Celticsi i Warriorsi ukrstit će koplja u finalnoj seriji koju bismo, bude li sve prema očekivanjima, godinama kasnije mogli nazivati klasikom. S jedne strane imamo jednu od najslavnijih i najtrofejnijih ekipa u povijesti NBA lige, a s druge je momčad koja je obilježila zadnju dekadu, redefiniravši košarku na nekoliko razina. U jednom kutu stoje Celticsi, koji su napokon ove sezone završili proces sazrijevanja, izgledaju spremno uzeti titulu i od zelenila koje ih je pratilo zadnjih godina ostala je samo boja na dresu. U drugom kutu su Warriorsi: prekaljena veteranska družina koja je bila ovdje i zna kako se to radi, gladni su novih uspjeha i žele uzeti ono što su im ozljede otele u posljednjih nekoliko sezona.
Kažu da različiti stilovi znače pravu bitku. Ako je tako, Boston i Golden State su i više nego poželjno finale. Tko ili što ima prednost?
Mladost, snaga, fizikalije Celticsa protiv iskustva, brzine i uigranosti Warriorsa? Predatorski i snagatorski napad Celticsa protiv ofenzivne finese Warriorsa? Defenzivna fleksibilnost Dubsa nasuprot rigidne, ali moderne i besprijekorno uigrane obrambene sheme Celticsa? Tko je bolja prva opcija, Steph Curry ili Jayson Tatum? Glue guy, Al Horford ili Draymond Green? Druga opcija, Klay Thompson ili Jaylen Brown? Tko će u neminovnoj partiji šaha koja slijedi vući bolje poteze i predviđati kontranapade protivnika, Steve Kerr ili Ime Udoka?
Ovaj je matchup intrigantan i zato jer će se sučeliti ekipe koje su uspjeh u regularnoj sezoni ostvarile na račun obrane. Kelti su imali prvu obranu lige, Dubsi su bili odmah iza njih. Zanimljivo je i to da je Warriorsima pripao prvi dio sezone: nakon prvih 20 utakmica imali su omjer 18-2, došli su u i do 30-10, ali su u nastavku popustili zbog Curryjeve i Greenove ozljede. Kod Celticsa je bilo drugačije: kilavi ulazak u sezonu, ali i snažan završetak kad su napokon pronašli kemiju i usvojili ideje novog trenera.
Pravi izazov za Golden Stateovu obranu krije se u tome što prvi put u playoffu igra protiv momčadi koja nema ‘heliocentrični’ napadački sistem
Promatrajući put do finala, Bostonov je ipak bio nešto teži jer je vodio preko Netsa, Bucksa i Heata. Uostalom, Celticsi su odigrali dvije utakmice više u playoffu od Warriorsa koji su imali Nuggetse, Grizzliese i Maverickse i ni u jednom momentu im prolazak nije bio doveden u pitanje, za razliku od Bostona koji je bio suočen s dvije sedme utakmice.
Raduje nas to što, stilski gledano, ni jedni ni drugi u dosadašnjem playoffu nisu imali suparnika nalik ovome u finalu. To seriju i prije početka čini uzbudljivom i teško predvidivom, što nas ipak neće zaustaviti da je najavimo kroz ključne točke i par potencijalno odlučujućih detalja.
Igranje s paklenim ognjem
S obzirom na to da su Warriorsi najbolja ofenzivna momčad playoffa, a Boston druga najbolja defenzivna, poprilično je jasno gdje bi se mogla lomiti serija.
Obrana Kelta drugačija je od svega ostalog protiv čega su Dubsi dosad igrali u doigravanju. Specifična je po tome što nema slabu točku koju suparnik može eksploatirati. Boston nema Nikolu Jokića, Jaa Moranta ili Luku Dončića, koje su Warriorsi u prijašnjim serijama napadali. Svi Bostonovi igrači mogu preuzimati, zbog čega su u regularnoj sezoni i bili momčad koja je najviše od svih switchala na lopti i od nje. Svi mogu kvalitetno braniti jedan-na-jedan bez potrebe da rotiraju i suparniku negdje daju prednost. Boston ima Marcusa Smarta u point of attack obrani, Tatuma i Browna na boku i u help roli, te Horforda i Roberta Williamsa, koji su istovremeno dobri u switch obrani, ali i u zaštiti obruča. Ako je istinita ona da obrana suparniku uvijek nešto nudi, onda ova Bostonova nudi vrlo, vrlo malo.
