Ili ga volite, ili ga ne volite. To su stavovi koji prevladavaju u javnosti.
Nemalo onih koji ga vole reći će da je on bog, kralj ili legenda jer, eto, boli ga ona stvar za sve i čovjek radi samo ono što ga je volja. Ne pokorava se autoritetu, ne mari za nekakva tamo pravila, fura svoj film i ne može mu nitko ništa. S kaznama koje dobiva najčešće briše stražnjicu. Zajebava se, a među najboljim je tenisačima na svijetu. I ima brdo para i živi bolje nego ministar. Radi se najčešće o površnom i glupom stavu prosječno isfrustriranog i iskompleksiranog kladioničara kakvih u nas, hvala bogu, ne manjka. Neki će pak reći da ga vole jer je drugačiji, što god to značilo. A neki ga vole zbog svega onog što donosi na teren, što još i mogu razumjeti; neki vole kad se klaunira i pravi cirkus, a neki naprosto vole način na koji igra; neki vole što čovjek igra kao da je na treningu i što se zapravo često može istovremeno cirkusirati i pobjeđivati…
Oni koji ga ne vole kažu da je arogantni, samodopadni klaun željan pozornosti. Razmaženo derište. Idiot i kreten koji ne pokazuje poštovanje prema igri i suparniku i tako dalje… Bliži sam ovoj drugoj struji, iako moram priznati da mi ne bi bilo žao kad bismo ga vidjeli u polufinalu i to protiv, nadamo se, Rafaela Nadala. Na to je, zlobnici će reći, spao ovogodišnji Wimbledon…
Kako god da okrenete, jedna je stvar sigurna. Ljudi vole gledati Nicka Kyrgiosa i tu prestaje svaka priča. Netko, eto, više voli kad se klaunira i pravi cirkus, a netko više voli kad je u fokusu i igra koliko-toliko ozbiljno; doduše, kao što smo vidjeli u subotu u meču protiv Stefanosa Tsitsipasa, Kyrgios je često u stanju spojiti to dvoje. Taj je meč inače zbog te zle krvi između dvojice bio uistinu zabavan, a tribine su bile pune i kad je dva dana kasnije na Centralnom terenu igrao protiv Brandona Nakashime. Nije to bio osobito atraktivan meč osmine finala jednog Grand Slama, ali Kyrgios privlači publiku na tribine i pred ekrane i to je nešto što se ne može osporiti.
Iako trenutno igra stvarno dobro, ponovno je uspio postati klaun. Klaun u cirkusu koji je, kako to i biva, sam kreirao
Postoje, međutim, dva problema ili dva pitanja koja se mogu postaviti.
Kyrgios je možda dobar za popularnost sporta, jer, na kraju krajeva, više publike znači više sponzora, ali što se događa onda kad se sami nađete na suprotnoj strani mreže od njega? Ili što se događa ako ste Stefanos Tsitsipas? Ako mene pitate, ne da bih ga gađao lopticama, nego bi ga stjerao u, oprostit ćete mi, tri pičke materine. OK, to očito nije pametno učiniti, ali jednom i samo jednom, dozvolio bih si ponašati se poput njega. Ciljano i namjerno.
Are you dumb, bro?
Što to, dakle, znači, ako je uopće nekome potrebno pojašnjavati? To znači da bih počeo verbalno zlostavljati i maltretirati apsolutno sve prisutne na terenu; ne znam, ako baš želite, realno uvijek možete pronaći nešto što vam smeta, pa možda da stanete pričati o NLO-u zbog kojeg ste maločas promašili smash i zbog čega biste htjeli da se ponovi poen; tu se onda uvijek možete obrušiti na linijskog suca; da koji mu je, oprostit ćete mi, kurac i da kako, pobogu, nije vidio NLO? Kad ste obradili linijskog, na changeoveru možete započeti priču s glavnim sucem; da želite zamijeniti tog linijskog suca, samo da bi ubrzo tražili supervizora, ali i Bijelu kuću…
Kyrgios nije uvijek takav idiot, kao što je to pokazao u meču protiv Nakashime, ali često se događa i da jest, kao što je to pokazao u meču protiv Tsitispasa.
https://www.youtube.com/watch?v=9Ez3B0lbMBY
Kyrgios je dobar dio vremena protestirao protiv svega i svačega; na pauzama je stalno pričao s Damienom Dumusoisom, nakon prve pogreške stao je malteritirati linijskog suca, pa tražiti njegovu zamjenu, iako je morao znati da se to neće dogoditi, gunđao je potom da nešto ne valja s ručnicima, pričao je sa svojim boksom, sa Tsitsipasovim boksom, s publikom… Na jedan njegov mishit dobacio je Tsitsipasu “good shot”, dok je glavnog suca, kad mu je ovaj objašnjavao da neće diskvalificirati Grka, pitao je li glup — Are you dumb, bro?
