Ako ne želi poslovati s gubicima, Osijek u prosjeku mora 22 posto svog godišnjeg proračuna pokriti transferima, a Istra čak 81 posto. Kako Istra zadnje četiri godine ipak uporno gomila gubitke, poslovanje (zasad) održava tako što joj španjolski vlasnici godišnje minuse financiraju gotovinskim zajmovima. Dugoročno akumuliranje gubitaka i dugova svakako nije održiva solucija za naše klubove, te oni u nedostatku značajnijeg rasta poslovnih prihoda prije ili kasnije moraju posegnuti za prodajama registracija igrača.

Budući da su izlazni transferi toliko bitni za normalno funkcioniranje domaćih klubova, očito je bitna i vrijednost po kojima su ih u stanju realizirati. Referentna točka kojom se već dugi niz godina služi većina zainteresiranih pratitelja nogometa, ali i profesionalaca, su vrijednosti izlistane na portalu Transfermarkt.

S Transfermarkta ćemo preuzeti tržišnu vrijednost momčadi svih naših prvoligaških klubova na datum 12. listopada 2022. (uvećanu za vrijednost igrača na posudbi u drugim klubovima i umanjenu za vrijednost igrača posuđenih iz drugih klubova), te ćemo tu brojku staviti u odnos s poslovnim rashodima iz zadnjih objavljenih financijskih izvještaja za 2021. (preračunatih iz kuna u eure po fiksiranom tečaju od 7,5345). Ovdje ne pokušavamo saznati koliko su naši klubovi efikasni u korištenju uloženog novca u ostvarivanju sportskog rezultata — što je uobičajeni pristup u ovakvim analizama — nego koliko su s tim novcem učinkoviti u razvijanju tržišne vrijednosti svojih momčadi. O tržišnoj vrijednosti i izlaznim transferima dugoročno ovisi njihovo preživljavanje.

Iz tablice je vidljivo da je prosječni omjer tržišne vrijednosti HNL momčadi i njihovih godišnjih proračuna 2,66 (medijan je 2,36). To znači da, strogo teoretski, uz sve drugo nepromijenjeno i bez drugih prihoda, HNL klubovi mogu u prosjeku financirati nešto više od dva svoja godišnja proračuna samo iz potencijalnih prodaja trenutnih igrača pod ugovorom. To je ohrabrujući podatak jer pokazuje da naši klubovi, usprkos nedovoljnim poslovnim prihodima, imaju solidan financijski ‘zračni jastuk’ u vidu tržišne vrijednosti momčadi koja je i dvostruko viša od njihovih godišnjih proračuna.

Mudrost mase

Ipak, ima razlika među klubovima. Na donjoj strani raspona je Istra, čiji je financijski osigurač u vidu tržišne vrijednosti igrača nešto tanji od ostatka lige. A na gornjoj su strani Varaždin, Lokomotiva i Gorica koji dobivaju više tržišne vrijednosti u odnosu na uložena sredstva kada ih se usporedi s ostalim klubovima i prosjekom lige. Ako imate tri do pet puta pokriven godišnji proračun samo u vrijednosti igrača pod ugovorom, to nikako ne zvuči loše u kontekstu osiguravanja financija za funkcioniranje kluba. Varaždin ima daleko najveći omjer od 5,18, ali i daleko najmanji proračun u HNL-u. S tim je budžetom pretprošle sezone ispao iz lige, pa je za očekivati da će ove godine više uložiti u momčad kako bi izbjegao taj scenarij (a pomoći će mu i sredstva od novog TV ugovora).

Očekivani porast rashoda će vjerojatno u tekućoj sezoni smanjiti ovaj visoki omjer za Varaždin, ali zato Lokomotiva i Gorica imaju peti, odnosno šesti proračun lige i iznadprosječan omjer tržišne vrijednosti i rashoda. Lokomotiva i Gorica su, izgleda, pronašli način kako maksimizirati tržišnu vrijednost svojih momčadi u odnosu na uloženi novac (razvoj i fokus na mlađe i/ili podcijenjene igrače, dobar skauting?), jer su po tom pokazatelju već neko vrijeme najbolji u HNL-u.

Ne znači mnogo ako je vrijednost na Transfermarktu čak i točan odraz ‘prave’ vrijednosti igrača ako ne postoji klub koji je tu vrijednost spreman platiti

Čini se da je poslovanje naših klubova relativno dobro osigurano tržišnom vrijednošću njihovih momčadi, barem na papiru. Stoga se moramo zapitati koliko su Transfermaktove procjene pouzdane kada ih se usporedi sa stvarno realiziranim transferima.

Za izračune tržišnih vrijednosti igrača Transfermarkt koristi princip “mudrosti mase” (Wisdom of the crowd): portal ima oko 700.000 registriranih korisnika koji imaju opciju na volonterskoj osnovi procjenjivati svakog igrača iz baze podataka, koristeći određeni set parametara. Njihove se procjene zatim agregiraju i važu prije konačne objave na portalu. Prije nego što pogledamo neka istraživanja vezana za valjanost Transfermarktovih procjena, moramo imati na umu jednu stvar.

