Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako je Dinamo ovo izgubio?

Osijek je imao jedan plan. I, uz odličnog Malenicu, to mu je bilo dosta

Zadnja izmjena: 19. travnja 2018. Luka Stanzl/PIXSELL

Teško je nešto očekivati u Maksimiru, kako je to sažeo Zoran Zekić, ako ti vratar neće biti najbolji. A Marko Malenica je zaista bio najbolji čovjek na utakmici.

Doduše, u zadnjih nekoliko nastupa nije bio na svojoj standardnoj razini, zaredao je s lošim reakcijama i Zekić ga je ohladio tako što je u prethodna dva prvenstvena kola u prvu postavu stavio Krševana Santinija, vratara koji je u zimskoj pauzi došao iz Zaprešića na poziciju rezervnog vratara. Međutim, za utakmicu s Dinamom Zekić nije imao nekih dilema. Malenica je ozbiljno dobar golman i ako je nešto očekivao u Maksimiru, Zekić je trebao Malenicu koji ima potencijal biti najbolji, jer je znao kako u planu igre poseban teret stavlja na vratara i užu obranu jer se unaprijed odriče lopte.

Tako je i bilo, Osijek se postavio u svoju klasičnu defenzivnu postavku s izlascima u napad preko bočnih pozicija.

Osijekov mehanizam

Odlučujući gol pada nakon što Osijek pozicioniranjem četvorice igrača u jedva 100 kvadrata terena uz aut liniju urušava Dinamovu obrambenu postavku i nudi priliku Gabrijelu Bobanu da napadne dubinu između stopera i beka.

Osijekov mehanizam igre je jednostavan, ali postoji. Spuštanje napadača, podizanje beka i vezni koji dolazi u pomoć kako bi rotacijom s krilom oslobodio prostor i probio stranu. Dinamov bi odgovor trebao biti još jednostavniji, presing uz aut liniju. Međutim, Dinamo nema momčadski mehanizam kojim može izvesti taj presing. Iako su četvorica igrača blizu lopte, ne čuvaju ni prostor ni svu četvoricu suparnika, a definitivno nema pritiska kakvim bi Osijeku oduzeli opcije u ovakvom pozicioniranju.

Ovakva ispadanja nisu nešto čime se može pohvaliti profesionalna momčad

Nema ni prave povratne trke – Dinamo u prostoru od 80 ili 100 kvadrata ima četvoricu igrača te stopera i beka u produžetku zadnje linije, a cijela prva linija momčadi (napadač i trojka iza njega) su debelo na Osijekovoj polovici, što potpuno otvara sredinu terena koju može kontrolirati i jedan jedini igrač u bijelom dresu.

I gol nije jedina i izolirana situacija, samo je kapitalizacija onoga što je Osijek dotad radio.

Dinamo je ovdje opet navučen da u uzak prostor dođe s četvoricom igrača i jednostavnom rotacijom između trojice suparnika je izigran. Osijek ne može krenuti lijevo jer je tamo aut linija, ni u dubinu jer je tamo Dinamova zadnja linija.

Osijek stoga koristi jedinu logičnu opciju – povratno dodavanje na igrača koji kontrolira praktično 3.000 kvadrata ispred sebe i igrom na trećeg oslobađa Tomislava Šoršu na suprotnoj strani. Izet Hajrović je loše pozicioniran, ali u suštini može malo napraviti jer igra sam protiv dvojice na ogromnom prostoru. Ne može iskočiti naprijed, ne može pokriti Šoršu daleko na drugoj strani, a nema pritom ni pomoć prednjeg suigrača. Hajrović zapravo radi najmanju pogrešku ne radeći ništa.

Dakle, Osijek je imao mehanizam da kroz četvoricu igrača u 100 kvadrata i rotacijom u trokutu kontrolira taj prostor, a onda po principu igre ‘na trećeg’ izlazi naprijed i s dvojicom igrača kontrolira puno veći prostor. Jednostavno, ali prilično učinkovito.

Više nego o Osijekovoj igri, to govori o tome kako izgleda Dinamo. Često je bilo bolje da Dinamo nije radio ništa, da se spuštao prema natrag i puštao centaršut u kazneni prostor u kojem ima dominantne skakače, jer ovakva ispadanja u nečemu nalik na presing na malom prostoru s jedne strane omeđenim aut linijom i ovakve poljane prostora po centrali nisu nešto čime se može pohvaliti profesionalna momčad. Nerealno je da se Dinamo nije uspio prilagoditi situaciji u kojoj suparnik ima jedan plan kako doći naprijed, a još je nerealnije da Dinamo prvih pola sata nije pokazao ništa, izgledajući potpuno nedoraslo situaciji.

Dinamo je u problemima

Nakon toga se momčad Nikole Jurčevića stabilizirala i preuzela posjed, ali presudio je Malenica serijom dobrih obrana. Jednostavno, kad imate kvalitetu u zadnjoj trećini, a suparnik vam prepusti da kombinirate, doći ćete u šanse; ali to nije dovoljno, bez timskih principa te momčadske igre i u obrani i u napadu ne mogu se dobivati ozbiljne utakmice protiv suparnika koji ima barem natruhu talenta.

Osijek je Zekićevim planom igre ponovo pokazao da se sve one poteškoće koje zbog svog reaktivnog i rudimentarnog nogometa ima protiv lošijih ekipa pretvaraju u prednosti kad je riječ o utakmicama protiv Dinama, Hajduka i Rijeke, kad igrajući izrazito reaktivno osvaja bodove.

Dinamo je ponovo pokazao izrazite probleme u igri protiv povučenog suparnika. Dinamu prvenstveno nedostaje veznjak koji će ubrzati protok lopte u posjedu i voditi igru iz dubine, a onda se javlja problem prevelike oslonjenosti na individualna rješenja i čekanje da El Arabi Hillel Soudani donese bodove bez momčadskih mehanizama i suradnje među linijama. To nekad prođe, ali svođenje utakmice na izolirani incident nije dobar plan za maksimiziranje dominantnog talenta koji je Dinamu na raspolaganju.

Ovim je porazom Dinamo otvorio Hajduku priliku da eventualnom pobjedom u derbiju dođe na donedavno nepojmljivih -2 na prvenstvenoj ljestvici. Nakon toga modrima slijedi novi izazov protiv Rijeke. Možda je pretjerano reći da se utrka za naslov vratila u HNL, ali Dinamovi problemi u momčadskoj igri su značajni i to ni najveći optimisti više ne mogu negirati.

Ne propusti top članke