Mattia Binotto više nije na čelu Scuderije Ferrari, usprkos tome što je talijanska momčad ove godine bila osjetno bolja nego prethodnu sezonu ili dvije. Vijest nije bila nimalo neočekivana, o tome se nagađalo već neko vrijeme, a sada su iscurile i informacije kako su Ferrarijevi čelni ljudi još na kraju prošle sezone pregovarali s Christianom Hornerom i Andreasom Seidlom, pokazujući kako je nezadovoljstvo Binottovim radom trajalo već dugo.
Što i nije nelogično — na čelno mjesto je postavljen početkom 2019, da bi u dvjema prvim samostalno pripremanim sezonama doživio strmoglavi pad. Šesto mjesto konstruktorskog poretka 2020. bilo je najslabiji rezultat u 40 godina, a dvije spojene sezone bez ijedne pobjede posljednji su se puta dogodile još u prvoj polovici 1990-ih. To je svakako dostatno za gubitak povjerenja i sapunanje daske, a opći osjećaj kako je i ove sezone, kada je imala odličan start, ekipa mogla i morala postići više. Dodatno, pogrešne odluke momčadi postale su glavni predmet ismijavanja među ljubiteljima Formule 1, što nije baš ostavilo dobar dojam kod Binottovih šefova.
Ukratko, nitko neće posebno žaliti za njegovim odstupanjem, ali nije problem u tome. Problem je u tome što Ferrari gubi sjajnog čovjeka, važnu kariku ranijih uspjeha. Problem je u Peterovu načelu.
Saga o Binottu gotovo je klasičan primjer toga, što je ispravno primijećeno. Čovjek se u Ferrariju zaposlio davne 1995, odmah nakon diplome, te je obnašao razne funkcije — ponajprije u odjelu za razvoj motora, pomalo napredujući u hijerarhiji sve dok 2013. nije došao na čelo tog odjela, a tri godine potom postao i Scuderijin tehnički direktor, odnosno, kako se to danas pomodno kaže, CTO.
S Binottom ili bez njega, Scuderia će morati nešto ozbiljno promijeniti
I na svim je tim poslovima, doima se, bio sjajan. Nakon čega je postavljen za šefa čitave momčadi — i tu se sve urušilo. Gotovo da ne može postojati bolji primjer praktičnog ostvarenja Peterova načela od toga, dolaska do razine koju nije sposoban obavljati. Do funkcije koja je isključivo upravljačka i politička, te zahtijeva potpuno drukčiji set znanja i vještina.
Nimalo čudno, neki od najboljih šefova momčadi kroz povijest bili su političari, a još manje čudno, podosta ih je došlo iz svijeta relija, s pozicije suvozača. Osobe zadužene za savršenu organizaciju, o čijoj pripremi ovisi i njegov vlastiti, ali i život vozača koji mu mora slijepo vjerovati, nerijetko i posve suprotno vlastitim instinktima. Za dobrog šefa momčadi bitno je da zna preuzimati odgovornost, organizirati posao i delegirati zadatke, a ma kakvo tehničko znanje (ono u čemu je Binotto najjači) samo je bonus, ako i to. Jedan od najboljih (zanemarimo li sitnice poput sporta, morala i etike) šefova momčadi u povijesti Formule 1, Flavio Briatore, priznavao je kako nema pojma kako što radi, nemajući nikakvog tehnološkog znanja — ali imao je odgovorne ljude zadužene za to, koji su odgovarali za ono što je u njihovoj nadležnosti.
Konkurenti u niskom startu
U tom smislu, privremena zamjena Benedetto Vigna ne ulijeva previše povjerenja. Čovjek je po struci fizičar i izumitelj, doima se kao osoba koja bi se mogla previše petljati u detalje, umjesto da se bavi onim neophodnim, organizacijom zadataka.
Šuška se da će momčad preuzeti sadašnji Alfa Romeov šef Frédéric Vasseur; on je u dobrim odnosima i s prvom zvijezdom momčadi, Charlesom Leclercom, koji je na početku karijere vozio za njega u Sauberu. Vasseur ima inženjerski background, ali ne može se reći da je u Formuli 1 polučio neke osobito zapažene rezultate. Nakon sezone u Renaultu preuzeo je Sauber, koji otada vrluda u donjem domu poretka, neke sezone malo bolji, neke malo slabiji…
Ni u kome od njih, pa ni u recentno umirovljenom Sebastianu Vettelu, koga zazivaju fanovi, ne vidim političku sposobnost Briatorea, Jeana Todta ili Luce di Montezemola, pokretačku snagu koja bi Scuderiju mogla izvesti na pobjednički put i ponovo je pretvoriti u dominantnu ekipu Formule 1. Mislim da bi morali unijeti svježu krv u vidu nekoga tko nema iza sebe iskustvo ovog natjecanja nego će poslužiti kao poslovična nova metla.
Nažalost, pritom nepovratno gube odličnog člana svoje tehničke ekipe, koji će, nesumnjivo, pojačati nekoga od konkurenata.
Prilično je izvjesno da će sve ostale F1 ekipe pristupiti Binottu s nekom ponudom. Kako je on ponajprije specijalist za razvoj motora, logično bi bilo da se oko dovođenja najviše potrudi Alpine, odnosno Renault, čiji aktualni motor pouzdanošću i snagom zaostaje za konkurencijom. No, ni Audi nije nezanimljiva opcija — ulazi u Formulu 1 2026. i imalo bi mnogo smisla na čelo tima za razvoj motora staviti nekoga s Binottovim iskustvom.
Već sam u analizi sezone napomenuo kako u 2023. prije u borbi za naslov s Red Bullom očekujem Mercedes nego Ferrari, a ovi novi potresi u talijanskoj momčadi samo produbljuju to uvjerenje. S Binottom ili bez njega, Scuderia će morati nešto ozbiljno promijeniti u vlastitoj organizaciji, a nisam pretjerano uvjeren da će im to u nekom kraćem roku poći za rukom.
