“Uvijek se radi o tome da igračima stvorite osjećaj kako je momčad najvažnija”, govorio je prije dvije godine u razgovoru za švedski magazin Offside. “Igrač mora dati najbolje od sebe za interese momčadi i prilagođavati joj se, a ne obrnuto. Naš je zadatak da od svojih igrača napravimo takve ljude”.

Novi Hajdukov trener zapravo ima jednostavnu filozofiju po kojoj je sasvim prirodno da se nogometaš prije svega razvija kao čovjek i da je to osnova po kojoj onda postaje i bolji nogometaš. Mantra je to koju ponavlja od samih početaka svoje karijere i po kojoj je poznat u Švedskoj, ali i na osnovu koje je izgradio poseban trenerski stil kojim je stvorio ime u nogometnim krugovima u ovoj zemlji.

On u Split dolazi s iskustvom i dokazanim znanjem, ali iz potpuno drugačije nogometne kulture, s drugačijim mentalitetom i pristupom nogometu i životu

Danas 42-godišnji Gustafsson bio je tek prosječan obrambeni nogometaš koji je čitavu karijeru proveo u drugoligaškim momčadima.

To je automatski značilo i da ne može računati na ekonomsku stabilnost kroz nogomet, s obzirom na to da se radi o poluprofesionalnim klubovima. Gustafsson se tako još za igračkih dana posvetio školovanju, i između 2003. i 2006. studirao program bihevioralnih znanosti, koji je uključivao psihologiju, sociologiju i pedagogiju. Love u nogometu nije bilo, pa je usporedno radio kao stručnjak za ljudske resurse, i to za Försäkringskassan, odnosno državno osiguranje, a potom i za najveću rekrutersku agenciju u tom dijelu Europe.

Životna prilika

U međuvremenu mu je Halmstads BK dao priliku da vodi klupske omladinske selekcije, a onda mu 2011., kao 33-godišnjaku, ponudio i mjesto trenera prve momčadi. Ekipa se grčevito borila za ostanak, a Gustafsson nije bio nikakav čudotvorac; Halmstad je ispao iz lige, ali u klubu su prepoznali njegov potencijal, pa je ostao na čelu prve momčadi; iduće sezone se vratio u najviši rang, pa zatim izborio opstanak tek nakon playoffa, a 2014. je stabilizirao momčad u sredini Allsvenskan ljestvice.

Potom je došla ponuda iz Švedskog saveza koji ga je priključio U21 selekciji: dok je Håkan Ericson pripremao momčad za Europsko prvenstvo u Češkoj, Gustafsson je vodio mlađu generaciju koja je otvarala nove kvalifikacije. Vjerojatno je i on sam očekivao da će naslijediti izborničku poziciju, ali malo tko se nadao da će Ericson tu generaciju odvesti do kraja, osvojiti titulu europskog prvaka i zacementirati svoje mjesto na klupi.

O njegovu trenerskom potencijalu i talentu se pričalo, ali jedina ponuda koju je 2016. dobio bila je ona da pomaže Andreasu Almu na AIK-ovoj klupi. Obitelj je već živjela u Stockholmu, svi su se navikavali na nove uvjete, kada je samo pet mjeseci kasnije neočekivano stigla životna prilika za Gustafssona.

Današnji švedski izbornik Janne Andersson je s IFK Norrköpingom — za koji je u to vrijeme igrao Nikola Tkalčić, protekle sezone član NK Varaždina — napravio pravo čudo, osvojivši naslov prvaka s ekipom koja je sezonu ranije jedva osigurala opstanak. Gustafsson je u ruke dobio najveću senzaciju u novijoj švedskoj nogometnoj povijesti, ali i momčad koja je izgubila neke jako važne igrače i zapravo ulazila u potpuno novu eru.

IFK Norrköping važio je za jedan od najboljih švedskih klubova između 1940. i 1965., kada je osvojio 11 titula prvaka. No, nakon toga je uzeo još samo onu 1989. i bio u sjeni klubova iz Göteborga, Malmöa i Stockholma, čak u nekoliko navrata doguravši na prag bankrota. Titula iz 2015. je klubu dala vjetar u leđa, ali morao je naučiti kako najbolje iskoristiti financijsku injekciju i zadržati ravnotežu s bogatijim i utjecajem snažnijim klubovima.

Predsjednik kluba Peter Hunt sve je uložio na Gustafssona, kojemu je dodijelio ulogu menadžera, spojivši funkcije trenera i sportskog direktora.

Fleksibilna filozofija

Gustafsson je za četiri i pol godine uspijevao balansirati s manjim budžetom od konkurencije i čestim prodajama najboljih igrača. Peking, kako u Švedskoj zovu Norrköping, bio je treći, šesti, pa drugi s dva boda manje od prvaka, potom peti i prošle sezone opet šesti, što su za takav klub sasvim solidni rezultati. Osim toga, godine 2017. je dospio u finale švedskog kupa i u njemu izgubio 4-1 od Östersunds FK-a, koji je tada vodio Graham Potter, današnji Brightonov menadžer. U Europi je ispadao od Rosenborga (3-2, 1-3) u pretkolu Lige prvaka, od litavskog Trakaija na penale u Europa ligi nakon što je izbacio Prištinu, pa od izraelskog Hapoela iz Be’er Sheve (1-1, 1-3), nakon prolaska irskog St. Patrick’s Athletica i letonske Liepaje s po dvije pobjede.

