Kiša je u Glasgowu prestala, ali vrijeme ovdje nije ljepše. A kada priča na dan uoči utakmice krene s vremenom, onda je savršeno jasno da s njom nešto nije u redu. To je točno. S ovim Eurom nešto nije u redu.
Atmosferu prvenstvima daju navijači, njihove priče, njihovi doživljaji, njihovo uzbuđenje oko svega što se događa na nogometnim terenima. Zbog njih i njihovih priča sam krenuo na ovo putovanje — i evo me sad, pričam o vremenu. Dok tražim navijače u gradu koji je domaćin prvenstva, ali u koji gostujući navijači ne mogu doći, a iz kojeg domaći navijači upravo odlaze na gostovanje.
Tartan Army odlazi u London. Na Central Stationu, glavnom željezničkom kolodvoru u Glasgowu, ispraćamo rasprodane vlakove koji odlaze prema jugu, dok nam euforični Škoti pričaju nam kako su zadnji put vidjeli reprezentaciju na natjecanju još dok su bili djeca. Tko zna kada će dočekati iduću priliku, pa na kolodvoru u susrećemo sve generacije i klanove. Njih 20.000 odlazi na Wembley pokvariti Englezima dan.
Hrvatskih navijača na Wembleyju bilo je tek nekoliko stotina. Da bi iz Hrvatske došli do stadiona, trebali su proći tjedan dana karantene i obaviti pet testova u 10 dana. Da bi došli do Hampden Parka, ukupnom trošku trebali su dodati još tjedan dana godišnjeg odmora. Upoznao sam njih troje koji su to sve i uspjeli izvesti.
A kada bi #SCO navijaci mogli birati između nastavka natjecanja na #EURO2020 ili pobjede nad #ENG sutra na @wembleystadium izabrali bi.. pic.twitter.com/jW2w8bz4nc
— Antonio Zavada (@azavada) June 17, 2021
Česi su u istom očaju. Dok mi kolege novinari pokazuju maleni dio tribine na Hampdenu gdje se na prošloj utakmici okupilo 50-ak fanova razmišljam o ovom broju: 149.415. Naime, 149 tisuća 415 navijača je i dalje rekord na europskim stadionima, izbrojan upravo na Hampdenu 1937. protiv, naravno, Engleske. Još ranije, 1872., upravo su u Glasgowu iste dvije nacije odigrale prvu međunarodnu nogometu utakmicu. Došao sam do 19. stoljeća, ovaj dnevnički zapis je već sada sjajan barem kao atmosfera na ovom prvenstvu. Ne znam hoće li na prvoj utakmici drugog kola skupine D na Euru 2020. biti srušen neki rekord, ali pogled na tribine ovog drevnog stadiona bit će ružan.
Zna to i Zlatko Dalić, pa se žali. Hrvati igraju na gostujućim terenima, bez svojih navijača koji su im 12. igrač i bez kojih su u velikom minusu, kaže. Idući put nam zaplješćite, kažu pak navijači s visokih tribina Wembleya, uz dodatak — možda nas je stvarno bilo toliko malo da nas nisu ni čuli.
Odlazim na kraju do centra grada, pokušati popraviti dan i pronaći barem jedan gostujući dres u gradu-domaćinu Europskog prvenstva večer prije utakmice. Nema ništa, ali usput prolazim pored ogromnog zida s porukom Football is coming Hame. Upravo su ga prekrečili — umjesto da nogomet pozove kući u Škotsku, sada zid poziva da kupite Viktorove kupaonice.
Ovaj dan je baš matchday minus jedan.
Antonio Zavada reporter je N1 televizije koji u Engleskoj i Škotskoj prati Euro2020.
