Tko god tvrdio da je današnja Formula 1 poligon za sinove ekstremno bogatih, zasigurno će pregristi jezik kada čuje da otac McLarenove mlade zvijezde Landa Norrisa uopće nije čak ni među 500 najbogatijih Britanaca. Ne, zlobna gospodo i dame, Adam Norris je tek 501. najbogatiji čovjek u Ujedinjenom Kraljevstvu! Doduše, prema dvije godine starim podacima, ali koje mjesto gore-dolje ne mijenja ništa osim efektnog uvoda u tekst.
Dakako, ta čitava priča o milijunaškim i milijarderskim sinovima je prenapuhana. Posve je jasno da po čitavom svijetu takvih ima na bacanje, a ovi koji su došli do Formule 1 su to itekako zaslužili ozbiljnim radom u dobi kada se većina njihovih podjednako bogatih vršnjaka samo zeza, snima selfije i objavljuje video materijale na onoj društvenoj mreži koja je u tom trenutku već najaktualnija. Priča o jednakim početnim uvjetima za sve rijetko je kada vrijedila čak i u daleko populističkijim sportovima, a u automobilizmu apsolutno nikad nije držala vodu.
Lando ipak nije došao u Formulu 1 sa stigmom Lancea Strolla, Nicholasa Latifija ili Nikite Mazepina, a za to postoje dva, ako ne i tri razloga. Kao prvo, njegov otac ipak, barem zasad, nije milijarder i nije kupio nikakav udio, a kamoli čitavu momčad, kako bi junioru osigurao mjesto na gridu. Kao drugo, nije iz Kanade ni Rusije, nego iz Bristola, a britanski mediji, koji određuju opći ton raspoloženja svjetske publike prema nekom vozaču, načelno ne vole ‘lupati’ po svojima.
No, treći razlog dugoročno se pokazuje najvažnijim: Lando rezultatima i pokazanom brzinom pokazuje neusporedivo više od ostalih tatinih sinova (uz dužni spomen povremenih Strollovih bljeskova), a streloviti uspon prema vrhu popraćen je još jednom za današnje vrijeme gotovo nevjerojatnom osobinom. Fascinantno simpatičnim i otvorenim karakterom, koji ga strelovito promiče u status vozača najsimpatičnije osobnosti na gridu, titule koja je donedavno bila rezervirana za njegova ovogodišnjeg momčadskog kolegu Daniela Ricciarda. Ne, dakako, nisam zaboravio na Kimija Räikkönena, ali ako njega smatrate najsimpatičnijim, to je definitivno zbog nekih drugih osobina, zapravo dijametralno suprotnih Norrisovim.
Norris je ove sezone fantastičan u održavanju bolida na vrhu poretka midfield ekipa. Mnogo je indicija da bi mogao biti the real deal
Rođen potkraj 1999., Lando je dio velike generacije koja bi uskoro trebala početi dominirati svijetom Formule 1. Max Verstappen već je u ovom trenutku vodeći vozač prvenstva, Charles Leclerc iza sebe ima pobjede, George Russell status zamjene Lewisa Hamiltona koju čeka mjesto u najboljem bolidu čim aktualni vladar oktanskog cirkusa to dopusti… U usporedbi s njima, sa svih strana obasutima panegiricima, Lando se pomalo doimao kao netko sa strane, iz kuta slike… Ok, ima već dvije prilično dobre sezone iza sebe, McLaren je sve bolji… No, do 2021. teško da bi ga netko stavio u isti rečenicu s najboljima.
A on je šutio i radio na sebi.
Ricciardo u Landovoj sjeni
Nakon pet utrka nalazi se na trećem mjestu prvenstva i uopće se ne doima da je ondje slučajno. Dobro, mogao bi poslati po bombonijeru Russellu i onom sada možda već bivšem Mercedesovu mehaničaru za podmetanje klipova Valtteriju Bottasu, ali to treće mjesto nije poklonjeno. Dvaput je bio na podiju, a samo jednu utrku, onu u Španjolskoj, završio iza petog mjesta. Usto, dojam koji ostavlja subotom u kvalifikacijama je izvrstan, gotovo da možemo biti sigurni da će nadmašiti ponekog od vozača iz dviju bržih momčadi, mada kombinacijom nesretnih okolnosti nije to materijalizirao na svim stazama. Ukratko, dojam je da je sazrio i da je već sada tu negdje, jako blizu najboljima.
Dojam ne vara, mada ga u određenoj mjeri oblikuje i jedan od specifikuma ovog razdoblja Formule 1, iznenađujuće dugo vrijeme potrebno za privikavanje na bolid pri promjeni momčadi, element koji je iznimno primjetan ove sezone. Uz gotovo potpunu zabranu testiranja, vozačima danas treba iznimno dugo, po nekim procjenama i čitava sezona, za prilagodbu novom bolidu nakon promjene momčadi ili pauze.
