Australac je na dosadašnji položaj došao iznenada, netom prije početka sezone 2019., nakon iznenadne smrti Charlieja Whitinga, koji je kao čovjek od najvećeg povjerenja Bernieja Ecclestonea više od dva desetljeća vodio organizaciju svake utrke. Ni Whiting nije bio bez kontroverzi i putra na glavi, ali je imao neospornu prednost neprikosnovenog autoriteta. Naravno, tada nije bilo prijenosa radijske komunikacije, ali nemoguće ga je zamisliti u tako ponižavajućim situacijama u kakvima smo slušali njegova nasljednika. Istini za volju, Masi nije ni trebao postati to što je poslao, za tu su ulogu bili namijenjeni neki drugi ljudi — najčešće se spominjao Giorgio Ascanelli — ali svi su oni redom zaključili da im je unosnije raditi za neku od momčadi ili dobavljača dijelova nego za FIA-u.

Kao i svaki pravi diktator, Ecclestone je volio držati sve konce u rukama te nije odgajao nikoga tko bi ga naslijedio, a ista se situacija preslikala i na njegove najznačajnije i najdugovječnije suradnike poput Whitinga. Kako je on umro samo tri dana prije Velike nagrade Australije, prve utrke 2019., zamijenili su ga lokalnim čovjekom s najviše iskustva, Masijem, a nakon što je prva utrka prošla OK, dali su Australcu i stalan posao, uopće ne pitajući je li on najbolji odabir za tu ulogu. Teško je oteti se dojmu da bi, da je Whiting umro negdje drugdje, ulogu dobio netko drugi…

O linijama koje vode prema tvrtki Liberty Media i — jako bih volio biti siguran da te ne postoje — Netflixu, ne znamo ama baš ništa i one nisu regulirane pravilima

Prebacimo se nakratko na još viši rang. Automobilizam je odavno politika, tako da ne čudi što i vrhovno tijelo, FIA, funkcionira na taj način. Svaka velika promjena donosi ‘Metlu’ i neke nove ljude. U pauzi između prošle i ove sezone, došlo je i do promjene na čelu svjetske automobilističke federacije. Jean Todt se, u skladu s najavama, povukao, a novi je predsjednik FIA-e postao šeik Muhamed ben Sulayem, koji, razumljivo, kreće u obračun s naslijeđenim problemima.

Koje, očigledno, ne razumije – kao ni sam sport.

Gorući problemi

U ovo su doba godine predstavljanja bolida ključni medijski događaji u svijetu Formule 1. Momčadi ih održavaju na različite datume kako si međusobno ne bi krale medijski prostor i kako bi sponzori bili zadovoljni popraćenošću tih predstavljanja. Sulayem je vijest o Masijevoj smjeni objavio 15 minuta nakon predstavljanja Ferrarijeva bolida — to je kao da je pljunuo u lice i talijanskoj momčadi i njenim sponzorima! Teško da je to slučajan gaf; gotovo je izvjesno riječ o svjesnom pokazivanju zuba i zauzimanju pozicija za pokušaj smanjenja uloge talijanske momčadi u svijetu Formule 1.

Mišljenja sam da je čak i u novim, netflixovskim odnosima snaga u Formuli 1, Ferrarijeva uloga i dalje ključna za opstanak sporta i da je novi rat između FIA-e i Maranella posljednje što treba Formuli 1, ali vidjet ćemo kako će se ta priča nastaviti razvijati. Ono što me mnogo više plaši nastavak je šeikove izjave, u kojoj je od konkretnih promjena vezanih za samo utrkivanje spomenuo samo kako će se prije početka sezone raspravljati o procedurama vezanima za vraćanje zaostalih bolida u isti krug iza sigurnosnog automobila. Što je naprosto budalaština.

