“Nakon US Opena naša je razina pala i to je nešto što moramo popraviti”, rekao je Juan Carlos Ferrero upravo nakon tog meča s Đokovićem, referirajući se i na Alcarazovu tvrdnju da se još uvijek uči tome da teniska sezona traje od siječnja do studenog. “Moramo se više fokusirati na to da cijelo vrijeme budemo profesionalci. Znamo što trebamo popraviti u njegovoj igri i psihološki gledano. To je normalno za jednog 20-godišnjaka i mora sazrijeti po tom pitanju. On je obično dosta strog prema sebi, što je nešto što nam se u timu zapravo jako sviđa.”

Alcaraz je pomalo neočekivano ispao i od Sasche Zvereva u četvrtfinalu Australian Opena i kad je zbog ozljede gležnja prije mjesec dana predao meč prvog kola u Riju de Janieru, činilo se da bi se njegova kriza mogla produbiti; u međuvremenu je bio ispao i u polufinalu ATP-a 250 u Buenos Airesu. Riječ “kriza” pritom je ipak možda prestroga jer, kao što je rekao i sam Ferrero, sve je ovo normalno u ovoj fazi karijere. Normalno je imati oscilacije, jer koliko si god ispred svog godišta u svakom pogledu, i dalje si jako mlad i nedovoljno iskusan i neke ti se pogreške naprosto moraju događati.

Dok se do jučer doimalo kao da je Sinner u ovom trenutku nepobjediv, sad bi to netko možda mogao reći za Alcaraza

Svejedno, kad se ozlijedio u tom meču protiv Thiaga Monteira — krivo je stao u drugom poenu meča te potom predao — činilo se da će nastaviti tu svoju navodno toliko crnu seriju, pogotovo kad biste uzeli u obzir u kakvoj je formi Sinner dolazio na Indian Wells. Ozljeda se na kraju nije pokazala ozbiljnom — zapravo je upitno bi li uopće predavao meč da se radilo, recimo, o finalu Wimbledona — i kao što je to već radio nakon svojih ozljeda i ‘ozljeda’, Alcaraz je ušao u seriju pobjeda i jučer konačno došao do prvog naslova poslije Wimbledona, svog petog Mastersa, čime je došao na drugo mjesto liste igrača s brojem osvojenih Mastersa prije njihove 21. godine (prestigao je Đokovića, a Rafael Nadal ima nedostižnih devet). Pritom svakako treba imati na umu da je na putu do naslova svladao i Zvereva, Sinnera i Medvjedeva.

U subotu je okrenuo Sinnera nakon što je glatko izgubio prvi set – u meču u kojem je konačno odlučio napraviti neke sitne prilagodbe za Talijana – a jučer se nakon gustog i pomalo nervoznog prvog seta konačno opustio protiv Medvjedeva te u drugom podsjetio na lanjsko finale u kojem je razbio istog suparnika.

Trojica ili četvorica na vrhu

Iako je lagano mogao izgubiti taj prvi set (dobio je 7-5 u tie-breaku), Alcaraz je vjerojatno najgori mogući matchup za Medvjedeva, pogotovo u ovakvim uvjetima (sporiji teren i viši odskok loptice). Jučer je nakon tog gustog prvog seta preuzeo inicijativu i ono što je odigrao do kraja meča trebalo bi (ponovno) zabrinuti apsolutno svakog igrača na Touru.

Carlitos se vratio i sad je opet favorit za sve moguće naslove. Možda će u Miamiju osjetiti određeni zamor, ali zemlju bi trebao dočekati potpuno spreman.

Medo je inače jučer doživio svoj peti poraz zaredom u finalima.

Tri od tih dogodili su se protiv Sinnera, jedan protiv Đokovića te sad ovaj protiv Alcaraza. Nepobitno je pritom to da se puno brže oporavio od tog poraza od Sinnera u finalu Australian Opena nego od onog od Nadala iz 2022., ali već je neko vrijeme jasno da ipak mrvicu zaostaje za tom trojicom, pa je upitno i koliko se to može promijeniti. Sigurno je samo to da on sam neće prestati pokušavati.

U tom kontekstu treba gledati činjenicu da je još prije početka ove sezone počeo surađivati i s legendarnim Gillesom Simonom — igračem koji je imao sličan stil igre, samo mu je nedostajao još taj servis — s time da je Gilles Cervara i dalje prvi trener. Sve u svemu, već se neko vrijeme primjećuje to da je spremniji izlaziti iz svoje zone komfora.

Jučer je protiv Alcaraza opet odustao od svoje A igre te je pokušao biti iznimno agresivan, ali opet se pokazalo koliko mu je to teško biti, pogotovo u ovakvim uvjetima, kao i to da ima određene probleme u igri za koje je upitno mogu li se riješiti. U prilog toj agresivnosti ide činjenica da je forhend udarao prosječno 13 kilometara na sat brže od Alcaraza (124 km/h), što će mu u nekim drugim uvjetima sigurno biti od veće koristi. U prilog tim problemima, pak, možemo pričati o reternu na kojem je ponovno pokušao stajati bliže, ali je na kraju uzeo samo 17 poena na reternu te generalno većinu vremena bio bezopasan. Primjerice, u jednom trenutku drugog seta Alcaraz je imao 53 posto prvih servisa koji mu se nisu ni vratili, a Medo 22.

Osim toga, već se neko vrijeme možda previđa to da ima problem na svojem drugom servisu, pogotovo protiv agresivnih reternera; jučer je osvojio 45 posto drugih servisa koji su možda imali neku prosječnu prihvatljivu brzinu, ali često nisu bili duboki i nije ih bilo teško napadati. To će mu možda prolaziti protiv slabijih igrača — prije svega zato što je on sam defenzivno fantastičan — ali malo teže protiv Alcaraza, Sinnera, pa i Đokovića. Sigurno je samo to da ima puno posla ako želi držati korak s tom trojicom, a pozitivno je što je toga očito i sam svjestan.

Također, činjenica da pričamo o toj trojici ili četvorici tenisača govori sama za sebe u kakvom se trenutku nalazi tenis. Svi oni već neko vrijeme pokazuju kontinuitet kakav neko vrijeme baš i nismo imali na Touru. I dok se do jučer doimalo kao da je Sinner u ovom trenutku nepobjediv, sad bi to netko možda mogao reći za Alcaraza. U svakom slučaju, ne bismo se žalili kad bi potonju tezu već u Miamiju testirao upravo Sinner. Baš kao što se to dogodilo i lani.