Tu će tezu kvalitetno testirati Warriorsi. Postoji li jedna momčad koja zna kako igrati protiv switch obrane, onda su to oni. Ne samo da imaju iskustva iz prijašnjih sezona, nego je njihov random napad pravi kriptonit za switch. Miami je u nekim utakmicama finala Istoka pokazao kako se kretnjama bez lopte, utrčavanjima i nasumičnim blokovima može kažnjavati Bostonova obrana kojoj sad dolaze Warriorsi koji rade to isto, samo puno brže i puno preciznije, s boljim spacingom i strijelcima.
Golden State je opaka napadačka družina jer su u stanju vrtjeti napade koji nisu skriptirani. Green može biti playmaker u postu, Kevon Looney na vrhu trice, Curry i Thompson će postavljati blokove jedan za drugoga, a Andrew Wiggins će utrčavanjima zabijati lagane poene na obruču. Sve ove opcije od obrane traže vrhunsku sinkroniziranost.
Bostonova će obrana trebati prije svega dobru kominikaciju na switchu, jer je to jedini način da ubije napadački ritam Dubsa i odvuče utakmicu u ‘blato’, čime joj šanse da dobiju seriju vrtoglavo rastu. Warriorsi bez tog pokretnog napada nemaju žestinu koja lomi obrane i radi razliku. Tada loptu moraju prebaciti u ruke Curryja i Jordana Poolea, koji onda haklaju i igraju iso košarku, a to jednostavno nije jači dio ove momčadi. Ako Giannis Antetokounmpo i Jimmy Butler na mišiće i kroz izolacije nisu uspjeli, onda je teško to očekivati od Curryja.
Drugi problem koji će obrana Celticsa morati rješiti je Curryjev pick and roll s Greenom ili Looneyjem. Protiv Miamija je Udoka koristio drop obranu na 1-4 i 1-5 picku, što je razumljivo s obzirom na to da su Miamijevi kreatori bili vrlo sterilni u rješavanju takve obrane. Igrati drop protiv Curryja, bez obzira na to što će ga čuvati Smart kao idealno rješenje koje ga može pratiti preko bloka, igranje je ne s vatrom, nego paklenim ognjem.
Kelti će pikirati Curryja
Udoka ima nekoliko rješenja. Može preuzimati Stepha s Horfordom i Williamsom. Može staviti Tatuma na Greena, pa opet efikasno preuzimati 1-4 pick. U tom slučaju Horfordov čovjek Wiggins može biti screener za Stepha i Horford bi preuzimao Curryja, ali to nije idealna opcija za Warriorse jer su Green i Looney ne-šuteri koje bi Bostonovi igrači ignorirali da pomognu Big Alu protiv Stepha. U svakom slučaju, jedna od glavnih ideja Warriorsa u pick igri biti će natjerati Williamsa da brani u prostoru, da se kreće, da izlazi na perimetar i da je njegova prisutnost u reketu što manja.
Kod Celticsa će obrana možda najviše ovisiti o njihovom napadu i počinjati s njim. U playoffu dosad postoji snažna korelacija između izgubljenih lopti te pobjeda ili poraza Kelta. U porazima od Miamija Boston je loptu gubio 18,7 puta po utakmici; u pobjedama prosječno samo 11,5 puta. Gledajući ukupno playoff, Boston je u 12 pobjeda gubio loptu 12,8 puta po utakmici u odnosu na 16,3 izgubljene u šest poraza.
Bostonovi kreatori znaju imati dosta problema s kontrolom lopte. Tatum je igrač s najviše izgubljenih u playoffu (77), a ni Brown nije daleko, na trećem mjestu s 54 izgubljene. Miami je protiv Bostona daleko najbolje izgledao onda kad bi turnovere pretvarao u lagane poene. Zapravo, generalno gledano, Miamijev je napad bitno drugačije izgledao onda kad bi pumpao tempo i tražio rane ulaske u akciju dok Bostonova obrana nije bila do kraja postavljena. Najbolju halfcourt obranu u playoffu imaju, pogađate, Celticsi. Dopuštaju samo 86 poena na 100 posjeda, što kod Warriorsa tranziciju te early offense setove postavlja visoko na listu prioriteta.
