Nije to nikakva, tajna, još smo vam 2018, nakon što je odvezao samo nekoliko F1 utrka, i mi poručili da će Charles Leclerc jednog dana biti na vrhu ovog sporta. Nakratko je, u kasno ljeto 2019, to i osjetio, uzastopnim pobjedama u Spa i Monzi pokazao je svu raskoš talenta, ali Ferrari nakon toga više nije bio konkurentan. Sve do ove sezone.
Najopsežnija promjena pravila u novijoj povijesti sporta temeljito je promiješala karte, a nakon dijeljenja se pokazalo da momčad iz Maranella ima najviše aduta. U sve se tri dosadašnje utrke doimalo da su crveni bolidi korak, a ponekad i više njih ispred konkurencije, mada je aktualni prvak Max Verstappen uspio uzeti pobjedu u Saudijskoj Arabiji, a i u ostale dvije utrke bio je najbliža pratnja Leclercu — sve do trenutaka kada bi mu otkazao bolid. Pouzdanost je veliki, ali nipošto i jedini Red Bullov problem, evidentno je da je njegov bolid pretežak i ‘samo’ drugi najbrži na gridu. Ipak, zaostatak za Ferrarijem čini se osjetno manjim u odnosu na prednost spram trenutno treće momčadi, Mercedesa.
Nova era ovog sporta tek je započela i već bi na petu utrku, u Miami, momčadi mogle donijeti značajne nadogradnje bolida, te je veliko pitanje hoće li i koliko dugo Ferrari moći održati trenutnu prednost. Tradicionalno su i Red Bull i Mercedes bili bolji na planu unapređenja bolida tijekom sezone, tako da je i Ferrariju i Leclercu ključno da izmuzu čim više bodova iz ranih utrka, u kojima imaju ovako očiglednu prednost. Što Leclerc zasad radi gotovo savršeno. Da nije bilo žute zastave u pogrešnom trenutku na kraju utrke u Džedi, možda bi imao i savršen skor od tri pobjede i tri najbrža kruga, uz dva pole positiona.
Ono što ponajprije impresionira je lakoća kojom izvlači maksimum iz bolida.
Utrka u Melbourneu pokazala nam je Leclerca kakvog još nikad nismo vidjeli, dominantnog od prve do posljednje sekunde
Nakon što je lani završio tek na sedmom mjestu poretka, iza momčadskog kolege Carlosa Sainza, te uz podosta neforsiranih pogrešaka, dio je pratitelja Formule 1 izgubio vjeru u njega, ali čim je postalo jasno da ima u rukama vrhunski bolid, iluzija o ravnopravnosti je raspršena. Sainz se na treninzima može doimati brzim, ali kad dođu ključni trenuci u trećem dijelu kvalifikacija, samo Leclerc može izvući dodatne desetinke sekunde iz bolida. Zadivljuje lakoća kojom u tim trenucima podiže ljestvicu, mada je u Džedi i njega i sve iznenadio Sergio Pérez, ostvarivši prvi pole position karijere u 215. nastupu.
Kvalifikacijsku nadmoć Leclerc zna pretočiti i u utrke, proveo je u vodstvu 143 od dosad odvoženih 165 krugova. Na otvaranju sezone impresionirao je lukavim korištenjem DRS zona, pri čemu bi prvo puštao Maxa ispred sebe, a potom odmah na sljedećoj ravnini vraćao prvo mjesto, čineći aktualnog prvaka gotovo smiješno nemoćnim. Malo je to podsjetilo na onu definiciju koju smo prenijeli još prije četiri godine, kojom je jedan britanski novinar Leclerca nazvao “Verstappenom, samo s mozgom”.
Savršeni vikend
Četiri godine kasnije, usprkos viđenom u Bahreinu, ta definicija ipak nije više posve točna. Verstappen je sazrio, danas je prirodnoj brzini pridodao i neke druge kvalitete, te je počeo povremeno čak i učiti na vlastitim pogreškama. Te je već na drugoj utrci sezone bio lukaviji i strpljiviji, pa se i domogao pobjede, pretjecanjem nekoliko krugova prije kraja. I ondje se činilo da bi Leclerc u posljednjem krugu mogao do pobjede, ali žuta zastava zbog sudara Alexandera Albona i Lancea Strolla oduzela mu je priliku za pokušaj napada na Nizozemca. Ipak, mora se napomenuti da je to bila utrka gdje je Red Bull i inače bio najbliže, do pobjede je lako mogao i Pérez, čija je strategija uništena nesretnim terminom izlaska sigurnosnog automobila na stazu nakon još jednog izlijetanja Nicholasa Latifija.