Lani se to moglo primijetiti kod povratnika u Formulu 1 Estebana Ocona, koji je tek potkraj sezone uhvatio priključak s Ricciardom, a ove godine probleme s prilagodbom vidimo kod nekolicine vozača, pri čemu je to posebno uočljivo zato što je mahom riječ o velikim imenima Formule 1.
Zanimljivo, određena je iznimka jedino Landov dosadašnji momčadskih kolega Carlos Sainz Jr., koji jest u svakoj utrci u kojoj su obojica sudjelovali završio iza Leclerca, ali dojmom nije značajno zaostao za njim. Sebastian Vettel je imao velikih problema, ali čini se da pomalo počinje pokazivati Strollu tko je gazda u toj ekipi… Figurativno rečeno, jer je gazdinska situacija zapravo, dakako, obrnuta i bit će jako zanimljivo vidjeti razvoj situacije… Fernando Alonso i Sergio Pérez se još traže, ali daju barem neke naznake da bi mogli u dogledno vrijeme doći ‘na ti’ s bolidom, ali najneugodnije iznenađenje po pitanju prilagodbe odvija se u McLarenu.
Ricciardo je već dugo jedan od najcjenjenijih F1 vozača, te vlada uvjerenje kako bi se u konkurentnom bolidu svakako borio i za naslov prvaka. No, od dolaska u McLaren nalazi se u dubokoj Norrisovoj sjeni, samo je u Španjolskoj uspio završiti ispred Landa, a i u kvalifikacijama daleko više oscilira. A samo prije dva i pol mjeseca, u najavi sezone, napisao sam: “Ako baš želite igrati se vrača-pogađača, po meni je oklada na to da će na kraju sezone 2021. Australac biti najviše plasirani vozač u prvenstvu koji ne vozi ni Mercedes ni Red Bull trenutno najsigurnija oklada u svijetu Formule 1. Lando Norris bi nas također mogao impresionirati u više nego ponekoj utrci, no njemu će ove sezone biti ključno održati glavu na površini i ne dopustiti da ga Ricciardo bodovno i impresijom u potpunosti pregazi.“
Put do elite
Nakon pet utrka, Lando ima 47 bodova, a Daniel 24. No, još se ilustrativnijom čini scena kojoj smo svjedočili u Monaku, kada je mlađi kolega, obilazeći starijeg za čitav krug, samo nonšalantno mahnuo i otišao prema novom postolju… Usto je postigao dogovor s momčadi i potpisao višegodišnji ugovor… Ricciardo ima problema s prilagodbom na bolid, istina, ali to su njegovi problemi i ne umanjuju činjenicu da Norris ove sezone fantastično vozi, iznad svih očekivanja.
Što možda znači da smo ta očekivanja u startu prenisko postavili.
Nemojmo zaboraviti da mu je juniorska karijera bila ništa manje nego spektakularna. Godine 2013. je bio juniorski europski prvak u kartingu, godinu dana nakon Russella, a iste sezone u kojoj je u glavnoj KF2 klasi slavio Verstappen. Godinu potom postao je i svjetski prvak, ispred Mazepina i današnjeg F2 vozača Jehana Daruvale. Zanimljivo, od svih svjetskih prvaka u povijesti, od 1964. do danas, samo su dvojica, Riccardo Patrese i Jarno Trulli, kasnije uspjeli doći do pobjede u nekoj prvenstvenoj utrci Formule 1. Lando bi lako mogao postati treći.
Prelazak iz kartinga na prave automobile (mada je u djetinjstvu prvo bio fan motociklizma, a do danas ostao vatreni obožavatelj Valentina Rossija) bio je podjednako impresivan. Godine 2015. osvaja britansko prvenstvo Formule 4, a sljedeće pobjeđuje u čak tri različite serije: u europskom kupu Formule Renault 2.0, sjevernoeuropskom kupu iste kategorije i novozelandskoj Toyota seriji. Nažalost, u to su se vrijeme već razišli putevi njega i starog rivala iz kartinga, Martina Kodrića, mada su do danas ostali dobri prijatelji, a obojica su, uostalom, McLarenovi tvornički vozači. Preko Martina Lando je stekao još neke drage prijatelje u Hrvatskoj, a najmanje je jednom bio i na odmoru kod nas.
Na ozbiljnu je scenu stupio ulaskom u europsko prvenstvo Formule 3 — i osvojio ga iz prvog pokušaja. Nadmašivši pritom nekolicinu danas uglednih vozača Formule 2, ali i Haasov aktualni dvojac iz Formule 1. Sljedeće se sezone morao zadovoljiti titulom viceprvaka u Svjetskom prvenstvu Formule 2, iza Russella, a ispred Alexandera Albona, ali trojac je već sljedeće sezone promptno transferiran u Formulu 1.
Russellova uvjerljivost tijekom te F2 sezone dovela ga je do statusa trenutno najcjenjenijeg vozača u tom trojcu, ali retrospektivno vidimo da se sreća u nekoliko navrata mogla i drukčije okrenuti, odnosno da stvari nipošto nisu tako crno-bijele. Lando je već dvije sezone bio u McLarenovu programu razvoja mladih vozača, a kada je već na ranim testiranjima bio brži od poluzemljaka Stoffela Vandoornea, momčad je odlučila dati mu priliku 2019. Kažem “poluzemljaka” jer je Landova mama Cisca iz Belgije, a on sam donekle govori i flamanski. Zanimljivo, nije jedini među aktualnim vozačima, i Strollova je mama također iz Belgije.