Istina je i da se Warriorsi u svom brzom napadačkom flowu znaju zaigrati i gubiti dosta lopti, pa bi kontrola posjeda mogla biti ključna. I to ne samo glede izgubljenih lopti, nego i napadačkog skoka koji je u ovom playoffu vrlo važno oružje Warriorsa. Looney se prometnuo u silu po pitanju ofenzivnog skoka, ali i Wiggins kojeg Warriorsi iz pozadine šalju da ide po skok. Boston je i u playoffu i u regularnoj sezoni bio prosječan u kontroli obrambenog skoka, pa bi Warriorsi tu mogli raditi prednost, posebno zbog prirode Bostonove obrane, u kojoj niži igrači često čuvaju više suparnike.
Zanimljivo će biti i na drugoj strani parketa kad Boston bude u napadu, a Warriorsi u obrani.
Predatorski nastrojeni napad Kelta sigurno će od samog starta pikirati Curryja kako bi ga umarao, ali i zabijao preko njega. Warriorsi su dovoljno pametni pa neće tako lako dati switch; vjerojatno će, kao i protiv Dallasa, koristiti obranu hedge & recover, s kojom su maksimalno izbjegavali da Steph preuzme Dončića. Problem je u tome što su Tatum i Smart u stanju puno bolje taj napad odrađivati nego što su bili Dončić i Reggie Bullock ili Dorian Finney-Smith. Ako Tatum i Smart Curryju naprave probleme, gdje će ga Kerr pokušati sakriti? Protiv Dallasa ga je s Bullocka prebacio na Finney-Smitha, ali protiv Bostona će biti teže napraviti taj manevar. Možda na Horforda? Nije loša opcija, samo što Boston onda može spuštati loptu Horfordu u post ili će Big Ala uključiti u pick and pop ili pick and slip akcije, što su opet veliki problemi za obranu.
Kerr ima luksuz izbora
Jedan od Kerrovih odgovora sigurno će biti korištenje zona. Zone imaju svoje rizike, ali mogu biti vrlo korisne kad treba sakriti lošije obrambene igrače. Prevedeno, zone su dobro rješenje protiv takozvanog matchup huntinga na koji se oslanja Bostonov napad. Sa zonama 3-2 ili 1-2-2, box and one zonom ili nekom trećom, Dubsima će biti lakše sakriti Curryja ili Poolea od predatora Tatuma i Browna. Miami je dosta sramežljivo koristio zonu protiv Bostona, ali Warriorsi se neće ustezati.
Pravi izazov za Golden Stateovu obranu krije se u tome što prvi put u playoffu igra protiv momčadi koja nema ‘heliocentrični’ napadački sistem kakav su imali raniji suparnici s Jokićem, Morantom i Dončićem.
Kod Bostona je Tatum prva napadačka opcija, ali nije sam jer ima i Browna i Smarta i Horforda i Derricka Whitea kao pomoć te igrače koji mogu iskočiti. Upravo bi Brown mogao imati veliku seriju. On općenito igra jako dobar playoff, miksajući šut na izlasku iz bloka s ulazima i izolacijskom košarkom. Protiv Warriorsa bi mogao iskoristiti činjenicu da će ga vjerojatno većinu vremena čuvati Thompson, koji je nakon dvije teške ozljede izgubio na brzini te bi mu igrač Brownova profila mogao biti dosta nezgodan za čuvanje.
Kerr će, baš poput Udoke, morati donijeti neke zanimljive odluke glede defenzivnih matchupova. Najvažniji je onaj koga brani Green. Staviti ga na Horforda ima smisla, jer će Dubsi time ubiti pick Tatum-Horford, budući da će Green preuzimati Tatuma. U regularnoj sezoni Green je dosta branio Smarta, koncepcijski dosta važnog igrača za Celticse jer donosi slash and kick element u njihovu igru i udaljava ih od jednolične iso košarke. Međutim, ako je Green na Smartu, koga brani Curry? Treća je opcija da Kerr Greena baci na Tatuma ili Browna, kao što je to napravio protiv Dallasa kad je Draymonda stavio na Jalena Brunsona te djelomično neutralizirao i usporio Dallasovu drugu napadačku opciju. Ovo su sad strateške odluke i trenerski izbor, ali iz Kerrove je perspektive lijepo imati ovakav luksuz i dijapazon opcija.
Za kraj, uz već klasične želje da serija traje što duže, da utakmice budu što napetije i da ne bude ozljeda, idu pozdravi NBA ligi koja se napokon u finalu sjetila odužiti seriju i s po dva dana razmaka između utakmica.
Prognoza: Warriors u 7
