Na jednom treningu u juniorima NK Posavine radili smo jednu od onih najjednostavnijih pucačkih vježbi — na povratnu loptu pucate po golu s nekih 20 metara, potom se okrećete te ostavljate rolicu sljedećem i idete na začelje kolone. Stajao sam tako na začelju kad mi je prišao suigrač, zapravo prilično opičeni kvartovski hahar. Nekako je neartikulirano zaplesao i rekao mi ponešto iskrivljenim glasom:
“Gle, najbitnije ti je da se na terenu osjećaš seksi. Kužiš?!”
Pogledao sam ga u čudu, ali zapravo sam totalno kužio što je htio reći. Jer dok ste takav klinac bitno je dobro izgledati na terenu. Cijeli outfit za trening ili utakmicu trebao je biti pic-pic. Kopačke, štucne, dres, frizura i slične pizdarije. I s vremenom shvatite kako takvo što nema neku preveliku vrijednost, a danas kao nekakav prilog svom elegantnom izgledu na terenu nosim one slavne kopačke Copa Mundial, zapravo najkvalitetnije kopačke koje sam ikada obuo.
No, jedna je stvar trebala pristajati uz taj izgled. Trebalo je biti elegantan i lucidan s loptom. Trebalo je prilikom te jednostavne vježbe u primanju lopte unutarnjom desnom prešaltati je brzo na slabiju lijevu, zamahnuti, i potom je onako podmuklo, u posljednji tren, potkopati i lobati vratara. E, tek ste tada bili uistinu seksi, a zaslužili ste i respekt.
Zašto se igrač kojeg su u Realovoj svlačionici prozvali Mágico treba nekome dokazivati kao da je kakav balavac?
I taj moj suigrač i njegova sveobuhvatna teorija bivali su još smiješnijima kada uzmete u obzir da se radilo o prilično visokom tipu koji je s onim svojim nogama koje su išle u iks izgledao prije svega šlampavo, što ga očito nije sprječavalo da se osjeća tako kako se osjećao. E, sad, nekakva sušta suprotnost tomu jest prilično nizak tip s tzv. oksericama — nešto što, vjerujem, nije osobito privlačno većini žena ili kome god drugom. Za mene je to, međutim, definicija onoga tko na terenu izgleda elegantno ili, ako baš hoćete, seksi.
I baš je takav tip Francisco Román Alarcón Suárez, poznatiji kao Isco.
Najbolji 12. igrač na svijetu
Još kada povremeno onako kulerski spusti štucne te na one bijele Real Madrida natakne crne adidaske, pomislite kako se zasigurno radi o čovjeku koji s loptom može napraviti što god poželi. I naravno da ste u pravu — Isco je uistinu fenomenalan tehničar, ali i puno više od toga. Možda je najbolji onda kada postane ‘lutalica’, tj. kada dobije slobodniju ulogu te zbog sjajnog razumijevanja igre krene razigravati cijelu ekipu. Tada vrlo vješto pronalazi pukotine u suparničkoj obrani te je u stanju riješiti utakmicu — bilo (pred)asistencijama, bilo pogocima. No, ono najslađe kod njega je upravo to što zbog tog svog izgleda djeluje kao netko tko si je došao malo odhaklati, a nerijetko i bira baš takva teža rješenja, onakva podmukla, s treninga ili sa školskog igrališta.
Uviđali su takvo što i Carlo Ancelotti i Zinedine Zidane, oni koji su ga najduže trenirali u Realu, u koji je Španjolac stigao na ljeto 2013. Uvijek su o njemu pričali biranim riječima, a da sve ne ostane samo na komplimentima pobrinuli su se tako što su ga učinili važnim.
