Amerikanci su uvijek bili ispred ostatka svijeta kad je trebalo osmisliti što dramatičniji, napetiji i unosniji sportski show. Izmislili su playoff, koji je u europskom sportu dugo izazivao blasfemiju jer se smatralo da nije pošten prema ligaškim pobjedama, ali je na koncu postao neizostavan dio praktično svih prvenstvenih natjecanja osim nogometnih. A i u nogometu ima liga koje ga prakticiraju.
Kao što su playoffom podigli razinu uzbudljivosti, tako su i novom idejom play-ina zaokupili pažnju spotskog svijeta i pojačali kompetitivnost. Verziju play-ina već su imali u nekim svojim ligama poput NFL-a, ali tek je NBA pokazala koliko spuštanje potencijalne crte playoffa može pojačati konkurentnost i ambicije. Ta je ideja puno brže prešla u Europu od playoffa, jer ju je već uvela Euroliga, a o njoj razmišljaju i neke druge ozbiljne europske lige.
Nekako mi se teško oteti dojmu da je najbolja momčad ligšakog dijela sezone poprilično podcijenjena. Oko ovogodišnjih Boston Celticsa i dalje stoji nekakav veo sumnje, bez obzira na to što ni jedna momčad osim Denver Nuggetsa nije u pozitivnom ligaškom skoru s njima. Donekle je i logično, nisu se (još) dokazali u playoffu, ali ova grupa na čelu s Jaysonom Tatumom, Jaylenom Brownom i Kristapsom Porziņģisom zaslužuje puno više kredita nego što ga dobiva.
A sudbinu svoje momčadi, čini mi se, dijeli i prva zelena zvijezda. Tatuma se često zaobilazi kad se priča o najelitnijem ešalonu NBA zvijezda, jer njegove brojke nisu na razini onih koje se već godinama gura u najuži vrh MVP kandidata. Tatum je tako ‘proklet’ činjenicom da su Celticsi jedna od najboljih organizacija lige koja ga je okružila i dobrim suigračima i dobrim sistemom da ne mora svaku večer silovati i forsirati brojke ili igrati hero-ball kao mnogi drugi MVP konkurenti.
Osovina Jokić-Murray trebala bi biti dovoljna da Jamesovo 40-godišnje tijelo konačno natjera na razmišljanje o mirovini
Čak i ako prihvatimo da pojam Most Valuable Player ne znači automatski i “Najbolji igrač lige”, Celticsi će očito morati osvojiti naslov da bi Tatum dogodine ušao u užu konkurenciju za MVP-ja. Prvi koji mu stoji na tom putu je Miami Heat, koji je čari doigravanja uhvatio u zadnjoj turi play-ina. Prošlogodišnji finalisti nisu baš idealan suparnik za prvu rundu, ali teško će i ove sezone ponoviti onakav senzacionalni niz, posebno uz saznanje da im Jimmy Butler ozlijeđen.
New York Knicks su svojim navijačima konačno priuštili jednu sezonu u kojoj nisu imali poriv staviti papirnatu kesu na glavu dok gledaju njihove utakmice. Štoviše, Knicksi su bili neprepoznatljivo stabilni, logični i efikasni, a na koncu regularnog dijela i toliko samouvjereni da nisu niti razmišljali o tankiranju koje bi im možda donijelo jednostavniji put na startu playoffa.
Knicksi su u fazi “ono što mi je najjača strana ujedno mi je i najveća mana”, s obzirom na to da je Tom Thibodeau već slavan po svojim kratkim rotacijama i loženju udarnih igrača ne do granice maksimuma, nego debelo preko nje. To im je donijelo drugo mjesto na Istoku, nešto gdje nisu duuugo bili, ali je istovremeno i poteglo pitanja koliko će ionako presaugani Jalen Brunson i njegova malobrojna svita imati energije za 45+ minuta po utakmici tijekom doigravanja.
