starog čovjeka kako se smije s trofejom u rukama?

Opet također, nije teško primijetiti da je Medvjedev osvojio još tri turnira, ali ni u jednom finalu nije imao osobito teškog suparnika; odnosno, gubio je sva tri finala koja je igrao protiv Đokovića i Alexandera Zvereva (AO + Masters u Parizu + završni Masters). Izgubio je, dakle, tri vrlo važna meča i Medvjedev još uvijek ima puno toga za dokazati.

Treba reći i da ima korektan ždrijeb. Netko će možda istaknuti da bi mina mogao biti Nick Kyrgios u drugom kolu, ako uopće dođe do tog meča, ali znamo da je Kyrgios užasno motiviran kad igra protiv vrhunskih igrača. U karijeri ima skor od 11 pobjeda i 18 poraza protiv top 5 igrača, a znamo da je pobjeđivao i Đokovića i Nadala. Međutim, na Grand Slamovima, kad treba biti fokusiran tijekom minimalno tri seta, taj omjer pada na jednu pobjedu i devet poraza, s time da se ta jedina pobjeda dogodila još na početku karijere, kad je 2014. svladao Nadala na Wimbledonu. Osim toga, Kyrgios jako dugo nije igrao natjecateljski tenis, nedavno je prebolio koronu i ne vjerujem da će biti opasnost za Medvjedeva, ako uopće prođe prvo kolo.

Probleme bi mu možda mogao napraviti u trećem kolu Ugo Humbert, koji ga je i dobio prije dva tjedna, ali koji iz nekog razloga na Grand Slamovima igra loše (samo je jednom uopće prošao drugo kolo), a potencijalnog suparnika u četvrtom kolu, Diega Schwartzmana, Medvjedev je dobio svih šest puta. Sve u svemu, mislim da bi i on sam sve osim naslova percipirao kao neuspjeh i to je teret koji bi ga mogao sputavati.

Sascha Zverev

Bez ikakve sumnje, Zverev je drugi favorit turnira. Kad igra rasterećeno, ili kad uspješno konrolira misli i emocije, jednostavno mu je jako teško parirati. Nisam siguran ni u to da trenutno postoji igrač koji to može činiti, izuzev možda Đokovića. Koliko je u stanju biti dominantan sugerira činjenica da je na završnom Mastersu protiv dva najbolja reternera na svijetu, Đokovića i Medvjedeva, ponudio svega pet break lopti — četiri prvome, jednu drugome — od čega je svih pet spasio.

Zverev je prošle godine odigrao svoju najbolju sezonu, a sad je već prikupio dovoljno iskustva na Slamovima, odnosno igrao je jedno finale te tri polufinala. Bio je vrlo blizu pobjede protiv Đokovića na US Openu, ali je opet u nekim kritičnim trenucima malo zatajio. Svejedno, nije to bio meč koji će pamtiti po lošem, već naprotiv; to je samo još jedan korak u sporom sazrijevanju Nijemca, a mislim da sad već i sam očekuje Grand Slam naslov. Koliki će si neprijatelj sam biti u toj misiji, nije baš lagano procijeniti, ali kad igra blizu svog vrhunca, gotovo ga je nemoguće pobijediti…

IGRAČI KOJE MORAMO SPOMENUTI

Rafael Nadal

“Znam da dolazim iz vrlo teške situacije”, rekao je Rafa nedavno. “Znam i da su zbog onoga što sam postigao u karijeri očekivanja uvijek visoka, ali moj je pristup sada drugačiji. (…) U ovom se trenutku ne osjećam kao kandidat za osvajanje naslova za ono što dolazi za tjedan dana. (…) Znate da ću dati sve od sebe da bih imao šansu.”

