Ako nismo nešto pomiješali, Rokas Pukštas visok je 181 centimetar. Kažem, ako nismo nešto pomiješali, jer to su službene brojke — ali kad skoči, izgleda kao da je za glavu viši.
Borna Buljan je obranio šest Milanovih udaraca — od toga četiri upućena unutar kaznenog prostora, a posebno je impresivna i značajna bila ona obrana kad je u prvom poluvremenu, dok je još bilo 0-0, vršcima prstiju podigao loptu do grede i spasio Hajduk. Roko Brajković je namjestio dva gola i svojom eksplozivnom energijom maltretirao suparničku obranu; Jere Vrcić se divno prikrao s lijeve strane i sasvim rutinski pospremio njegovo dodavanje za 1-0; Mateo Jurić-Petrašilo je nabrojio pet očišćenih opasnosti, četiri blokirana udarca, tri presječene lopte i jedan uspješni start; Šimun Hrgović je spasio gol sa same crte, a onda u presingu gotovo na gol-aut liniji ukrao loptu i provukao je ispod suparničkog golmana; Luka Vušković, po običaju najmlađi na terenu, šefovao je obranom; Noa Skoko, kao drugi najmlađi, odigrao je zrelo i ozbiljno u oba smjera…
Svi oni, kao i preostala sedmorica igrača koji su upisali nastup, Hajdukovi su heroji, kao i trener Marijan Budimir, ali ovaj bismo put posebno izdvojili litavskog Amerikanca koji je u svakom dodiru s loptu prštao od samopouzdanja i moći.
Zovu ga Puki, Roki, zovu ga i Puška, ali on nije puška nego Roketa, i to ona zemlja-zrak. On jede teren, oduzima lopte i čuva ih, dribla, dobiva duele na zemlji (9/14) i zraku (2/3), proigrava i leti, predvodeći Hajduk u finale.
