Svakako, Max je imao novi motor, što ove godine zna činiti značajnu razliku, ali nekako je zapravo čitav vikend bilo jasno da će uzeti utrku kako želi, s kakvom god prednošću treba, neovisno o tome odakle starta i što se dogodilo tijekom vožnje. Nakon 14 od 22 utrke ima 93 boda više od najbližeg pratitelja, uz napomenu da je taj njegov momčadski kolega iz Red Bulla Sergio Pérez. U sezoni u kojoj se, dobrim dijelom, uopće nije doimalo da ima najbolji bolid na gridu, već sada je nadomak obrane titule. I to posve zasluženo, jer vozi na kvalitativnoj razini koja se drugima čini nedostižna.

Riječ je o čovjeku kojeg sam prije manje od četiri godine u naslovu članka proglasio idiotom i napisao kako sumnjam da će ikada postati prvak. No, i čovjeku koji je od tada nevjerojatno sazrio i nikad upitnoj trkaćoj brzini pridodao i ostale šampionske osobine, te me natjerao da, ne jedini, radikalno promijenim mišljenje. I dalje sam skeptičan prema tome kako bi se ponašao u direktnoj borbi za titulu — jer je još i lani išao preko granica u duelima — ali svi ostali elementi velikog vozača i sposobnog vođe momčadi danas su prisutni u njegovoj vožnji. Čak ni kad prigovara zbog toga što ga momčadski kolega na različitoj strategiji ne propušta, ne čini to više nekadašnjom arogancijom, nego s pozicije opće koristi za momčad.

Sve ukazuje na hladnokrvnu Red Bullovu i Verstappenovu egzekuciju. Međutim, individualno zanimljivim utrkama svakako se možemo nadati

Kada smo kod momčadskog kolege, Pérez je mnogo bolji nego lani, te u većini utrka završava visoko, a uz malo sreće mogao je i do više od jedne pobjede. Mada i dalje povremeno ima off vikende i napravi poneku početničku pogrešku, u načelu je odličan drugi vozač, točno ono što je Red Bullu nedostajalo nekoliko sezona. A zahvaljujući Ferrarijevim budalaštinama nalazi se i na drugom mjestu vozačkog poretka, s lijepom prilikom da ondje i ostane. Ako je teško vidjeti ma koga osim Maxa kao prvaka, Checo se nameće kao jedan od favorita za drugo mjesto.

Ferrari je nakon sjajnog starta sezone potonuo u limb pogrešaka iz kojeg se nikako ne uspijeva istrgnuti, a ne izgleda ni kao da bi se to moglo dogoditi u nastavku. Samo četiri pobjede u 14 nastupa jako je loš rezultat za F1-75, jer taj se bolid doimao kao najbolji na gridu u više utrka nego RB 18. Zapravo nije moguće uprijeti prstom samo u jednog krivca, momčadska strategija odnijela je najviše, ali i oba su vozača pridodala tome svojim pogreškama u ključnim trenucima.

Budući prvak iz McLarena?

Charles Leclerc imao je fantastičan start sezone i izgledao kao sigurna oklada za titulu, ali potom se počeo gubiti — čak ne toliko po vozačkim pogreškama, mada je bilo i njih, koliko nepropitkivanjem strategije, čak kada je slutio da je pogrešna. Upravo smo u Ferrariju ranijih godina viđali kako Sebastian Vettel autoritativno mijenja pogrešne odluke pitwalla; Leclercu još nedostaje ta razina odlučnosti. Zapravo, prihvaćanjem odluka momčadi s kojima se ne slaže pomalo me podsjeća na Lewisa Hamiltona, ali ima peh da ne vozi za Mercedes, pa da te njemu nelogične odluke zapravo uglavnom budu ispravne.

Carlos Sainz pokazao je manje slijepog povjerenja u odluke momčadi i, nakon tih prvih triju utrka, zapravo opet postao konstantniji vozač Ferrarijeva dvojca i marljivi sakupljač bodova. Glavni mu je problem što, ma koliko bodova skupio, ne uspijeva nikoga uvjeriti da može biti uistinu brži od Leclerca ili postati prvi vozač momčadi, čak i ako bi se moglo dogoditi da opet sezonu završi s više bodova od njega.

U trećoj momčadi prvenstva, Mercedesu, odlični i konstantni George Russell je i dalje bodovno ispred Hamiltona, ali sedmerostruki se prvak nakon šokova s početka sezone ipak vratio u formu. Bilo je očigledno da mu u situaciji u kojoj se ne može boriti za pobjede nedostaje motivacije, ali kad je Mercedes malo smanjio razliku za vodećima, ponovo na momente viđamo pravog Hamiltona. Pojavi li se i najmanja mogućnost da nastavi fascinantan niz i upiše barem jednu pobjedu i u svojoj 16. uzastopnoj sezoni, uopće ne sumnjam da će je iskoristiti. A ni Russell nije daleko.