Riječ je o pravilu koje postoji, funkcionira i nema nikakve potrebe mijenjati ga. Nego samo poštovati. Do šarade u Abu Dhabiju nije došlo zbog ma kakvog problema ili nejasnoće u vezi s postojećim pravilima, nego zato što ih Masi i njegovi nalogodavci (Liberty Media, Netflix, FIA… birajte) nisu poštovali.

S druge strane, čitave smo prošle sezone svjedočili ekstremnoj konfuziji oko toga na kojim dijelovima i pod kojim okolnostima bolid smije izaći sa strane (po naški rečeno, nejasnoćama oko track limitsa); gdje su granice sportskog, dopuštenog branjenja pri pretjecanju, kada vozač mora vratiti nelegalno stečenu poziciju na stazi, te ekstremna neusklađenost i nepredvidivost kazni izrečenih za pojedine prekršaje… To su gorući problemi Formule 1, a ne procedure vraćanja zaostalih bolida u isti krug. O tome novi FIA-in predsjednik, dakako, nije rekao niti riječ, što me dovodi do jako pesimističnog pogleda na razvoj priče… Sumnjam da će se išta od navedenog značajno promijeniti Masijevim odlaskom, jer problem je i do sada bio regulatorni, a ne ad hominem.

Što se zapravo mijenja ove godine?

Uvodi se VAR. Odnosno VRCR, Virtual Race Control Room, koji će se nalaziti u nekom od FIA-inih švicarskih ureda i biti na direktnoj vezi s vodstvom utrke. Zvuči sjajno, ali u praksi su i dosad suci imali pristup snimkama iz različitih kutova te ih po potrebi pregledavali. Ne ujednače li se i potom dosljedno ne poštuju pravila, nikakva tehnologija neće pomoći. Super je što će to biti u nadležnosti profesionalne, uvijek iste ekipe, ali bez jasno napisane regulative ovo nije nikakav značajan korak naprijed.

Pandorina kutija

Ukida se direktna radio veza između momčadi i vodstva utrke. Momčadi će i dalje moći postavljati pitanja direktoru utrke, ali ne ovako direktno, nego na manje ometajući način, kako bi se on mogao posvetiti donošenju odluka u miru. Ovo mogu samo podržati, mada će nedostatak te komunikacije svakako umanjiti zanimljivost samih prijenosa — ali to je ionako nešto što smo tek odnedavno mogli čuti. Ovo jest najbitnija novost, ali je li prekinut pravi komunikacijski kanal?

Naposlijetku, tu su nova imena direktora utrka, Niels Wittich i Eduardo Freitas, koji će se izmjenjivati na toj poziciji, a stalno će im na raspolaganju biti povratnik u Formulu 1, 73-godišnji Herbie Blash. On je bio najbliži suradnik pokojnog Whitinga i njegov je povratak očigledan pokušaj povratka institucije neprikosnovenog autoriteta. To se ne može izgraditi preko noći i svakako ima smisla to što su iz naftalina izvukli vjerojatno jedinu osobu koja ima takav autoritet. Odnosno, nadajmo se da ima i da moć koju su momčadi — a pogotovo Mercedes i Red Bull — osjetile kroz komunikaciju s Masijem može ponovo biti prigušena. Nisam u to uvjeren, grabežljivci su nanjušili krv, a Blash više nema debelo zaleđe u formi Whitinga i Ecclestonea.

Wittich i Freitas su profesionalci s velikim iskustvom na planu vođenja utrka. Jedan je u ulozi direktora utrka u Svjetskom prvenstvu utrka izdržljivosti (WEC), a drugi u DTM-u. Zapravo, pretpostavka je kako će se mijenjati u Formuli 1 upravo kako bi mogli i dalje obnašati dosadašnje funkcije u terminima kada se kalendari serija preklapaju. Teško je nagađati kako će se snaći na novom, medijski daleko eksponiranijem poslu; i Masi je dobro krenuo, a tek nakon nekog vremena počeo gubiti uzde.

