Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Dalić je odlično pripremio utakmicu, ali Francuska je imala spreman odgovor

Taktička analiza velikog finala

Hrvatski navijači mogu biti ponosni na predstavu svoje reprezentacije u finalnom susretu Svjetskog prvenstva u Rusiji. Zahvaljujući kvalitetnoj pripremi izbornika Zlatka Dalića odigrali su najveću utakmicu u povijesti kao velika ekipa i napravili sve što je bilo u njihovoj moći da dođu do pobjede, ali s druge se strane našla reprezentacija stvorena na novcu, viziji, strateškom planiranju i industrijskoj proizvodnji igračkog kadra. Sve ono što Hrvatska nije. Sve ono preko čega Hrvatska u ovom trenutku nije mogla.

Goropadna Francuska, predvođena ultimativnim pobjednikom, čini se pretplaćenom na uspjeh. Didier Deschamps je simbol tog uspjeha u domovini. Sudionik četiriju od šest finala velikih natjecanja koje je Francuska igrala kroz povijest, kapetan ekipe koja je osvojila Mundijal prije 20 godina, od sinoć je u društvu Marija Zagalla i Franza Beckenbauera kao tek treći čovjek kojem je to pošlo za rukom i na izborničkoj klupi.

Do naslova prvaka nije došao onako kako je priželjkivala francuska javnost. Čitavo je vrijeme trpio žestoke kritike zbog stila igre, ali uporno ostajao vjeran sebi i svojoj nogometnoj viziji po kojoj najtalentiranija ekipa koja je doputovala u Rusiju ostaje skromna, poštuje snagu suparnika, strpljivo čeka i koristi prilike koje joj se ukažu. Finalu je pristupio na identičan način, pokušavajući još jednom ugušiti suparnika, ali njegov kolega na drugoj strani je imao spreman odgovor.

Zahvaljujući Dalićevim odlukama, lovac je postao lovina. Hrvatski izbornik je zaobišao Deschampsovu zamku, razbio njegov odbrambeni blok i nakon nekoliko opreznih minuta na početku susreta zagospodario terenom. Njegova je ekipa odigrala najbolju utakmicu na prvenstvu kad je najviše trebalo, napadajući osjetljive zone u francuskoj odbrani.

Svoje najbolje igrače, Luku Modrića i Ivana Rakitića, postavio je u međuprostore kako bi na obje strane terena zatvarali trokutove sa bekovima i krilima.

Na taj je način Hrvatska u svakom trenutku imala igrača viška u zonama koje Francuzi zbog svog asimetričnog rasporeda i navika igrača teško brane. Blaise Matuidi je box-to-box veznjak koji u ovakvoj postavci pomaže osigurati centralnu zonu u postavljenoj obrani, dok je Kylian Mbappe na drugoj strani napadač koji je meta kontranapada i koji zbog toga ostaje visoko na terenu i u situacijama kad se njegova ekipa brani, što znači da Francuska praktično igra obranu bez krila.

Na bokove su Hrvati dolazili uvođenjem jednog od stopera u igru, obično Dejana Lovrena nakon što bi Marcelo Brozović spuštanjem u zadnju liniju stvorio višak tri-na-dva u odnosu na prvu liniju francuske obrane. Brozović je u nastavku napada često služio kao poveznica između Modrića i Rakitića preko koje su dolazili na suprotnu stranu terena.

Ključna Deschampsova promjena

Deschamps je na ovakvu igru Hrvatske reagirao modifikacijama u obrambenom bloku.

Matuidi je markirao Šimu Vrsaljka, Lucas Hernandez je pratio ulaske Ante Rebića u sredinu terena, dok je agresivnim izlascima Paula Pogbe na Rakitića pokušao usporiti suparničke napade. Posljedica takvog pristupa je ogromni koridor u sredini terena ostavljen N’Golu Kanteu. Omaleni destruktivac je najbolji igrač na svijetu između linija, ali u ovoj ga je situaciji njegov izbornik ipak precijenio. Raphael Varane i Samuel Umtiti su čestim iskakanjem iz zadnje linije pomagali Kanteu u otklanjanju opasnosti, ali Hrvati su lagano osvajali prostor i dolazili u priliku ugroziti gol Huga Llorisa. Izostao je jedino završni pas.