Priliku je davao mlađim igračima, poput Jordana Larssona (danas reprezentativac i u moskovskom Spartaku), Arnóra Sigurðssona (islandski reprezentativac, CSKA Moskva), Pontusa Almqvista (Rostov), Niclasa Eliassona (francuski Nimes) ili Seada Hakšabanovića (bio u West Hamu i Malagi, ovog ljeta prelazi u Rubin Kazan, crnogorski reprezentativac), a svi oni su se, opet za švedske uvjete, i skupo prodali, pa je Norrköping pod njegovom palicom zaradio oko 30 milijuna eura samo na transferima. Jedan od njih bio je i onaj Rasmusa Lauritsena u Dinamo.

I dok je u svlačionici i uredu Gustafsson potpuno atipičan trener za švedske uvjete, na terenu su njegove ideje poprilično tradicionalne. Pokušava forsirati igru zasnovanu na dodavanjima, ali bez pretjeranog rizika. Nema previše improvizacije, ključni su unaprijed zacrtani mehanizmi kojima se individualci prilagođavaju. Taktička disciplina je još jedan pojam kojeg Gustafsson često ponavlja, pogotovo kada priča o defenzivi u kojoj preferira dva zgusnuta bloka i jako malo prostora između igrača.

Ipak, Šveđanin je i fleksibilan i u stanju je prilagoditi svoju filozofiju profilu igrača koje momčad ima — tako je njegova ekipa u prošloj sezoni bila izuzetno direktna i ofenzivna, s čak 60 postignutih golova (druga u ligi), ali i 46 primljenih (samo četiri lošije ekipe u prvenstvu), dok je, recimo, 2017. stala na 45 postignutih ili 2019. na tek 26 primljenih golova.

Gustafsson je Norrköping napustio nakon završetka prošle sezone, jednostavno zaključivši da se on zasitio kluba i klub njega. Pričalo se i o sukobu s igračima, kao i činjenici da je dio navijača bio sit te priče o ljudskom faktoru, ali najveći razlog zapravo je bilo neslaganje s predsjednikom Huntom. Ovaj mu je namijenio ulogu sportskog direktora i sklanjanje s klupe, a to je stvorilo tenzije u samom klubu čiju je administraciju i rukovodstvo napustilo nekoliko jako važnih ljudi, pravdajući to “zagađenom atmosferom”. Norrköping je nakon njegova odlaska u prvih osam utakmica prvenstva osvojio 11 bodova.

A sad… Split

Ranije se spekuliralo s njim kao kandidatom za izbornika švedske U21 selekcije, kasnije ga se povezivalo i s A reprezentacijom, a mnogi smatraju da je on prvi izbor za nasljednika Jannea Anderssona. Nakon rastanka s Norrköpingom navodno je imao ponudu danskog Aalborga, a povezivalo ga se i s Hammarbyjem, AIK-om i Häckenom.

Najkonkretniji su bili iz IFK Göteborga, koji su javno priznali da su razgovarali s Gustafssonom, ali da se nisu dogovorili, iz triju razloga. Prvi je bio novac — navodno su, osim činjenice da je klub u tom trenutku morao platiti odštetu, njegovi zahtjevi bili preveliki, što bi u praksi značilo da je tražio puno više od desetak tisuća eura mjesečno, koliko zarađuju treneri najboljih švedskih klubova. Drugi razlog bile su, navodno, reference, za koje su u Göteborgu na kraju zaključili da nisu dovoljno jake, a treći činjenica da su detalji razgovora lako iscurili u javnost, što je utjecalo na povjerenje u njega. Ili je barem takva službena verzija.

Ipak, baš nitko nije očekivao da Gustafsson ovog tjedna završi u Splitu.

Iznenađenje je u Švedskoj gotovo jednako onome u Hrvatskoj, iako postoji teorija po kojoj je prvi interes Hajduk pokazao još onoga trenutka kada je Mindaugas Nikoličius napustio Goricu i postao sportski direktor splitskog kluba. Tada je izbor ipak pao na Paola Tramezzanija, koji je “ispunio ciljeve” i “gospodski” odletio.

Gustafsson dolazi sa suprotnim renomeom od Talijana — kao čovjek koji je u klubovima u kojima je radio bio dugoročni izbor i koji je povjerenje, ogromne ovlasti i strpljenje poslodavca pretvarao u dobre poslovne, ali i sportske rezultate. On u Split dolazi s iskustvom i dokazanim znanjem, ali iz potpuno drugačije nogometne kulture, iz drugačijeg okruženja i s drugačijim mentalitetom i pristupom nogometu i životu.

Ostaje mu ‘samo’ da kao veliki psiholog i pedagog postane i prvi koji je uspio na ovom mjestu spojiti dva različita svijeta i od njih izvući najbolje. Samo to.