Srebrni Porsche sa startnim brojem 351 velikom se brzinom pojavio iza zavoja. U tijeku je bila utrka Mille Miglia 1954. i to nije bilo ništa čudno. No, staza je prolazila javnim prometnicama i povremeno prelazila preko željezničke pruge — a vlakovi imaju prednost, te bi vozači povremeno naišli na neku spuštenu rampu i morali pričekati. Dakako, radnici na pružnim prijelazima znali su proceduru i nadolazećim vozačima je na vrijeme bilo signalizirano da se rampa spušta. Osim u ovom slučaju.
Zašto je došlo do propusta, ne zna se, ali srebrni Porsche naišao je na spuštenu rampu u trenutku kad je bilo prekasno za kočenje. Vozač Hans Herrmann u trenutku je donio odluku, potapšao suvozača Herberta Lingea po stražnjoj strani kacige, da se sagne, te je superniski Porsche 550 punom brzinom projurio ispod rampe, ravno ispred nadolazećeg brzog vlaka za Rim. Očevici tvrde da je vlak za samo nekoliko sekundi promašio automobil, demantirajući tako slogan “Vlak je uvijek brži”. Tvorci slogana vjerojatno ipak nisu razmišljali o Porscheu 550…
Sudbina je prije 70 godina pokušala uzeti živote Herrmannu i Lingeu, ali oni su je nadmudrili. I to kako! Za početak, pobjedom u klasi na Mille Miglia, ali, mnogo bitnije, dugovječnošću. Herrmann je još živ, a Linge je preminuo petog dana ove godine.
To je povod da se prisjetimo ovog iznimnog, a malo kome izvan kruga hardcore fanova povijesti Porschea poznatog velikana. U nemaloj mjeri može se reći kako je upravo Linge bio duša Porschea, mada je i izvan okvira te marke njegov doprinos povijesti automobilizma nemjerljiv. Upravo je on 1972. uspostavio DMSB-Staffel, prvu mobilnu službu namijenjenu brzom dolasku do mjesta nesreće na stazi, s brzim automobilima u kojima je bio liječnik i nosili su vatrogasne aparate. Naravno, to je bila inspiracija Dr. Sidu Watkinsu da pokrene nešto slično i u Formuli 1 — Lingeova ideja stoji na početku priče koja je spasila na tisuće života u raznim kategorijama, te je već i to dovoljan razlog da ga se sjećamo. A može se naći i još pokoji.
Smatra se da niti jedan trkaći automobil 1950-ih nije mogao biti prodan krajnjem kupcu prije nego što bi on odradio testnu vožnju u njemu i dao zeleno svjetlo
Recimo, mjesto gdje se rodio 1928. Za Weissach su možda čuli poklonici povijesti zrakoplovstva, ondje je rođen i Erich Hartmann, najuspješniji zračni as u povijesti koji je srušio 345 sovjetskih i sedam američkih aviona. No. ljubitelji automobilizma znaju za Weissach kao lokaciju Porscheova istraživačkog centra: upravo je Linge prepoznao potencijal lokacije i sugerirao ju Ferryju Porscheu, te kasnije vodio centar sve do odlaska u mirovinu. Obitelj Porsche uvelike ga je cijenila, počeo je raditi za nju kao šegrt još usred rata, 1943. Nisu ga poveli sa sobom u Austriju, ali kad su odlučili vratiti se u Stuttgart Linge je 1949. postao prvi mehaničar kojeg su zaposlili.
Uloga mu je bila daleko veća od mehaničara. Već je od 1952. počeo redovno provoditi vrijeme u SAD, gdje je na najvećem svjetskom tržištu bio zadužen za uspostavu servisne i postprodajne mreže. No, imao je ključnu ulogu i u stjecanju ugleda tvrtke na trkaćim stazama diljem svijeta.