Ako se nakon Džede činilo da bi neizvjesnost mogla potrajati, utrka u Melbourneu pokazala nam je Leclerca kakvog još nikad nismo vidjeli, dominantnog od prve do posljednje sekunde. Bio je to prvi savršeni vikend njegove karijere, u kojem je pobijedio na kvalifikacijama, vodio od starta do cilja i pobjedi pridodao najbrži krug. Verstappen je nešto pokušao pri drugom restartu, ali čak ni tad se nije doimao kao ozbiljna prijetnja, tolika je bila Leclercova dominacija.
Takvi savršeni vikendi (poznati i kao Grand Chelem ili Grand Slam) nisu tolika rijetkost; od posljednjih 13 sezona ovo je 11. u kojoj ga je netko uspio ostvariti, izostali su samo 2018. i 2020. Na Leclercovo veselje, od 2011. do danas je svaki vozač koji bi ostvario takav savršeni vikend potom i uzeo titulu. Za Leclercovu brigu, posljednji vozač koji je to ostvario, a da nije došao do titule, bio je i posljednji Ferrarijev vozač s Grand Chelemom, Fernando Alonso u Singapuru 2010.
Nakon tri utrke vozač iz Monaka ima 71 bod, što je više od zbroja bodova drugoplasiranog i trećeplasiranog. No, jedan ili dva slabija nastupa ili odustajanja mogu sve promijeniti, čega je Leclerc svjestan. Bilo je lijepo čuti kako u Australiji nagovara momčad da mu dopustI i napad na najbrži krug, znajući da svaki bod može biti presudan. Mentalno i vozački trenutno se doima toliko snažnim da bi uistinu bila pila naopako već sada ne ustvrditi kako je glavni favorit za titulu, mada imamo još 20-ak utrka do kraja sezone. Usto, Ferrari se ne doima samo najbržim, nego i najboljim po lakoći vožnje i trošenju guma, a Alfa Romeovi i Haasovi rezultati pokazuju da je i njihov motor trenutno na vrhu.
Kako ne bi sve bilo idealno, tu je Sainz, koji redovito puca pod pritiskom — što u kvalifikacijama, što u utrkama, te onda to mora nadoknađivati. Nije to ništa dramatično, ima dva podija i jednu veliku pogrešku, izlijetanje u Melbourneu, treći je u poretku… Ali već nakon tri utrke pretvara se u čvrsto pozicioniranog drugog vozača momčadi, a to nije ono što je očekivao prije sezone. Ne bi pretjerano iznenadilo da ga uskoro vidimo i kako mora prihvaćati momčadske naredbe; mada će ove sezone ipak vrlo vjerojatno napokon doći do toliko čekane pobjede i pole positiona, teško da će oboriti Checove rekorde u duljini čekanja…
Sir Lewisa ne treba sasvim otpisati
Kad smo kod Checa, on je vrlo ugodno iznenađenje početka sezone. U pravilu je i u kvalifikacijama i u utrci pri samom vrhu, mnogo bliže Verstappenu nego u većini lanjskih utrka. Ima i više bodova, zato što je imao samo jedan kvar spram Maxova dva, ali čim se pokazalo da može biti blizu prvaku, odmah smo čuli indikativnu poruku iz Red Bulla. Helmut Marko je izjavio kako se plaši da će izgubiti Pierrea Gaslyja ako ga do kraja sezone ne promoviraju u prvu momčad. Sjajan način motiviranja, nema što… Dakako, ni Pérez nije od jučer, i u vožnji i na postolju u Melbourneu bila su mu puna usta podrške za Maxa. Mada bi račun hotelskog minibara vjerojatno pokazao drukčiju sliku, proslava prvog bodovnog prelaska momčadskog kolege nije smjela biti javna…
Treća je momčad prvenstva, očekivano Mercedes, ali drugo mjesto Georgea Russella u poretku vozača nakon tri utrke ipak je mala senzacija. Mladi Britanac nije odvezao ništa senzacionalno, ali je u sve tri utrke bio dobar i završavao na najboljem mjestu do kojeg je realno mogao doći. Lewis Hamilton je, pak, imao grozan vikend u Džedi, gdje je bez ikakvih tehničkih poteškoća ispao u Q1 i potom se jedva dovukao do 10. mjesta u utrci. Vidjeli smo takve off vikende u nekoliko navrata i lani, ali niti jedan baš ovako grozan. Dakako, posljedica je to inicijalnog zaostatka momčadi za vodećima: kada ste iza, morate biti radikalniji u setupu, tražiti neki magični detalj, a to se lako okrene i pođe po zlu.