I nije istina da je Isco igrao malo. Dapače, započinjao je i te velike i važne utakmice -– primjerice, posljednja dva finala Lige prvaka, a bilo je još tih odsudnih utakmica zbog kojih se osjećao važnim. Pa, opet, u njemu je uvijek tinjalo nekakvo nezadovoljstvo, nekakva spoznaja da nije kao jedan od tih Realovih superstarova. Da, i u tome ima istine i nije pogrešno reći kako je često služio kao 12. igrač, možda i najbolji 12. igrač na svijetu kada bi postojala kakva nagrada za to.
I nije pogrešno zaključiti kako je Isco proteklih godina bio ogledalo Realova načina, svojevrsnog principa prema kojemu skupe i strane zvijezde u tim utakmicama sezone imaju pretplatu na početno mjesto u postavi. Jer radi se o Realu, klubu za koji je uvriježeno reći kako emitira daleko najveći pritisak; klubu koji je u posljednjih 30 godina na smetlište odšlepao točno 30 trenera. I treba razumijeti te trenere jer im je kritike uvijek bilo lakše podnijeti ako bi u prvih 11 nakrcali ono najskuplje.
Svjestan je toga bio i sam Isco, koji je te povijesne utakmice nerijetko igrao zato jer Gareth Bale nije bio spreman ili bi se netko drugi borio s ozljedama ili pak kartonima. I od tih igrača iz rotacije Isco je jedan od rijetkih koji je svoj talent naplatio i dočekao pravu priliku. Na drugoj krajnosti pak stoji James Rodriguez, koji očito nije bio dovoljno skupa igračka.
“Problem koji ne postoji”
Prilika za Isca da i on postane vođa došla je početkom ove sezone. Bili su stvoreni svi preduvjeti — otišao je Cristiano Ronaldo, klub nije dovodio megapojačanja, a na trenersko mjesto došao je trener koji ga obožava još iz mlađih selekcija španjolske reprezentacije. I Julen Lopetegui dao mu je tu slobodnu rolu, rolu koju je kod njega imao i u reprezentaciji. Obojici je, međutim, odzvonilo na utakmici protiv Barcelone — Lopetegui je završio na tom pretrpanom smetlištu, a novi trener Santiago Solari zakucao je Isca na klupu.
Od tada pa do danas — u ta dva mjeseca i sedam prvenstvenih utakmica — 26-godišnjak nije započeo niti jednu. Pet je puta ulazio s klupe i da se kojim slučajem Bale na utakmici s Villarrealom nije ‘prehladio’ iliti ozlijedio, dajući time Iscu cijelo drugo poluvrijeme, radilo bi se o manje od 28 minuta u tim tekmama koje je uopće igrao. Da se osjeti ponešto važnijim Solari mu je podario dvije cijele utakmice, one iz kategorije prilično nebitnih — jednu u Kupu protiv trećeligaša Melille, kad je zabio dva komada, te onu protiv moskovskog CSKA, kad je odigrao katastrofalno kao i cijela ekipa, ali i kad je ušao u sukob sa senilnom madridskom publikom koja ga je izviždala.
A počeo je dobro. U prvoj Solarijevoj utakmici u Primeri, onoj protiv Valladolida, ušao je posljednjih pola sata te podijelio asist za prvi pogodak na utakmici. A potom je na medijsku površinu isplivao onaj standardni obrazac po kojemu se igračima poručuje kako su nepoželjni — navodno je bio neposlušan na treningu, nije se zalagao, a krunski je dokaz bio kako nije 100 posto fit. U moru tih optužbi pojavila se i ta da je predebeo; ali ako je taj mladić predebeo, onda bismo svi skupa trebali na strogu dijetu. Priliku Solariju da ga dodatno marginalizira dao je i sam kad mu nakon utakmice s Eibarom u svlačionici nije pružio ruku, a ovaj je to itekako iskoristio — poveo ga je na gostovanje u Rim, gdje ga je s guštom odaslao na tribinu.