Potezi koje su napravili u zadnje dvije sezone, od dovođenja Brunsona, preko Josha Harta i OG Anunobyja sve do Bojana Bogdanovića sugeriraju da bi zdravi Knicksi apsolutno mogli pucati na sam vrh ne samo Istoka, nego i lige. No, ozljede i ozljedice koje je većina prošla, a posebno Julius Randle, Mitchell Robinson i Anunoby, svakako će ih usporiti jer Thibs nije trener koji će tražiti neka nova rješenja u playoffu. Radije će gurati ove kojima vjeruje do i preko granice bola i rizika.
Za pošten odnos i pobjedu protiv Chicago Bullsa u produžetku zadnje ligaške utakmice ‘nagrađeni’ su najgorim suparnikom u prvoj rundi. Philadelphia 76ers s oporavljenim Joelom Embiidom nije suparnik kojeg bi itko poželio u na startu playoffa, a posebno Knicksi koji sa Sixersima imaju višedesetljetno nimalo prijateljsko rivalstvo.
Umjesto Knicksa, Milwaukee Bucks su kao ‘nagradu’ za poraz u zadnjoj utakmici dobili Indiana Pacerse. Iako i s njima New York ima povijesno rivalstvo još iz vremena Reggieja Millera, brzi i tranzicijski Pacersi nekako zvuče kao lakši matchup za Knickse od Sixersa, ali ni oni nisu ni izbliza lagan suparnik.
Štoviše, mnogi smatraju da Bucksi mogu imati ogromne probleme s njima ne uspiju li ih usporiti i ne iskontroliraju li njihov stil igre na što više poena. Istovremeno, Bucksi su opterećeni i gubitničkom poviješću svog trenera Doca Riversa, za kojeg su se mnogi iznenadili kad je u ranoj fazi sezone instaliran na mjesto prvog trenera momčadi koja želi naslov, zbog čega je prije sezone napavio spektakularan potez pridodavši Giannisu Antetokounmpu Damiana Lillarda. Rivers je sve samo ne trener koji može obećati titulu, s obzirom na neke spektakularne raspade njegovih momčadi u playoffu prošlih sezona.
Ipak, puno više nego o trenerskim odlukama uspjeh Bucksa ovisit će o zdravstvenom kartonu u kojem piše Giannisovo ime. Hoće li biti potpuno spreman ili će jadni Lillard opet u playoffu morati sve sam — dobro, ne baš sam jer Bucksi imaju daleko više oružja nego što je njegov Portland ikad imao — to će biti prvo pitanje prije svake nove utakmice/serije u kojoj će sudjelovati Milwaukee.
Mnogi će reći kako je ovo jedan od glavnih kandidata za prolaz nepostavljene momčadi u prvoj rundi, ali i Pacersi imaju svoje brige oko zdravstvenog kartona Tyresea Haliburtona, što će također puno toga definirati. Ono što sigurno imaju na svojoj strani je trener. Teško da postoji ozbiljan košarkaški zaljubljenik ili analitičar koji se neće složiti da je Rick Carlisle bolji trener nego Rivers. Bit će izuzetno zanimljivo pratiti i njihov taktički dvoboj, posebno s obzirom na to da imaju poprilično različit koncept momčadi i igre.
Ozljede su presudile i da se Cleveland Cavaliers spuste s potencijalno druge na četvrtu poziciju. Koljeno Donovana Mitchella srezalo je ambicije itekako zanimljive i potentne svlačionice koja je u tišini spremala udar na sam vrh Istoka.
Pad na četvrto mjesto (uz tankiranje u zadnjoj utakmici protiv Charlotte Hornetsa) imao je za nelošu posljedicu to što su dobili Orlando Magic u prvoj rundi doigravanja, jer uz silan i nedvojben talent momčadi s Floride veliki upitnik stoji iznad (ne)iskustva momčadi u kojoj je tek poneka sporedna karika osjetila čari doigravanja. Cavsi su u toj seriji favorizirani, posebno ako se Mitchell potpuno oporavi, ali problem je u tome što, ako prođu, odmah idu na Boston, koji je za sve momčadi Istočne konferencije ove sezone bio viša brzina i razina.