Naravno, sedmerostruki prvak nije preko noći zaboravio voziti, a ni Mercedes, usprkos inicijalnom promašaju, nije zaboravio kako složiti dobar bolid. Možda ste u Albert Parku zapazili neobično svjetlo ispod Hamiltonova bolida — momčad je svjesno dodala senzore, mjernu opremu koju se zbog mase u pravilu koristi samo na testiranjima, kako bi u uvjetima stvarne utrke istražila okolnosti poskakivanja bolida. To samo pokazuje koliko ozbiljno u Brackleyu rade na razvoju bolida. Problem je u onom inicijalnom zaostatku — sigurno ga mogu smanjiti, ali je li ipak prevelik za potpuno sustizanje? Kako god, jako bi me iznenadilo da Sir Lewis i s inferiornim bolidom ne uzme barem jednu pobjedu na iskustvo tijekom sezone, kada se okolnosti poklope.
Zasad nema crvene krpe
Što se ostatka grida tiče, potvrdile su se prognoze o izjednačenosti i zanimljivim borbama u sredini poretka. Tek ćemo vidjeti je li McLarenov streloviti napredak u početnim utrkama — od gotovo najslabije do četvrte najbolje momčadi — permanentan ili će se opet pomiješati s ostatkom. Haas, Alfa Romeo i Alpine su, pak, povremeno strelovito brzi, te bi se na ponekoj stazi mogli čak i umiješati u borbu za visoke startne pozicije ili podij. O izjednačenosti govori i podatak da su već sve ekipe osim Aston Martina došle do bodova, a to je uspjelo i čak šesnaestorici vozača.
Osobno sam najugodnije iznenađen Albonovim nastupima. Vozač s tajlandskom licencom nerijetko kvalificira i vozi Williams na mjestima na koje brzinom bolida ne pripada. U Melbourneu je neočekivanom taktikom s promjenom guma u posljednjem krugu, ali i sjajnom vožnjom, došao do boda velikog kao kuća. Impresionirao me i kineski debitant Zhou Guanyu. Ima problema sa startovima, ali je iznenađujuće dobar u pretjecanjima i iskorištavanju potencijala Alfa Romeova bolida. Bio sam dosta skeptičan prema njegovim mogućnostima, ali čini se da mu je ipak mjesto u najvišem rangu — mada bih, dakako, ipak mnogo više volio da je ondje Oscar Piastri. U ovoj rubrici spomen je zaslužio i konzistentni Esteban Ocon, koji je zasad bodovno najbolji od ‘ostatka svijeta’, a imao je i lijepu borbu s momčadskim kolegom u Saudijskoj Arabiji.
Što se razočaranja tiče, najveća su sinovi kanadskih milijardera. Obojica su već neko vrijeme u Formuli 1, te bi čovjek očekivao da su ponešto i naučili, ali Stroll i dalje misli da su retrovizori samo ukras, a Latifi da će opet biti na naslovnicama ako na svakoj utrci zabije bolid u neki reklamni pano. Sebastian Vettel našao bi se u ovoj grupi, ali je, realno, nakon preboljenja korone, odradio samo jedan nastup, u kojem je teško procijeniti je li gori bio on ili bolid. Ipak, čovjek je tijekom karijere ipak zaslužio i neke kredite, pa ga neću pljuvati zbog zasad prikazanog.
Bit će još prilika tijekom sezone pisati o svima, ali zasad nam glavna tema ipak mora biti fenomenalni Leclerc.
Element koji dodatno oduševljava i nagoviješta nam sjajnu sezonu su već spomenute borbe s Verstappenom, protekle u savršenom fair playu. Za razliku od onih lanjskih između Maxa i Lewisa. Naravno, i to će se vrlo vjerojatno kad-tad promijeniti i završiti u suzama, ali činjenica je da si ova dvojica vozača, koji se poznaju još od početaka u kartingu, ne predstavljaju onakvu međusobnu ‘crvenu krpu’ poput dvojice lanjskih konkurenata za titulu.
Spojimo li to sa zasad mnogo jasnijim i konkretnijim suđenjem, moglo bi se dogoditi da napokon imamo i nekontroverznu, a trkaći sjajnu sezonu, koja iza sebe neće ostaviti onako gorak okus i beskonačne repove poput prošle.
