Došli smo u ono doba godine kada zahuktavanje NCAA sezone okreće interes medija prema kandidatima za predstojeći NBA draft. Brojni specijalizirani američki portali ažurno rade na projekciji drafta, a nakon kratke stanke i Hrvatska ima svog aduta.
Roko Prkačin nameće se kao vrlo zanimljiva opcija NBA momčadima. Doduše, mišljenja o njemu još su prilično podijeljena, barem što se tiče medijskih predviđanja. Tako ga, primjerice, portal nbadraft.net stavlja na 12. poziciju, dok mu ESPN predviđa tek 42. izbor. Međutim, sezona je još u tijeku, i sveučilišna i europska, stoga treba pričekati par mjeseci da se stvari iskristaliziraju. A sudeći prema formi koju je Roko dohvatio posljednjih tjedana, ne gine mu daljnji uspon na draft ljestvici.
Cibonin mladi dragulj igra zaista sjajno u proteklom razdoblju, a nimalo ga nije osujetila ni promjena trenera. Na gostovanju kod Partizana umalo je nadmašio svoj najbolji valorizacijski učinak sezone, upravo iz prvog ogleda s crno-bijelima, ali zato je ovaj put njegova odlična predstava okrunjena pobjedom. Ubacio je 23 poena uz visoku preciznost (6/8 za dva, 3/4 za tri) i uhvatio devet lopti, a k tome je plijenio atrakcijom.
Ova utakmica zapravo je kulminacija velikog niza — Prkačin je povezao sedam utakmica s najmanje 13 poena i šest skokova. Ukupno je u sezoni triput otišao preko 20 poena i triput upisao double-double učinak, a konačna statistika (u 15 utakmica 13,2 poena i 6,5 skokova prosječno) bila bi još uvjerljivija da mu se ne računa utakmica s Mornarom u kojoj je zbog ozljede napustio parket nakon samo dvije minute.
Oprez je velik, ali razloga za uzbuđenje itekako ima — Prkačin je statistički znatno konkretniji igrač nego što je bio Šarić kao 18-godišnjak
Prisjetimo se sada kako je sve mnogo drugačije izgledalo prije samo godinu dana. Na bivšeg trenera Ivana Velića podigla se prava hajka zbog ograničene minutaže i ovlasti za Roka, ali imao sam dojam da se ne događa ništa neobično, a još manje dramatično, te da će se u idućoj sezoni postaviti sustav koji će izbaciti Roka u prvi plan i dati mu priliku da pokaže koliko uistinu vrijedi.
To se doista i dogodilo, iako je iskorak koji se dogodio možda premašio očekivanja.
Neočekivano brzi napredak
Da se ilustrira koliko je ovo velika stvar, najbolja je usporedba s Dariom Šarićem. Mnogo je sličnosti u njihovim pričama: sinovi su poznatih bivših košarkaša, igraju na poziciji četvorke, osvojili su reprezentativno zlato na kadetskom europskom prvenstvu, a za razvoj u ključnim godinama odabrali su Cibonu. Ipak, vjerujem da ćemo se svi složiti da se oko Šarića u široj javnosti dizala puno veća pompa. Nije to zato što je Dario bio puno veći potencijal, iako je kod NBA analitičara kotirao nešto bolje nego Roko trenutno, što se još može promijeniti. Stvar je u tome da je Šarić bio prvi veliki hrvatski talent u dugo vremena, a napaćeni košarkaški puk vapio je za spasiteljem.
Potom smo do pojave Prkačina imali nisku nadarenih košarkaša koji su dobro prolazili na draftu, stoga se više ne trza lako na samu činjenicu da je naišao netko tko bi mogao postati zvijezda. No, to je pozitivna okolnost za Roka jer umanjuje psihološki pritisak.
Dakle, oprez kod očekivanja je velik, ali razloga za uzbuđenje itekako ima — Prkačin je statistički znatno konkretniji igrač nego što je bio Šarić kao 18-godišnjak. Dario je u svojoj prvoj sezoni u Ciboni dobivao mnogo prostora, ali napadački nije bio previše plodan (kroz 15 utakmica u ABA ligi za 23,5 minute bio je na 7,7 poena i 6,1 skokova). Dakako, treba istaknuti da je tadašnji Cibonin sastav bio dosta jači od aktualnog, stoga je Šariću bilo teže nametnuti se kao vođa. To se dogodilo tek u drugoj sezoni nakon što se zbog financijskih problema pod Tornjem dogodio egzodus nositelja.
Prkačin se, pak, odmah našao u jeftinom sastavu skromnih rezultatskih ambicija. Ono što se lani smatralo glavnom preprekom u njegovoj afirmaciji je vanjski šut; u ABA ligi je prosječno šutirao 1,4 tricu po utakmici uz poražavajućih 18,5 posto uspješnosti. Dogodio se neočekivano brzi napredak — ove sezone u regionalnom natjecanju po utakmici šutne tri trice uz preciznost od čak 40 posto. Daleko od toga da je najednom postao hladnokrvni šuter s odličnom mehanikom izbačaja — i dalje to izgleda ukočeno, pogotovo kada sam sebi izrađuje šut. Međutim, više ga suparnički treneri ne mogu ostavljati samog kao duha na perimetru jer će Roko to uredno kazniti, dok će nešto izazovnije šutove u pravilu odbijati i tako zadržati jako dobru razinu preciznosti.
Daljnji iskorak
Znatni iskorak u odnosu na lani napravljen je u još jednom aspektu — svoje čitanje igre najbolje pokazuje u kretnjama bez lopte, iz kojih ostvaruje znatan broj poena. Ne čeka pasivno da ga suigrači pronađu, već kao prava napast zuji okolo i vreba priliku za utrčavanje iz drugog plana, što zna završiti i alley-oop zakucavanjem.
Njegova najveća snaga i dalje su prodori; za svoju visinu prilično je eksplozivan i hitar te će lateralno sporije čuvare ostaviti već na prvom koraku. Potom se može dogoditi spektakularni završetak poput zakucavanja centrima u lice, ali Roko ne treba doći previše blizu obruču da bi se osjetio dovoljno ugodno za poentiranje; pokazao je da se zna zaustaviti na par metara udaljenosti i šutnuti ili u očevu stilu baciti ‘udicu’.
Sve to izgleda jako obećavajuće, ali njegova velika boljka su rezultati. Cibona je ove sezone pogubila sve utakmice protiv Zadra (0:3) i Splita (0:4), a u ABA-i se vodi grčevita borba za izbjegavanje kvalifikacija za ostanak. Prkačin tek treba pokazati da može biti poput Šarića — tip igrača koji suigrače čini boljima. Za taj iskorak potreban je veći angažman u dijeljenju lopte. Na mahove zna efektno asistirati, ali to ne radi u mjeri u kojoj bi mogao s obzirom na to da se obrane sve češće skupljaju prilikom njegovih prodora. Isto tako postoji mnogo prostora za napredak u obrambenom dijelu priče, gdje ga suparnici ponekad previše lagano prolaze na snagu i iskustvo.
Do kraja sezone Prkačin još stigne podići pojedine elemente u svojoj igri, što bi mu moglo poboljšati šanse na draftu. Pitanje je hoće li se onda ekspresno uputiti u NBA ili će se zadržati još jednu sezonu u Ciboni (s kojom je tek prije mjesec dana potpisao profesionalni trogodišnji ugovor) i uz konkurentniju momčad pokušati napraviti nešto veliko kao Šarić onomad.
U svakom slučaju, uz sav strašni napredak u proteklih godinu dana, Prkačin je još uvijek tek u ranom stadiju svoje evolucije.
