U polumračnom dnevnom boravku svog zasigurno raskošnog doma u Monte Carlu, ili možda Beogradu, zavaljen u fotelju koja mu masira donji dio leđa, Novak Đoković sjedi i bulji u ekran gigantskog televizora. Dva su sata ujutro, Jelena i klinci već su odavno na spavanju, a on sjedi pred tim ekranom, drži upravljač u ruci koja mu ne da stisnuti onaj crveni gumbić te gleda završnu ceremoniju US Opena 2022.
“Ajde, ne seri, bre”, kaže nervozno dok izvjesni klinac s ekrana trabunja o 11. rujnu i koliko je to poseban dan za Amerikance i tako to. Malo je reći da nije dobre volje, pa neugodno mu je priznati si i da je pomalo zabrinut. “Kako je prošlo?”, pita ga polusnena Jelena sad već dok se zavlači u krevet. “Dobio je mali”, pokušava hiniti mirnoću. “Da si ti bio tamo, to se ne bi dogodilo”, umorno kaže ona dok se okreće na drugu strane te nastavlja spavati, a Noletu prolazi kroz glavu kako je možda ipak trebao primiti to jebeno cjepivo…
U polumračnom dnevnom boravku svog zasigurno raskošnog doma u Manacoru na Mallorci, zavaljen u fotelju koja mu masira donji dio leđa, i Rafael Nadal sjedi i bulji u ekran gigantskog televizora. “Rafa, daj dosta više“, dovikuje mu iz sobe njegova Maria, dok on u dva sata ujutro zabrinuto gleda u taj gigantski ekran. “Budeš ga sredio na Roland Garrosu”, kaže mu sad već u krevetu, pa ga ljubi u obraz i okreće se na drugu stranu, a Rafa nastavlja buljiti u strop, pitajući se što će za osam mjeseci biti s njegovim tijelom.
I Roger Federer sa svojom Mirkom sjedi u boravku svog zasigurno raskošnog doma negdje u švicarskim Alpama te u dva u noći bulji u ekran svoj gigantskog televizora. “Idemo spavati”, kaže Mirka konačno, pa Roger ustaje, osjeti peckanje u koljenu te pomišlja da bi možda najbolje bilo oprostiti se u Baselu.
Što ćemo u idućim mjesecima vidjeti od Alcaraza? Ne znam, ali ono što znam jest da Đoković, Nadal i drugi sinoć nisu baš dobro spavali
A Sascha Zverev? On sjedi u hotelskoj sobi u Hamburgu i pilji u praznu točku iznad televizora; televizora koji je isključio oko pola dva ujutro, kod rezultata 6-4, 2-6, 7-6, 5-3 i 40-15 za izvjesnog klinca koji je trabunjao o 11. rujnu. Sad je već dva sata ujutro, a on i dalje nepomično sjedi i pilji u istu točku, pitajući se kako to vrijeme brzo leti te kako to da on još uvijek nema nijedan Grand Slam naslov.
Ni Daniil Medvjedev nije osobito dobre volje; u boravku svog zasigurno raskošnog doma u Monte Carlu, on sjedi na kauču i igra FIFA-u 2022, oklijevajući još od ponoći pogledati rezultat. Dominic Thiem, pak, negdje u nekoj hotelskoj sobi udara glavom o zid i proklinje se da zašto je morao igrati svaki božji turnir, a Stefanos Tsitsipas negdje u nekoj kupaonici rastrojen stoji pred ogledalom; stoji te kuhinjskim škarama nasumično reže svoju dugu i blago valovitu kosu, dok mu kroz glavu prolaze fleševi iz finala Roland Garrosa 2021.
Genijalan i hrabar
Točno godinu dana nakon što smo pisali o dječaku od milijun dolara, Carlos Alcaraz Garfia osvojio je svoj prvi Grand Slam naslov. Znali smo tada da će se dogoditi, znali smo da se ne radi o još jednoj iluziji, ali nismo znali da će se dogoditi baš tako brzo. Ono što sada znamo jest i da je ovo samo prvi naslov od mnogih.
Može li ga išta zaustaviti?
Može, mali milijun stvari ili okolnosti; recimo, neka nova pandemija u kojoj ćemo svi otegnuti papke ili, ako ćemo biti malo ozbiljniji, može to on sam; kako će se nositi s očekivanjima koja će sad opet samo narasti, iako je to dosad činio jako dobro. Naravno, imao je problema jer, jebiga, dečko nije robot, ali kako je samo hladno odservirao za meč…
Mogu ga onda zaustaviti i ozljede, pogotovo kad uzmete u obzir činjenicu da igra fizički zahtjevan tenis, tenis u kojem se puno troši i jako puno ulaže u svoje udarce; već je imao problema s laktom desne ruke, ali s druge strane, za razliku od mnogih svojih kolega koji nisu u stanju dugoročno razmišljati, Alcaraz je ove godine igrao relativno mali broj turnira za vrhunskog i još tako mladog igrača (njih 14), a lako je moguće i da će ubuduće suparnike sličnog profila lakše pobjeđivati.