Za razliku od suparnika koji nisu uspjeli kapitalizirati terensku inicijativu, Francuzi su dvaput u prvom poluvremenu došli pred gol hrvatske reprezentacije i oba puta pogodili. Prvo je lopta nakon ubačaja iz slobodnog udarca Antoinea Griezmanna okrznula Marija Mandžukića i završila u mreži, da bi 20 minuta kasnije argentinski arbitar Nestor Pitana igranje rukom Ivana Perišića u šesnaestercu okarakterizirao kao jedanaesterac koji je Griezmann realizirao. Nakon izjednačujućeg pogotka Perišića, Hrvati su se tako ponovno našli u rezultatskom zaostatku.

Agresivni ulazak hrvatske reprezentacije u drugo poluvrijeme uvjerio je Deschampsa da mora mijenjati stvari na terenu. Steven N’Zonzi je ušao umjesto Kantea, koji se, opterećen žutim kartonom, nije mogao nositi s prostorom povjerenim mu na čuvanje. Mnogo viši N’Zonzi je ulijevao i dodatnu sigurnost prilikom prekida. Upravo se prekid još jednom ispostavio ključnim i stvorio neuhvatljivu rezultatsku razliku među finalistima. Ovaj put je Deschamps bio taj koji je oduševio pripremom ekipe prije utakmice.

Ubačaji sa strane su oduvijek bili prilika da se istaknu timovi zaduženi za analizu protivničke igre. Takve situacije nude jasne uzorke pozicioniranja suparničke ekipe prilikom presinga, za koje se na treninzima može pripremati i tražiti rješenje. Ekipe koje imaju problema sa stvaranjem uvjeta za kontranapade tijekom meča često koriste ubačaje duboko u vlastitom dijelu terena da izvuku suparnika i nakon toga napadnu nebranjeni prostor iza njegovih leđa.

Jedan takav Hernandezov ubačaj u 59. minuti susreta promašuje Matuidi, ali u borbi za loptu ispadaju i dvojica hrvatska igrača. Olivier Giroud dolazi do lopte i uz pomoć N’Zonzija i Griezmanna izigrava presing. Griezmann u nastavku napada proigrava Pogbu, koji koristi svoj fenomenalni dugi pas da gurne Mbappea u utrku sa Ivanom Strinićem. Pogba će ispratiti akciju do kraja i nakon drugog pokušaja s ruba šesnaesterca povećati prednost svoje reprezentacije.

Svijetla budućnost

Individualna kvaliteta unutar ekipe najbolje se ogleda u broju igrača potrebnih za uspješnu realizaciju napada. Onim najboljima ne treba više od dvojice ili trojice. Ohrabreni trećim pogotkom u mreži Danijela Subašića, Francuzi su pokazali da pripadaju tom društvu. Za četvrti su im trebali samo Hernandez i Mbappe.

Deset minuta ludila u kojem su postignuta tri pogotka okončao je Mandžukić, iskoristiviši kardinalnu grešku Llorisa. Hrvatska je smanjila rezultat, ali za nešto više nije imala snage. Dalić je do kraja susreta napravio dvije napadačke promjene uvođenjem Andreja Kramarića i Marka Pjace, ali nisu imale velikog utjecaja na događanja na terenu.

Francuzi su zasluženo postali svjetski prvaci nakon što su tijekom prvenstva samo devet minuta i 12 sekundi proveli u rezultatskom zaostatku. Za treću najmlađu ekipu u Rusiji budućnost izgleda svijetla, nakon što su se trofejom iskupili za poraz u finalu Eura na domaćem terenu.

Hrvatska također s nadom gleda u budućnost spremna ispisati svoje velike priče nakon najboljeg rezultata u povijesti. U svojim redovima već imaju najboljeg igrača prvenstva i izbornika koji je pokazao da je spreman raditi na stvaranju novih vrijednosti. Njegova ekipa već izgleda kao velika, vrijeme je da to i postane u svakom smislu.

Ne propusti top članke