Rafa je zapravo sve rekao. Vraća se nakon dugotrajne stanke zbog ozljede, a uoči puta u Australiju pripreme je omelo i to što je nekoliko dana bio bolestan. I takav, hrđav i star, uspio je osvojiti ATP Melbourne, iako treba reći da su suparnici bili nešto slabijeg statusa. Rafa je već pokazao da može poprilično brzo podići formu kad se prije tri godine nakon četiri mjeseca izbivanja prošetao do finala Australije u kojem ga je onda pobijedio, a tko drugi nego Đoković. Problem je u tome što je danas konkurencija jača, a i on je tri godine stariji. Također, problem predstavlja činjenica da, čak i kad igra blizu svog vrhunca na betonu, postoji nekoliko igrača koji ga i dalje mogu pobijediti. To se, primjerice, vidjelo u prethodna dva nastupa na AO, kad je ispadao od Stefanosa Tsitsipasa i Dominica Thiema.

Međutim, negdje u podsvijesti Rafi kuca ono da Đokovića nema i mogao bi zbog toga dati dva-tri posto više. Uostalom, znamo svi o kakvom se borcu radi i ako je negdje imao priliku to pokazivati, onda je to na ovom Slamu. Na Roland Garrosu to često jednostavno nije bilo potrebno; u Australiji je odigrao najviše mečeva na pet setova, njih nekoliko kultnih i krvavih, ukupno 13, te upisao sedam pobjeda i šest poraza. Rafa nema baš ni lagan ždrijeb, a u četvrtfinalu bi mogao ići na Zvereva. Šanse mu nisu prevelike, ali bi li itko bio previše iznenađen kad bismo za dva tjedna vidjeli tog starog čovjeka kako se smije s trofejom u rukama?

Stefanos Tsitsipas

Od početka 2019. do kraja 2021. Tsitsipas je odigrao 194 meča, što će reći najviše od svih na Touru. Slijedi ga Medvjedev sa 189, pa Andrej Rubljov sa 181, pa Zverev sa 179. Treba, međutim, primijetiti da je u tom razdoblju odigrao 60 turnira, dok su Medvjedev i Zverev odigrali 50 i 51. Drugim riječima, igrao je turnire koje nije trebao; na koncu, igrao je previše, to je već neko vrijeme bilo jasno, a došlo je na naplatu krajem prošle sezone kad je završio na operaciji lakta. Samo dva tjedna kasnije Tsitipas je već trenirao, a valjda on i njegova ekipa znaju što čine. Još je prije dva tjedna osjećao malu bol, a nije baš dobro bilo ni što mu je prvi individualni meč bio maratonski uradak protiv Schwartzmana. Dva dana kasnije predao mu je nakon pet gemova meč Nikoloz Basilashvili.

Dakle, na Australian Open ulazi s de facto jednim pravim, natjecateljskim mečom. Ždrijeb mu je donio to da bi u prva dva kola mogao dobiti samopouzdanje i match time; no, generalno gledajući, Tsitsipas nije favorit i ne bi uopće bilo čudno kad bi ispao prije polufinala.

Andrej Rubljov

Slična stvar vrijedi i za Rubljova, koji je u spomenutom periodu odigrao 55 turnira, pa pregorio u drugom dijelu prošle sezone; nakon Wimbledona bio je na omjeru od 12 pobjeda i 11 poraza — prethodno 37-12 — što nije na razini petog igrača na svijetu. Rubljov je sezonu završio 5. prosinca, dva tjedna kasnije igrao je egzibiciju; da nije dobio koronu, igrao bi dva tjedna kasnije ATP Cup. Čovjek nije imao nijedan dan godišnjeg odmora. Koliko je to (dugoročno) dobro za njega teško je reći, kao i u kakvoj će se formi pojaviti.

U trećem kolu mogao bi se susresti s Marinom Čilićem i ne treba biti osobito pametan pa zaključiti da Čila u tom eventualnom meču ima svoje šanse.

