Epilogom uvodnog dijela finalne serije hrvatskog prvenstva mnogo zadovoljniji mogu biti Zadrani, koji se iz Zagreba vraćaju s jednom pobjedom te imaju dvije domaće utakmice u kojima mogu obraniti titulu. Ipak, ostvareno zadovoljstvo mora imati ponešto gorčine kada se uzme u obzir koliko je Zadar bio blizu da nokautira Cibonu već u Draženovu domu, a ovako su šanse Vukova još prilično žive.
Prvu je utakmicu Zadar pomalo herojski izvukao na svoju stranu. Naime, izrazito domaćinsko suđenje dovelo je do toga da su Dominik Mavra i Justin Carter, odnosno pokretač i stup Zadrove igre, ogromni dio utakmice igrali debelo opterećeni prekršajima, kao i Aleksandar Bursać (nakon teške ozljede Domagoja Vukovića jedna od rijetkih preostalih uzdanica u reketu), a naposljetku je i Dario Drežnjak eliminiran iz igre. Kada se tome pribroji ozljeda gležnja Antonija Jordana nakon samo pet minuta igre, pravo je čudo kako je Zadar uspio održati visoki obrambeni intenzitet i ugrabiti trijumf.
Zadar je u napadu bez većih poteškoća vrtio pick igru s Trevorom Thompsonom (Martin Junaković i Carter uspješno su preuzeli Mavrinu ulogu dok ga je Srđan Helbich čuvao od novih prekršaja) te preko nje stekao najveću zalihu poena, koju je kasnije kapitalizirao akcijama za Drežnjaka, koji se sve više promeće u onog hladnokrvnog tipa kojeg nema pa nema, pa odjednom prelomi susret.
Međutim, glavni je posao Zadar odradio u obrani ograničivši Cibonu na 70 poena, prvenstveno zahvaljujući izbacivanju iz ritma Amara Gegića i Roka Prkačina, nominalno dvije najveće uzdanice Gašpera Okorna. Međutim, još jednom se pokazalo da nisu kompatibilni — budući da im je obojici prodor najjači adut, a vanjski šut najveća slabost, bilo je za očekivati da će se Zadrani skupljati u reket i izazivati ih da gađaju s perimetra.
Helbich ne izmišlja toplu vodu. Okorn, pak, eksperimentira
Na Gegića su donekle i izlazili — doduše, nimalo agresivno, a od Prkačina su se, pak, u potpunosti odmicali. Obojica su imala večer za zaborav: Gegić sa šutom 1/5 i ograničenom minutažom nakon što je dobio udarac u koljeno, dok je Prkačin s perimetra nizao promašaje i izgubio samopouzdanje u tolikoj mjeri da je Okorn podigao s klupe veterana Ivana Novačića kako bi provjetrio reket, ali ni taj očajnički potez nije pomogao. Kad tome pridodate standardno pasivnog Lovru Gnjidića (0/2 šut i jedna asistencija) i bez pokrića raspucanog Joséa Vildozu (2/11 šut iz igre), stječe se dojam potpune jalovosti Vukova u napadu.
Na startu druge utakmice Okorn je, logično, odlučio malo promiješati karte. Danko Branković ostao je na klupi usprkos tome što je u prvom susretu bio najbolji Cibonin pojedinac, a s klupe je krenuo i natučeni Gegić. Cibonin je strateg u vatru bacio petorku Gnjidić — Drežnjak — Nakić — Reuvers — Prkačin; dakle, s prilično opasnim opcijama s perimetra na pozicijama 2 do 4. Glavni zadatak ove petorke bio je što više ubrzavati igru, stoga je Gnjidić, koji se lakše rješava lopte, dobio prednost nad Vildozom, a motoričniji Prkačin nad Brankovićem.
Bolja šuterska večer Vukova
Takva petorka nije bogznakako nadahnuto krenula; dapače, odmah je zapala u minus od osam poena, ali Zadrani su zagrizli udicu i krenuli trčati s Cibonom, što je rezultiralo brzim gubitkom kontrole rezultata.