U sredini poretka odskaču Alpine i Lando Norris. Rado bih rekao Alpine i McLaren, ali zbog blijedih nastupa Daniela Ricciarda to naprosto ne bi bilo točno. Upravo su ove dvije momčadi i u središtu medijske trakavice koja nas je uveseljavala tijekom ljetne stanke, priče o tome za koga će sljedeće sezone voziti supertalentirani Australac Oscar Piastri. Bilo kakva nagađanja o tome u ovom su trenutku samo nagađanja, ali svakako se nadam da će se naći mjesto za njega na gridu. Vratimo li se ovoj sezoni, Alpine ima vodećima najbliži bolid, ali problem je u tome što se tako doima samo kada je za upravljačem Fernando Alonso, koji na kraju sezone odlazi u Aston Martin.

Esteban Ocon marljivo skuplja bodove, zapravo ih ima i više od Alonsa, ali ne ostavlja dojam da može načiniti razliku i pogurati momčad među najbolje — mada su njegova dvostruka pretjecanja u Spa bila sjajna, u maniri najboljih poteza nekadašnjeg Ricciarda, a podsjećajući i na još neke poteze iz povijesti. Današnji Ricciardo nažalost više nema ni poteze (dobro, nađe se poneki) ni rezultate, te se u samo dvije sezone srozao od titule neupitno najboljeg vozača izvan velikih momčadi do nekoga za koga je upitno želi li ga itko u svojim redovima u 2023. Dojam je kako više razmišlja o novoj TV seriji o Formuli 1 na kojoj radi nego o utrkama. Za razliku od njega, Norris i dalje osvaja sjajnim nastupima, uz poneki off vikend, te se doima kao budući prvak ako McLaren uspije složiti bolid. On i Alonso bi, zakomplicira li se u nekoj utrci vodećima, mogli i do ponekog podija.

Rak-rana Formule 1

Momčad koja je nakon jako dobrog početka sezone naprosto nestala je Alfa Romeo. Kao uvod u stvarno nestajanje imena na kraju 2023. u potpunosti je izgubila zamah. Još tamo od Kanade nije osvojila ni boda, a ne čini se da zna kako izaći iz te situacije. Srećom po nju, nitko od donjeg doma ne čini se osobito sposobnim za podizanje razine u završnici sezone. Svakako, Sebastian Vettel, Pierre Gasly, Alexander Albon, pa i Haasov dvojac, mogu imati dobar dan i skupiti ponešto bodova, ali vjerojatno ne i doseći razinu na kojoj je švicarska momčad bila u prvom dijelu sezone.

Sezone za koju bih volio reći da nam donosi još puno uzbuđenja, ali nisam u to jako uvjeren — sve ukazuje na hladnokrvnu Red Bullovu i Verstappenovu egzekuciju. Čak i ako ponegdje prospu bodove, prednost je velika, a ni Max ni momčad ne izgledaju kao da bi se mogli uspaničiti i puknuti pod pritiskom, za razliku od najbližih pratitelja. Međutim, individualno zanimljivim utrkama svakako se možemo nadati, pogotovo s obzirom na to da nas tek očekuju neke od najboljih i najdinamičnijih staza u kalendaru.

Također je zanimljivo kako će se rasplesti prijelazni rok vozača i tko će gdje voziti nagodinu. Nažalost, vjerojatno ćemo i opet vidjeti samo jednog ili dvojicu novih vozača, a posve izvjesno niti jednu novu momčad, podsjećajući na ponajveću rak-ranu današnje Formule 1: nedostatan broj raspoloživih mjesta za mlade vozače. Uz današnju kompliciranost ovog sporta, čak i osrednji vozač s iskustvom (da, priča se i o povratku Antonija Giovinazzija) uglavnom će dobiti prednost spram debitanta, a animozitet koji aktualne momčadi pokazuju spram mogućem ulasku ekipe Michaela Andrettija upravo užasava.

Nažalost, danas čak ni odlični rezultati u manjim kategorijama ni univerzalno prepoznat talent ne garantiraju da će netko uopće dobiti priliku. Nyck de Vries je najbolji primjer. S današnjim sustavom vrijednosti, vozači kao Jack Brabham, James Hunt, Nigel Mansell, možda čak i Michael Schumacher, nikad ne bi dobili priliku niti okušati se u najjačoj kategoriji. I to je ono što najviše rastužuje i dugoročno bi, usprkos trenutnoj sjajnoj popularnosti ovog natjecanja, moglo zabiti čavao u lijes Formule 1.

U međuvremenu, uživajmo u svemu što nam donosi sadašnja razina ovog sporta — bila to Maxova izvrsnost, smijanje Ferrarijevim pogreškama, Vettelova agresivnost u posljednjim nastupima karijere, Oconova pretjecanja, Albonove vrhunske kvalifikacije… Uistinu imamo mnogo toga zanimljivog za vidjeti, već ovog vikenda u Zandvoortu i sljedećeg u Monzi. Jer već znate — čak i kad je sve više-manje odlučeno, Formula 1 rijetko kada razočara.