Utakmicom Manchester Cityja i Tottenhama najsretniji može biti Antonio Conte. Podjelom bodova na Etihadu Chelsea je pobjegao Tottenhamu na devet bodova prednosti, dok je City s 12 bodova zaostatka praktički eliminiran iz borbe za naslov. Međutim, uz Contea, utakmicom možemo biti zadovoljni i svi mi neutralni gledatelji jer je prikazan jako dobar nogomet.
Tri su ključna segmenta odredila ovu utakmicu.
Već smo pisali kako je Yaya Touré najbolja ilustracija svih problema u koje se zakopao Pep Guardiola. U Barceloni ga je pretvorio u stopera, a na početku mandata u Cityju ga je otpisao. Povratak Touréa u početnu postavu Cityja označio je početak Pepova taktičkog lutanja, ali i negativan niz rezultata koji ga je eliminirao iz utrke za prvaka. Stoji zaključak da Guardiola u kadru nema pravog igrača koji može diktirati ritam s pozicije zadnjeg veznog igrača, a posebno je velika rupa nastala suspenzijom Fernandinha. Međutim, jednako tako stoji i činjenica da Yaya nije taj igrač, u nikakvom slučaju nije dugoročno rješenje; u razdoblju u kojem je redovito igrao, a nastupio je u svim utakmicama od debija u 12. kolu, City je izgubio čak četiri utakmice.
Yaya ipak nije krivac sam po sebi. Pogrešno je svaljivati teret na jednog igrača, posebno ako mu je dana uloga koju ne može nositi. Yaya nikad nije bio playmaker niti je ikad igrao čistog holdera koji pokriva veliku površinu ispred zadnje linije.
U utakmici protiv Cityja Guardiola je napravio jednu veću prilagodbu. Yaya je ostao u početnoj postavi, ali David Silva i Kevin De Bruyne su igrali usko uz njega, spuštajući se nisko pomagati u izgradnji napada.
Ta je prilagodba odredila i druga dva ključna segmenta utakmice.
Presing je ključna odrednica modernog nogometa, potpuno neophodni dio igre neovisno o stilu. Za razliku od nekoliko prethodnih utakmica, pohvalu zaslužuje presing koji je City nametnuo, posebno u prvom dijelu. Kako su uz Yayu sada bila dva brza igrača s visokom igračkom inteligencijom, Guardiola je zapovjedio visoki presing na polovici Tottenhama, koji je igrao u formaciji 3-4-3. Sergio Agüero je uz dva krila markirao stopere, a bekovi su izlazili visoko pritisnuti bočne igrače Spursa. S De Bruyneom i Silvom koji su dovoljno mobilni i sposobni brzo se pridružiti pritisku, kao i kontrolirati prostor između obrane i vezne linije Tottenhama, City je u prvom poluvremenu stvorio nekoliko vrhunskih šansi za gol.
Spursi ranjivi, Pep naučio lekciju
Zbog tog pritiska je Mauricio Pochettino bio prisiljen mijenjati taktičku postavku i prije poluvremena, prešavši na 4-2-3-1, tako da onemogući bekove u toliko visokom pritisku, usput pokušavši anulirati manjak u sredini jer dvojac Mousa Dembélé-Victor Wanyama bio je brojčano inferioran u oba smjera.
Međutim, ta taktička promjena, iako je stabilizirala Tottenhamovu igru, nije riješila njegov glavni problem. City je iskorištavao visoko izlaženje veznog reda Tottenhama zbog dubokog postavljanja Silve i De Bruynea i spuštanjem Agüera u prostor između linija secirao Tottenhamovu defenzivnu strukturu dubinskim proigravanjima. Ta dubinska proigravanja su ujedno i treći ključni segment utakmice – možda i najočitiji benefit Pepove prilagodbe i razlog zbog kojeg ćemo De Bruynea, a posebno Davida Silvu, redovito gledati ovako duboko.
Uostalom, pogledajte video analizu.
Možda najbitnije, ovaj susret nam nudi nekoliko zaključaka za nastavak prvenstva. Prvi put u sezoni Pochettinov 3-4-3 se pokazao ranjivim. Imali su Spursi boljih ili lošijih utakmica, ali dosad nitko nije razotkrio sistemske nedostatke u njemu. Sada, posebno s ozlijeđenim stoperima Janom Vertonghenom i Tobyjem Alderweireldom, Pochettino će morati osmisliti alternativna rješenja.
S druge strane, Pep je vjerojatno naučio lekciju u slaganju veznog reda. Yaya još uvijek strši svojim navikama igre i nimalo se ne uklapa u sistem, ali ako ga želi držati u igri, mora mu pridružiti Silvu i De Bruynea. Igri još nedostaje kontrole, nema resetiranja napada, prečesto su izvan strukture za igranje pozicijskog napada. Leroy Sané je odigrao jako dobru utakmicu, Claudio Bravo je pokazao da može pridonijeti igri momčadi svojom sigurnošću na lopti, dok je nesigurnog Johna Stonesa zamijenio Aleksandar Kolarov i podijelio nekoliko vrhunskih lopti za napad.
Da je ovo momčad daleko od gotove, jasno nam govori način na koji su primili golove i lakoća kojom je Tottenham stvorio pritisak kad je odustao od povučene igre. Da bismo gledali City u borbi za naslov, trebat će još mnogo rada i dobrih prilagodbi.