Ono što plaši je podatak da su oba prvenstva pod njihovom ingerencijom lani imala ekstremno kontroverzne završnice. Ona u DTM-u nije imala toliko veze sa sudačkim odlukama, ishod je režiran momčadskim odredbama, ali u WEC-u je odluka o prvaku GTE klase morala biti donesena za zelenim stolom, nakon ekstremne razlike u interpretaciji pravila o vraćanju nelegalno stečene prednosti na stazi. Što nas vraća na onu početnu tezu: problem nije u tome tko je direktor utrke, problem je u tome koliko su kvalitetno napisana pravila. A tu je odgovor: nedostatno dobro.

Nažalost, dok se ne otvori tu Pandorinu kutiju i ne presloži njen sadržaj, naprosto nemam vjere da ma kakve personalne promjene mogu dovesti do značajnih poboljšanja.

Dodatno, Masijeva smjena ulje je na vatru onima koji tvrde da je završnica prošle sezone bila neregularna. Zna se da će službeni pravorijek o svemu FIA obznaniti tek pred početak prve ovogodišnje utrke, ali kakav god bio, ne može donijeti ništa dobroga.

Linije koje nisu regulirane

Potvrde li se rezultati, potvrđuje se nelegalna završnica i postavlja pitanje zašto je Masi smijenjen. Poništi li se pak završnica na način da se važećima proglase rezultati prije izlijetanja Nicholasa Latifija (koji, jadan, mora uza sebe imati tjelohranitelje kada se nalazi u Engleskoj, zbog straha od napada fanatičnih navijača Lewisa Hamiltona), mijenja se čitav rasplet sezone te čini još veća nepravda. O takvom ishodu, koji bi doveo do promjene nositelja titula, ne želim ni razmišljati, to je u svakom pogledu najgore moguće rješenje.

Nekako se u posljednje vrijeme najviše spominje treća opcija, kompletno poništenje posljednje lanjske utrke, te zaključivanje sezone 2021. poretkom na snazi prije finala. Na taj se način ne bi mijenjao nositelj titule, ali bi niže u poretku bilo kolateralnih žrtava, pogotovo Carlos Sainz. Ukratko, što god odlučili, neće biti dobro i u novu ćemo sezonu ući s gorkim okusom.

Dakako, prije toga nas čekaju ekstremno neizvjesna i uzbudljiva testiranja — prvo već sljedećeg tjedna — na kojima ćemo pokušati naslutiti je li i u kolikoj mjeri došlo do promjene odnosa snaga pri velikoj promjeni pravila. U ovom trenutku sve se čini otvorenim i mogućim — pa čak i jako velika promjena, poput one u kojoj je 2009. na vrh isplivao Brawn GP – mada je ipak vjerojatnije da će dosad najjače momčadi to i ostati.

Nažalost, evo, posvetio sam samo dvije rečenice tome tko će nastupati, a čitav ostatak teksta tome tko će i kako suditi. Što pokazuje da je nešto fundamentalno u krivu s mojim najdražim sportom. Dakako, može se povući i paralela s klasičnom politikom: svi znamo kako smo na najbolniji način od osamostaljenja Hrvatske naučili da demokracija ne ovisi o tome koliko stranaka imamo u parlamentu, nego o stupnju neovisnosti sudstva.

Vrlo slično vrijedi i u sportu. Promjena imena sudaca sama po sebi donosi vrlo malo, tek blijedu nadu u to da su ovi novi uistinu kompetentniji od prethodnika za taj posao. Mnogo značajniji je prekid komunikacije vodstva utrke i momčadi, korak u pravom smjeru… No, nisam nimalo siguran da su to one prave linije koje su trebale biti prekinute… O linijama koje vode prema tvrtki Liberty Media i — jako bih volio biti siguran da te ne postoje — Netflixu, ne znamo ama baš ništa i one nisu regulirane nikakvim pravilima. A one prema FIA-inoj središnjici bit će čak i proširene… To su komunikacijski kanali kojih se najviše plašim, mnogo više od ovih ugašenih.

A taj strah ostaje.