“Prvotimci i rezerve su izmišljeni problem, problem koji ne postoji”, samo je jedna od izjava trenera koji nastoji izbjegavati tu temu. “Igrači su ovdje kako bi davali sve od sebe i moraju biti na 100 posto kako bi bili izabrani.” Teško je, međutim, odgonetnuti kako bi Isco trebao doći na 100 posto ako prije njega u igru češće ulaze — bilo na poziciju osmice, bilo na poziciju lijevog krila — Federico Valverde ili Vinicius Júnior. Nejasno je kako bi netko tko se u finalu Svjetskog klupskog prvenstva zagrijava cijelo drugo poluvrijeme trebao doseći formu.
Mig odozgo
“Ako nisam prvotimac kod Ancelottija, ako nisam prvotimac kod Rafe Beníteza i ako nisam prvotimac kod Zidanea, onda je problem očito u meni”, rekao je jednom ovaj prilično odmjereni Španjolac, dajući do znanja kako su nerijetko mediji ti koji pumpaju njegovo nezadovoljstvo do nerealnih razmjera. Ovaj put nije tako i sasvim je jasno zašto. I vjerojatno se pita nešto poput ovoga — zašto se igrač kojeg su u Realovoj svlačionici prozvali Mágico treba nekome dokazivati kao da je kakav balavac? I upravo je paradoksalno da Isco ne igra u trenucima strateške preorijentacije kluba, koja se ogleda u otklonu od velikog trošenja para te u većem oslanjanju na domaće klince ili u dovođenju ekstratalentiranih mladaca. Nije li baš sada pravi trenutak da takav igrač postane vođa tog novog i tranzicijskog Reala?
“Isco nam je pružio puno toga i on to mora nastaviti raditi”, izjavio je nedavno Solari. “On je sjajan nogometaš i sada kad smo izgubili Marcosa Llorentea, Javija Sáncheza i Mariana Díaza, svi će nam biti potrebni.” Ne znam je li se što pogubilo u prijevodu, ali vjerojatnije je kako je Argentinac pogubio razum kada daje ovakvu sramotno podcjenjivačku izjavu.
No, i nije toliko čudno što je u posljednja dva tjedna Solari ipak promijenio ploču.
Čak su mu nakon utakmice s Villarrealom usta bila puna hvale, ponajprije jer mu je dogorjelo s ozljedama i rotacijom, a k tomu u sljedećih mjesec dana dolaze ozbiljnija iskušenja od dosadašnjih. Također, moguće je kako je Santi dobio kakav mig odozgo, mig koji mu poručuje kako je bilo dosta, te kako klub ne misli gubiti ovakvog igrača ispod cijene.
“Florentino Pérez i Solari ne žele sukob u svlačionici u trenucima kada počinje drugi dio sezone”, piše Marca prije koji dan. List je to blizak klupskim odajama, a u članku još stoji kako niti jedan pojedinac ne može biti iznad kluba. I nije toliko nezamislivo kako je sukob s Iscom pomalo isprovociran te kako je Solariju vjetar u leđa dao upravo Pérez; kako je to svojevrsna poruka tipovima poput Sergija Ramosa, koji gomila svoju moć u svlačionici. U svlačionici punoj senatora, koju mogu voditi jedino tipovi s istančanim socijalnim vještinama, ali i s igračkim pedigreom i autoritetom kakav je imao Zizou.
Bilo kako bilo, Isco ovog siječnja ne bi trebao nikamo, što je i sam potvrdio. A u ovom članku, koji kao da ga je pisao netko iz kluba, stoji još kako je “Solari svjestan kako mora početi davati više minuta” igračima poput Isca. Prvu pravu priliku Španjolac će vjerojatno dobiti još danas, kad bi uslijed tih ozljeda trebao započeti susret protiv Real Sociedada. I ako Mágico Isco danas ne izvede svu silinu svojih trikova, dogodit će se to ubrzo, pa makar i sljedeće sezone u nekom drugom jatu. Jer Isco je uvijek bio važan. Dapače, bio je itekako važan, i to u ekipama koje su bile jače od ove današnje.