Osvježavajući karakter
Prva sezona nije bila spektakularna, završio ju je na 11. mjestu, s gotovo upola manje bodova od Sainza. Ipak, prisjetimo li se nekoliko situacija u kojima nije imao sreće dok se nalazio na vrlo dobrim pozicijama, uglavnom ne vlastitom krivnjom, ta je razlika mogla biti i manja. A dojam je svakako bio vrlo pozitivan. No, tek smo ga lani počeli uistinu zamjećivati.
Već se u prvoj utrci sezone, na Red Bull Ringu, našao na postolju. Doduše, na stazi je završio četvrti, ali morao je kasniti manje od pet sekundi za kažnjenim Hamiltonom — i uspio je u tome, odvezavši pritom u posljednjem krugu i najbrži krug utrke. Zanimljivo, i nakon druge je utrke održao treću poziciju u prvenstvu, a do kraja sezone imao još nekoliko plasmana u prvih pet, kao i novi najbrži krug u Turskoj. Sezonu je završio na devetom mjestu, sa samo osam bodova manje od Sainza, ali sada već u svakom pogledu percipiran kao jako brz i dobar vozač.
Početak ove sezone ga je ponovo izbacio u prvi plan, ali realno je ipak teško očekivati da Bottas i Pérez s vremenom neće odmagliti u poretku, Mercedes i Red Bull su ipak dva najbolja bolida i to će se kad-tad pokazati i kod drugih vozača… No, Lando bi trebao biti vrlo ozbiljan konkurent Leclercu za petu, a ako Checovo privikavanje na Red Bull potraje, uz malo sreće čak i četvrtu poziciju u poretku vozača. Ipak, valja tu ponešto pitati i ove sezone impresivnog Sainza, kao i nadati se da će Ricciardo ipak uhvatiti ritam. No, nadmetanje Lando-Charles ipak se čini najizglednijim, a usto i najavom borbi koje bismo mogli gledati godinama.
Ono što u tome posebno veseli je osvježenje koje je Norrisov vedri karakter dao Formuli 1, da i ne spominjemo njegovu modernost, pripadanje kulturi e-sportova i društvenih mreža, pri čemu se ponaša opuštenije i naizgled bolje zabavlja od konkurenata.
Recimo da Verstappen nije baš najsimpatičnija osoba na svijetu, pa ni među kojom milijardom najsimpatičnijih. Leclerc je pak ozbiljni profesionalac kojeg nije lako zamisliti bezbrižnog i opuštenog, te je stoga pomalo dosadan. Russell bi, nažalost, mogao godinama nositi i iskazivati frustracije zbog predugog čekanja na priliku da dobije imalo konkurentan bolid. U toj konkurenciji — a govorimo o ljudima koje ćemo godinama, nadajmo se, viđati u borbama za pobjede (osobno mi se čini da bi s njima u tu kategoriju mogli i Oscar Piastri i Théo Pourchaire s trenutnog F2 grida) — Lando odudara razigranošću i veseljem, te je već i to dostatan razlog da se uistinu nadam kako će moći opstati na vrhu.
Bilo je predivno gledati njegovo zafrkavanje sa Sainzom na postolju u Monaku, iz kojeg se jasno vidjelo da gledamo onu rijetku situaciju, da su dvojica vozača koji su proveli dvije sezone u istoj momčadi pritom postali pravi prijatelji (dobili su i nadimak Carlando), a to i ostali nakon što su im se putevi razišli.
The real deal
Koliko je onda uistinu dobar Lando Norris?
Nisam siguran jesam li i sam sebi u glavi u potpunosti uspio odgovoriti na to pitanje. Mnogi vozači izgledaju impresivno dok se uspinju prema vrhu, ali kada jednom stignu onamo, naprosto više nemaju tu konzistentnost potrebnu za nizanje pobjeda i vrhunskih rezultata… Posve sam siguran da Leclerc već danas u glavi ima taj mentalni sklop (mada nema bolid za to), Verstappen već ove godine pokazuje kako je vjerojatno također već stigao do te razine… Za Norrisa, kao i za Russella, naprosto moramo pričekati da vidimo kakvi će biti dobiju li uistinu pobjednički bolid. Norris je ove sezone fantastičan upravo u tom održavanju bolida na vrhu poretka midfield ekipa, ali bio je i Pérez, pa se s vrhunskim bolidom, eto, muči…
No, mnogo je indicija da bi Lando mogao biti the real deal i, pa makar i zbog tog njegovog šarma i iskrenog entuzijazma prema sportu — trebali ste ga čuti s kakvim je ushitom uživao biti dio komentatorske ekipe za Indy 500 prošle nedjelje — odlučujem zasad pokušati vjerovati u to.