MOGUĆA IZNENAĐENJA (mogli bi do polufinala ili čak finala)

Felix Auger-Aliassime

Ako jedan igrač demonstrira koliko je ta ‘glava’ bitna u tenisu, odnosno koliko vas manjak vjere u sebe može kočiti, onda je to ovaj momak. On ima predispozicije za biti svjetski broj 1, ali psihološki još uvijek nije sazrio za to, a upitno je i hoće li se to i dogoditi. To se sazrijevanje ipak odvija, prošle je godine igrao četvrtfinale i polufinale na Grand Slamovima. Također, odigrao je i dobar ATP Cup koji je Kanada osvojila, pobijedio je i Zvereva, a u ždrijebu je možda čak i favorit u svakom meču do četvrtfinala, u kojem bi ga mogao sačekati Medvjedev.

Auger-Aliassime je protiv spomenutog igrao dobro set i pol na US Openu, mogao je zakomplicirati meč, ali je nakon jednog ili dva lošija poena jednostavno nestao s terena. Prvo, dakle, treba iskontrolirati tog unutarnjeg neprijatelja da bi imao ikakve šanse u eventualnom meču s Medvjedevom.

Roberto Bautista Agut

Casper Ruud, Alex de Minaur, Andy Murray, Jannik Sinner, Taylor Fritz, Frances Tiafoe, Grigor Dimitrov i Stefanos Tsitipas. Netko bi od ovih igrača trebao biti u polufinalu. Ili možda Bautista Agut, koji je u tom dijelu ždrijeba?

Na Sinnera jednostavno ne bih još tipovao, iako se ne bih previše iznenadio ako bi se dogodilo. Tu je, dakle, svašta moguće. Bautista Agut je u dobroj formi i na ATP Cupu je od pet mečeva dobio njih četiri. Odgovaraju mu uvjeti u Australiji, igrao je ovdje već četvrtinale, vrlo je nezgodan suparik i s novim trenerom pokušava napraviti taj još jedan iskorak na Grand Slamovima (najbolji mu je rezultat polufinale u Wimbledonu). Problem je što je pobjediv čak i kad igra na svom vrhuncu.

Carlos Alcaraz

Pomalo je nevjerojatno da jedan 18-godišnjak nije htio igrati turnir prije Australian Opena, ali možda i to ide u prilog tome koliko je atipično zreo, odnosno da na stvari gleda dugoročno. Baš zato, postajala je mala skepsa kakav će se pojaviti, ali Alcaraz je bez problema riješio prvo kolo i mislim da ga nijedan igrač ne želi vidjeti s druge strane mreže.

Dečko je, inače, već upisao tri top 10 pobjede; doživio je pri kraju sezone jedan vrlo neugodan poraz od Huga Gastona u Parizu, ali je tjedan kasnije s lakoćom osvojio NextGen u Milanu. Na ruku mu ide i to što nema Đokovića i taj je dio ždrijeba sada, što se kaže, otvoren. U trećem kolu mogao bi se susresti s Matteom Berrettinijem, kojeg je dobio u Beču, u četvrtom možda s nekim iz trojca Korda/Griekspoor/Carreño Busta, dok bi ga u četvrtfinalu mogao čekati Gaël Monfils. Sve igrači koje ovaj mladić može pobijediti.

Marin Čilić

Netko će možda reći da se više radi o pustoj želji nego o realnosti, ali ne bih se (u potpunosti) složio. Iako je neki dan doživio neugodan poraz od Thanasija Kokkinakisa, Čila već neko vrijeme pokazuje znakove života i može se reći da na turnir na kojem je već igrao finale dolazi u solidnoj formi.

U suštini se radi o nekim nijansama koje mu se realno mogu poklopiti; u prva dva kola igra protiv kvalifikanata, onda bi ga mogao čekati Rubljov, pa Auger-Aliassime. U četvrtfinalu Medvjedev. Izgleda teško na prvu, ali još je lani na Wimbledonu, pa i kasnije, pokazivao da može igrati jako dobar tenis. Naravno, da bi imao ikakve šanse, ne smije mu se dogoditi meč poput onoga protiv Medvjedeva upravo u Wimbledonu, kad je nakon jednog lošijeg gema samo ispario s terena…

Uz puno kave, ili možda bolje crnog čaja, želim vam da konačno uživate samo u tenisu.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.