Što se Zapada tiče, najčešće postavljano je pitanje jesu li Oklahoma City Thunder ‘prezeleni’? Talenta ne manjka, talent nije sporan, ali u playoffu ne pobjeđuje talent i lepršavost, nego iskustvo i prekaljenost. U Shaiju Gilgeous-Alexanderu imaju vođu koji igra na MVP razini, imaju prvo mjesto na Zapadu i još gomilu draft potencijala u narednim godinama bilo za popunjavanje rupa, bilo za razmjenu. Ona generacija s kojom je Thunder doselio iz Seattlea u Oklahoma City nije se uspjela okruniti, ova nova će je pokušati nadmašiti na svim razinama.
New Orleans Pelicans ne bi im trebali predstavljati prevelik problem na otvaranju playoffa, posebno ako budu bez Ziona Williamsona, iako će im Brandon Ingram, Jonas Valančiūnas i društvo svakako stvoriti gomilu neugodnosti. OKC je ove sezone otvorio proces stvaranja ‘dinastije’, ali ipak je teško vjerovati da će već u prvom pokušaju uspjeti. U NBA to baš ne ide tako, ali tko zna? Ni svijet, ni NBA danas više nisu ono što su nekad bili.
Jer iza leđa im ‘kuhaju’ puno iskusnije momčadi, a nema većeg izazova na Zapadu od šampionskih Denver Nuggetsa. Kao i prošle sezone, Nikola Jokić i društvo morat će se suočiti s Los Angeles Lakersima neumornog LeBrona Jamesa. Dojam je da su Nuggetsi ‘tanji’ nego u prošloj sezoni u kojoj su otišli do kraja i svaka, čak i najmanja ozljeda nekoga iz početne petorke značit će velike probleme. Ipak, osovina Jokić — Jamal Murray trebala bi biti dovoljna da Jamesovo 40-godišnje tijelo konačno natjera na razmišljanje o mirovini.
Slaganje parova za playoff nekad zaista zna biti surovo. Slično kako je Knicksima s drugim mjestom donijelo Sixerse, tako je i trećeplasiranim Minesotta Timberwolvesima donijelo Phoenix Sunse. Koji im toliko ne leže da su ih ovi pobijedili u sve tri međusobne ligaške utakmice ove sezone. Šuterski sjajni Sunsi s Kevinom Durantom, Devinom Bookerom, Bradleyjem Bealom, Ericom Gordonom, Graysonom Allenom rado će Minesottin zatvoreni reket prihvatiti bombardiranjem s vanjskih pozicija. Istodobno će i Timberwolvesi imati značajnu prednost ispod koša, ali tri međusobne utakmice ove sezone pokazuju da su Sunsi puno bolje koristili svoje koncepcijske prednosti nego Timberwolvesi.
Poslastica prve runde Zapada trebala bi biti serija između Los Angeles Clippersa i Dallas Mavericksa. Clippersi izgledaju širi, ali samo pod uvjetom da su potpuno zdravi, a uglavnom nisu. Štoviše, njihova prva zvijezda Kawhi Leonard već je godinama u ‘igra — ne igra’ modu, a o njegovu će kapacitetu ovisiti puno toga što se tiče konačnog dometa Clippersa.
Neuobičajeno altruistični James Harden donio im je novu dimenziju, njegov pick s Ivicom Zubcem postao je novo dodatno oružje, ali isto oružje ima i Luka Dončić na drugoj strani. Clippersi su dobili obje prethodne serije iz sezona 2019./20. i 2020./21., ali ova doista može otići na bilo koju stranu.
Koliko god imali razumijevanja za činjenicu da Dallas nije baš najpametniji u odabiru suigrača s kojima bi Dončić trebao ponoviti ono što je za franšizu napravio Dirk Nowitzki, istovremeno se svake nove sezone polako gomila i pritisak na genijalnog Slovenca da isporuči nešto više od jedne ili dviju playoff rundi. Koliko je to realno ove sezone? Pokazat će već serija protiv Clippersa. Koji i sami imaju puno toga za dokazati.
U svakom slučaju, pred nama je najuzbudljiviji dio NBA sezone. Jokić brani, Tatum izaziva. A iza njegovih leđa i mnogi drugi željni najvrjednijeg košarkaškog prstenja.