Može li ga zaustaviti konkurencija? Kratkoročno vrlo vjerojatno da, znamo tko pogotovo, bez obzira što su Obojica možda malo zabrinuti; nije ni izvjesno da će odmah iduće godine osvojiti drugi Slam, ali dugoročno vrlo vjerojatno ne. Veseli i to što bi Jannik Sinner uz njega mogao postati samo bolji igrač. Netko će reći i da mu je konkurencija na putu do naslova bila slaba; u tome ima nešto istine, ELO rating vjerojatno će ovaj naslov ocijeniti kao ne baš težak za osvojiti, ali stvari su u stvarnosti izgledale malo drugačije. Težak meč u kojem je bio u podređenom položaju Alcaraz je imao još protiv Marina Čilića; u još težoj situaciji bio je i protiv Sinnera, a sve samo ne lagan suparnik bio je i Frances Tiafoe. Sve samo ne lagan suparik bio je jučer i Casper Ruud, kojem se treba pokloniti i koji nakon ovog meča može postati samo još bolji igrač.
Koliko je Alcaraz genijalan i hrabar jučer je pokazao u 12. gemu trećeg seta, kad se na neki način lomio meč. Bio je to najduži gem u meču, trajao je duže od 10 minuta, a odigrao se kod rezultata 6-5 za Ruuda i, što je još važnije, u trenucima kad je Norvežanin već neko vrijeme imao veću kontrolu nad događanjima na terenu; Alcaraz je prethodno bio spasio već jednu set loptu u tom gemu, a onda je kod 40-40 odlučio igrati servis-volej koji relativno često u takvim trenucima upotrebljava kao faktor iznenađenja, ali i zbog toga što se Ruud još kod 30-15 pomaknuo duboko iza na reternu. Ruud je to predosjetio te pogodio fantastičan forhend winner po dijagonali za još jednu set loptu.
Tenis može i bez Trojke
I što je onda Alcaraz napravio?
Ono što ne bi napravilo 99,9 posto igrača; odigrao je još jedan servis-volej te spasio i drugu set loptu (od 12:14 do 12:27). Ubrzo je uzeo taj gem zahvaljujući ovom poenu…
…i onda u tie-breaku razvalio Ruuda sa 7-1.
Zatim je u prvom sljedećem gemu, sad u četvrtom setu, kod 0-30 opet odigrao servis-volej. I uzeo poen. Potom je odmah još jednom odigrao servis-volej. I uzeo i taj poen, a ubrzo i gem. Servis-volej dvaput zaredom je odigrao i kad je servirao za prvi set; poveo je 30-0 i ubrzo potom zaključio set. Naravno da ga je onda morao odigrati i kad je servirao za meč; kod 30-0 je sve savršeno pripremio, samo da bi fulao onaj strašno lagani smash kad se učinilo da bi opet sam mogao zakomplicirati stvari. Tada je, međutim, mrtvo-hladno zabio as, svoj 14. u meču te čak osmi u tom četvrtom setu… S&V je inače odigrao 18 puta, uzeo je 13 poena te još jednom dokazao ne samo da je in nego da se njime mogu prelamati mečevi… Ako imate hrabrosti za to.
Jučerašnji je meč pokazao i još jednu stvar. A to je ono da, uz svo dužno poštovanje dotičnima, tenis može preživjeti i bez Trojke.
Bilo je ovo inače tek četvrto finale u zadnjih 17 godina, a da u njemu nije bio bar jedan član Trojke. Kad su prije dvije godine na istom mjestu igrali Zverev i Thiem, bilo je to stvarno teško za gledati, ponajprije zato što su obojica umirali u pritisku; ovaj put se to nije dogodilo. Dapače, obojica su bili clutch i bio je to iznimno kvalitetan meč; vjerujem i da su se mnogi iznenadili kako se dobro Ruud nosio kad se pokazalo da Alcaraza neće pojesti nervoza, pa istina je stvarno takva i da je u jednom dijelu meča izgledao kao čovjek bliži pobjedi. Pokazao se i kao iznimno inteligentan igrač, a dojam je da i dalje nije ni blizu gotovog tenisača, odnosno da ćemo tek vidjeti ono najbolje od njega.
Što ćemo, pak, u idućim mjesecima vidjeti od Alcaraza?
Ne znam, ali ono što znam jest da Đoković, Nadal i drugi sinoć nisu baš dobro spavali; nisu dobro spavali jer, pričat će se jednog dana, tog 11. rujna 2022. Alcaraz je prestao biti dječak te započeo svoju metamorfozu u čudovište.