Iz socijalne psihologije već dugo znamo da svaka brojka, ma koliko bila nevezana za konkretni problem koji se analizira, ima određeni utjecaj na konačne odluke pojedinaca. Navodimo samo jedan primjer među stotinama istraženih: ako zamolite skupinu ljudi da napišu zadnje četiri znamenke svog telefonskog broja, a nakon toga ih pitate koliko misle da ima liječnika u Londonu (ili bilo kojem drugom velegradu), ove će dvije brojke, iako nemaju nikakve veze jedna s drugom, u prosjeku ipak biti slične. Ovaj se fenomen zove “sidrenje” (anchoring) i jako je dobro dokumentiran u mnogim područjima.

Možemo stoga razumno pretpostaviti da, bez obzira na svu moguću ekspertizu nogometnih profesionalaca, tržišna vrijednost objavljena na Transfermarktu nesumnjivo igra veliku ulogu prilikom kupoprodajnih transakcija igrača. Naime, svi nogometni akteri, priznali to ili ne, prate vrijednosti na tom portalu i samim time su, svjesno ili nesvjesno, u određenoj mjeri pod utjecajem objavljenih brojki.

Vrijednosti niže od stvarnih naknada

Pepijn Keppel i Tom Claessens, novinari nizozemske istraživačke platforme Follow the Money, objavili su krajem 2020. članak o Transfermarktu i njegovu utjecaju na tržište transfera, u kojem su zaključili da se tržišna vrijednost igrača na portalu u prosjeku razlikuje oko 60 posto od stvarno realiziranih transfernih naknada. Nadalje, više od polovice procjena tržišne vrijednosti na Transfermarktu niže su od stvarno realiziranih transfernih naknada. Gotovo nijedan klub nije bio u stanju teoretsku vrijednost igrača s Transfermarkt-a pretvoriti u konkretni prihod: u pet vodećih europskih liga 62-70 posto igrača klubovima ne donese nikakvu zaradu (isteknu im ugovori, razmjene se za druge igrače, prestanu igrati nogomet,…), ali je u ljeto 2020 vrijednost ovih igrača na Transfermarktu bila €930 milijuna.

Keppel i Claessens nam nisu dali dublji uvid u metodologiju po kojoj su radili svoju analizu, ali zato je u zadnjih desetak godina provedeno nekoliko znanstvenih istraživanja koja su ispitivala vezu između tržišnih vrijednosti igrača i transfernih naknada.

U jednom od novijih i opsežnijih iz 2021. isti problem proučavaju Dennis Coates i Petr Parshakov. Za razdoblje od 1996. do 2016. preuzeli su podatke o tržišnoj vrijednosti igrača za oko 3.300 realiziranih transfera iz 955 klubova, 77 različitih zemalja i 177 različitih liga. Prosječna vrijednost ostvarenih transfera za ovo je razdoblje iznosila 4,95 milijuna funti, a prosječna tržišna vrijednost na Transfermarktu bila 4,68 milijuna. Medijalna vrijednost transfera iznosila je 1,80 milijuna funti, a medijalna tržišna vrijednost na Transfermarktu 1,88 milijuna. Osnovni regresijski model kojeg su koristili pokazao je da su tržišne vrijednosti igrača na Transfermarktu niže za oko desetak posto od stvarnih transfernih naknada.

Vjerojatno možemo prihvatiti tezu da su procjene vrijednosti igrača na Transfermarktu, iako daleko od toga da bi bile savršene, relativno dobri prediktori budućih transfernih naknada. Problem je, međutim, druge prirode: mogu li se te vrijednosti ‘otključati’ i pretvoriti u likvidnost onda kad je klubovima zaista potrebna? Transfermarkt nije tržište dionica na kojem je objavljena tržišna cijena proizvod kupoprodajnih odluka tisuća sudionika, pa da se po njoj najčešće može prodati neka dionica i doći do likvidnosti. Tržišna vrijednosti na Transfermarktu se ne formira nadmetanjem između klubova kupaca i klubova prodavatelja, nego je ona tek agregirano mišljenje velike skupine analitičara-volontera.

Klubovima-prodavateljima ne znači mnogo ako je vrijednost na Transfermarktu čak i točan odraz ‘prave’ vrijednosti igrača ako u tom trenutku ne postoji klub koji je tu vrijednost spreman platiti. A prodavatelji nemaju ni garanciju da će se ta vrijednost jednom u budućnosti sigurno realizirati — igraču u međuvremenu vrijednost može pasti, i/ili potreba za likvidnošću klub može prisiliti na značajne ‘popuste’. S obzirom na latentne probleme s likvidnošću domaćih nogometnih klubova, o ovom aspektu ipak treba ozbiljno voditi računa prilikom poslovnog planiranja, bez obzira na to koliko tržišne vrijednosti klub na papiru posjeduje u registracijama svojih igrača.