Porscheov ambasador
Smatra se da niti jedan trkaći automobil 1950-ih nije mogao biti prodan krajnjem kupcu prije nego što bi on odradio testnu vožnju u njemu i dao zeleno svjetlo. Mada je i sam, dakako, bio odličan kompetitivan vozač, nerijetko bi preferirao uzeti odgovornu ulogu navigatora, te su njegova smirenost i minuciozna priprema zaslužni za mnoge uspjehe. Recimo, za tri uzastopne pobjede u klasi na najtežoj i najpogubnijoj svjetskoj cestovnoj utrci Carrera Panamericana, za što je dobio i meksički državni orden za zasluge.
Ograničenih sredstava, Porsche je do kraja 1960-ih uglavnom napadao pobjede u klasi, a ne one u ukupnom poretku, što je možda i razlog zašto Lingeovo ime kao vozača nije mnogo poznatije. Naravno, u pravilu pamtimo samo ukupne pobjednike, a u toj kategoriji su njegovi dosezi ipak nešto skromniji, mada vrijedni poštovanja.
Godine 1954. osvojio je prestižni maratonski reli Liège-Rim-Liège, tada jedan od vrhunaca europske i svjetske reli scene, natjecanje koje je nekih godina prolazilo i kroz naše krajeve, onda kad bi okret umjesto u Rimu bio u Sofiji. Šest godina potom osvojio je zloglasni Reli Korzika te ostao jedini njemački vozač kojem je to ikad uspjelo. Treću veliku pobjedu osvojio je 1967. na slavnom Marathon de la Route, natjecanju koje je zamijenilo reli Liège-Sofija-Liège i transformiralo se u iscrpljujuću neprekidnu vožnju Nürburgringom u trajanju od 72 sata, kasnije i po 96 sati.
Nije teško zaključiti da je Linge bio specijalist za najteža, najviše iscrpljujuća natjecanja. Za pobjede u klasi na Mille Miglia i Carreri već znate, a ne trebate ni sumnjati da mu je to uspjelo i na Targa Floriju. No, posebna su priča njegovi nastupi na Le Mansu.
Između 1958. i 1970. skupio je 11 nastupa, uz pet pobjeda u klasi i šest završetaka utrke među desetoricom prvoplasiranih u ukupnom poretku, a jednom je osvojio i cijenjeni kup termalne učinkovitosti. Posebno su zanimljivi posljednji nastupi. Godine 1969. bio je prijavljen kao jedan od vozača monstruoznog Porschea 917, ali njegov je suvozač John Woolfe izletio već u prvom krugu i poginuo, tako da Linge nikada nije preuzeo auto. Upravo je ta nesreća bila neposredan povod za ukidanje tradicionalnog načina starta, u kojem bi vozači preko staze trčali do svojih automobila; dakako, uz napomenu da je na istoj utrci i kasniji pobjednik Jacky Ickx demonstrativno odbio trčati te normalnim hodom prešao stazu.
Sljedeće je godine Linge imao poseban zadatak: nastupio je u utrci modelom 908/2 koji je na sebi nosio kameru i snimao kadrove za film Stevea McQueena 24 sata Le Mansa, po mnogima do danas najbolji film o utrkama ikad snimljen. U filmu je McQueenov dubler u trkaćim scenama najčešće bio upravo Linge. Zanimljivo, u samoj mu je utrci partner bio Jonathan Williams, engleski vozač koji je svoj jedini F1 nastup ostvario u Ferrarijevoj tvorničkoj momčadi, a trebao je biti i prvi vozač zbog nedostatka financija ugašenog F1 projekta slavne tvrtke Abarth.
Nakon toga Linge više nije nastupao na utrkama, ali vodio je razvojni centar u Weissachu i imao značajnu ulogu u kreiranju Porscheovih najdominantnijih trkaćih desetljeća, paralelno se posvetivši i radu na povećanju sigurnosti utrka. Umirovio se 1987., ali ubrzo je postao prvi čovjek uglednog natjecanja Porsche Carrera Cup. Do duboke se starosti nastavio pojavljivati na sportskim događanjima diljem svijeta kao Porscheov ambasador.
Njegovom smrću ostali smo bez jedne od najznačajnijih osoba u Porscheovoj povijesti, ali i vjerojatno posljednjeg živućeg čovjeka koji je osobno poznavao doktora Ferdinanda Porschea.