U obrani je Okornov prioritet bio zaustaviti Zadrovu pick & roll igru, prvenstveno s Thompsonom, koji je u prvoj utakmici kao egzekutor pod obručem činio veliku štetu. Kada bi Mavra vrtio pick, Cibonini su ga centri napadali žestokim iskakanjem; Cartera, pak, nešto manje žestokim, dok su Junakoviću išli ispod bloka te zonirali ili preuzimali. Helbichova je ideja bila da se takva obrana na Mavri kazni spuštanjem Thompsonu pod koš preko trećeg igrača, ali lopta naprosto nije putovala dovoljno brzo i dok bi se Amerikanac namjestio pod obručem, već bi i na njega stiglo udvajanje.
U drugom poluvremenu gosti su se konsolidirali i vratili pozicijskoj košarci, što ih je polako, ali sigurno vratilo u egal. Prkačin kao petica na koncu se ipak nije pokazao kao dobitna formula za Okorna. Doduše, ubrzavao je igru i upisao double-double (12 poena i 10 skokova), ali fizički je ipak osjetno slabiji od Thompsona da bi mu napravio fatalnu štetu pod obručem (šut iz igre 4/10), a nije ga ni pokušavao vanjskim šutom izvući iz reketa kako bi otvorio ponešto prostora za prodore bekova. Zato je Okorn u prijelomnim trenucima, kada se uvjerio da je Gegić posve spreman i raspoložen, posjeo Prkačina na klupu i završnicu odigrao s polivalentnim krilom na lopti te šuterski opasnima Gnjidićem, Drežnjakom, Tonijem Nakićem i Nathanom Reuversom (zajedničkih 10/21 za tri) koji su konačno uspjeli dovoljno raširiti Zadrovu obranu.
Kao glavni razlog za pobjedu Vukova nameće se njihova višestruko bolja šuterska večer (trice 13/26 naspram 7/31), kao i to što su ovog puta nadskakali Zadrane (skokovi 34:29 naspram 35:37). Međutim, Zadar bi usprkos tome upisao novi trijumf da je u završnici Thompson bio koncentriraniji u dobrim pozicijama pod obručem (ukupno 3/11 za dva naspram 7/10 u prvoj utakmici).
Zadrani su si prvo pucali u nogu kada su u prvom poluvremenu nakon nekoliko ubačenih trica prihvatili Cibonin brži tempo, ali indikativno je to koliko su se lagano vratili u egal čim su ponovo nametnuli svoj ritam, i to usprkos dramatično suženoj rotaciji (samo 14 od 73 poena ubacili su igrači s klupe). Opći je dojam da su ove momčadi kvalitetom podjednake, samo što je kvaliteta u Okornovu kadru disperziranija — Slovenac igra s rotacijom od 9-10 igrača, dok Helbich vjeruje samo sedmorici (barem dok se ne oporavi Jordano).
Zadar u prednosti
Ipak, Zadrova je prednost to što Helbich ne izmišlja toplu vodu, nego momčad igra točno onako kako je igrala tijekom čitave sezone: zna se tko su nositelji, tko pokriva koju poziciju i kako se troše lopte. Okorn, pak, eksperimentira s pozicijama glavnih nositelja: ako je u 95 posto sezone tandem Prkačin–Reuvers zajedno na parketu držao pozicije 4-5, kud baš sad se dosjetio da je možda ipak bolje da se zamijene? Ne kažem da nužno nije, ali premalo je vremena da bi se stekli automatizmi, odnosno izbrisali prije stečeni, stoga ovakvim promjenama unosi nestabilnost u vlastite redove. A usto su i skresale minutažu Brankoviću, uz Gegića najkorisnijem Ciboninom igraču u sezoni.
Nameće se zaključak da Zadar, kako bi dovršio seriju na Višnjiku, treba igrati posve isto kao u Zagrebu, izuzevši prvo poluvrijeme druge utakmice. Recept je polagano lomljenje suparnika osovinom Mavra-Carter-Thompson uz moćne impulse ostatka rotacije, s tim da će, ako se Jordano posve ne oporavi, ključni biti agresivni pristupi Junakovića i Pavla Marčinkovića.
Cibona, pak, za očuvanje nade u trijumf mora nastaviti forsirati bržu košarku, ali i vratiti stare odnose u momčadi iz razdoblja najboljih predstava u ABA ligi: dakle, Gegić na lopti, a Prkačin na četvorci, ali sa što manje zajedničkih intervala kako se ne bi međusobno ugušili. U tom pretumbavanju presudan bi mogao biti impuls Tonija Nakića, koji je u prve dvije utakmice imao najveću minutažu u svojoj momčadi, a nije uzeo previše lopti.
Treći čin očekuje nas u Zadru u nedjelju.