Usput budi rečeno, za razliku od prekaljenih i proračunatih majstora za stvaranje kaosa iz prošlosti, Australac se često nije u stanju kontrolirati i zapravo često postaje žrtva kaosa koji je sam stvorio. U subotu to nije bio slučaj i Tsitsipas je pao na tom testu poput najvećeg amatera; znao je što bi ga moglo čekati, kao što to uoči meča s Kyrgiosom apsolutno svi znaju, ali je opet upao u zamku te i sam postao klaun u Nickovu cirkusu.
Na kraju je imao sreće da je pravilo oko diskvalifikacije glupo jer vas sankcionira samo ako nekog u bijesu pogodite s lopticom (fulao je glavu jednog gledatelja za valjda dva centimetra), ali ni to mu nije pomoglo. Da stvar bude tužnija, nakon meča je na press konferenciji 10 minuta kukao koliko je teško igrati u tom kaosu; u svemu tome svakako ima istine, ali tužna je činjenica da ni u jednom trenutku nije preuzeo odgovornost te si priznao da je sam kriv za ono što mu se dogodilo. Umjesto toga, odlučio je izigravati žrtvu i u tom je pogledu zapravo ispao sličan Kyrgiosu.
I tu dolazimo do tog drugog problema ili pitanja; kome ovaj klaun željan pažnje može uopće biti uzor? Ili, ne znam, biste li htjeli da se vaše dijete ovako ponaša na terenu?
Klaun u vlastitom cirkusu
Kao što smo već pisali, Kyrgios je supertalentirani lik koji ne radi puno na sebi, a u samom je vrhu svjetskog tenisa; čovjek igra onda kad mu dođe i najčešće napravi nekakav dobar rezultat kojim brzo popravi renking i zaradi novi izdašni ček. S kaznama koje mu lijepi ATP briše stražnjicu, ima brdo para i živi bolje nego ministar. Nije ni čudno što ga voli jedan prosječno isfrustrirani i iskompleksirani kladioničar. Također, Kyrgios je tip koji nikad ni za što ne preuzima odgovornost. U sportu u kojem je utjecaj vanjskih faktora na rezultat minoran, on redovito nalazi mete na kojima se iskaljuje: suce, linijske suce, idiota iz publike koji kašlje u trenutku dok servira, NLO-e koji mu se poigravaju s umom, medije koji ga imaju na piku…
Također, oni koji ga ne vole zaboravit će možda i to da je prvoklasni licemjer. U prvom kolu u meču protiv Paula Jubba pljunuo je prema nekom iz publike jer mu navodno nisu iskazivali poštovanje; čovjek koji godinama najčešće posve bezrazložno maltretira i verbalno zlostavlja sve oko sebe priča o poštovanju? Istina je da postoje oni gledatelji koji ga namjerno provociraju, ali kad non-stop izigravaš majmuna koji za vrijeme meča komunicira s publikom na razne načine, onda je neminovno da ćeš i sam naići na majmuna. Također, Kyrgios je u tom infantilnom prepucavanju Tsitsipasu spočitnuo to da nije pravi natjecatelj i borac, što je opet zanimljiva konstatacija čovjeka koji je istankirao masu mečeva, valjda zato što mu se, eto, nije dalo igrati.
Kyrgios je inače jednom priznao i da se borio s depresijom, ali to je sad valjda iza njega; činjenica da se nakon toga perioda na terenu i dalje povremeno ponaša kao osvjedočeni mentalni bolesnik, ili naprosto čovjek kojemu je stvarno potrebna neka vrsta pomoći, ostala je opet po strani. I koliko je zapravo kontradikoran tip koji je ponajprije u sukobu sa samim sobom — a nadajmo se da zbog toga neće puknuti na Wimbledonu — dobro sugerira to što se jednom požalio da mediji samo žele izvlačiti one-linere; naravno, to što im on svako malo daje povoda za to nije uzeo u obzir.
Pa iako trenutno igra stvarno dobro te je motiviran i fokusiran koliko on to može biti — treba reći da mu nije odmoglo i kad su od turnira zbog bolesti odustali Matteo Berrettini, pa i Roberto Bautista Agut — ponovno je uspio postati klaun. Klaun u cirkusu koji je, kako to i biva, sam kreirao.
I možda je on stvarno dobar za tenis; ali, draga djeco, nemojte biti poput Nicka Kyrgiosa. Nikad.
