Među fanovima Formule 1 vlada priličan konsenzus oko toga da je staza Spa-Francorchamps, smještena na istoku Belgije, u Ardenima, najljepša i najzanimljivija u kalendaru. Trkaćem vikendu ondje — a taj nam upravo slijedi — veselimo se više nego ma kojem drugom u godini, a fantastični kompleks zavoja Eau Rouge-Raidillon vjerojatno je — uz onaj zavoj u Monaku kojem mijenjaju ime čim ga promijeni obližnji hotel — najikonskija razglednica ovog sporta. Barem se nadam da se ovo “među fanovima” odnosi i na današnje fanove, na novu, Netflixovu generaciju ljubitelja; da njima nisu privlačniji, ne znam, Abu Dhabi ili, ne dao Bog, Miami…
Trebao bih se veseliti ovom vikendu, a ja ga umjesto toga dočekujem s grčem u želucu. Jer je, nažalost, nešto već odavno trulo u državi Belgiji i ne mogu ovu utrku dočekati miran. Zapravo utrke — ovo je sprint vikend, pa ćemo gledati i tu nepotrebnu lakrdiju u subotu i pravu utrku u nedjelju. Nema taj moj grč nikakve veze s rezultatskom napetošću, naravno da će Max Verstappen opet uzeti sve što mu se nađe na pladnju, naravno da će se svi ostali vjerojatno boriti za drugo mjesto, ne pođe li Nizozemcu štogod po zlu… Domaća će publika osim njega navijati i za Landa Norrisa, i njemu i Maxu su majke Belgijanke, pa su praktično domaći vozači. Nadam se konkurentnom Ferrariju, očekujem Williams Alexa Albona u bodovima, zanima me što može Daniel Ricciardo, te je li forma Alfa Romea u Mađarskoj bila samo jednokratna…
No, zapravo se samo nadam da nitko neće izletjeti na Raidillonu i da zbog toga na sljedećem dijelu staze, ravnici Kemmel neće doći ni do kakve ozbiljne nesreće.
Prema vremenskoj prognozi, čeka nas kišni vikend — vjerojatno ništa ekstremno poput onoga što je prije dvije godine dovelo do jedne od najvećih farsi u povijesti Formule 1, ali dovoljno kišan da značajno poveća mogućnost ozbiljne nesreće na stazi koja je odavno poznata kao jedna od najopasnijih na svijetu. Samo, za razliku od ostalih takvih, ona je ostala opasna i dan-danas, što su potvrdile dvije smrti vozača u posljednje četiri godine.
Zagriženi fanovi smatraju da bi bilo svetogrđe dirati u najslavniji zavoj, pa nerijetko i prijete oproštajem od Formule ako se dirne u ‘svetinju’. Što je, dakako, budalaština
Govorimo li o Spa (taj je kratki naziv posve dostatan, da ne kompliciramo), zapravo govorimo o dvije vrlo različite staze: klasičnoj cestovnoj, koja je korištena do 1970-ih i onoj suvremenoj, koja je zatvaranjem prometa pretvorena u pravu trkaću stazu. Povijest je počela prije 101 godinu, sljedeće sezone na redu je stota obljetnica 24 sata Spa, a 2025. i Velike nagrade Belgije. Pri čemu ova potonja obljetnica nije nimalo izvjesna, jer staza nema dugoročni ugovor s Formulom 1; lani je dogovoreno jednogodišnje produljenje, šuška se da je i za 2024. postignut dogovor, ali nad svime iza toga vise upitnici. U slučaju ma kakve ozbiljnije nesreće, gotovo da sa sigurnošću možemo reći da će Svjetsko prvenstvo ponovo napustiti Spa.
Prvi se puta to dogodilo 1971. Nakon niza prigovora, pa i bojkota vozača predvođenih Jackiejem Stewartom (koji je ondje 1966. preživio najgoru nesreću u karijeri, kada je slomljenih rebara visio zarobljen u prevrnutom BRM-ovu bolidu, dok je gorivo kapalo po njemu, čekajući hoće li se zapaliti ili ne), utrka je izbačena iz kalendara, kamo je vraćena tek 1983, u novoj, dvostruko kraćoj konfiguraciji. Stara staza, na kojoj je Eau Rouge bio “samo jedan od zavoja”, bila je sumanuto brza, ali sadržavala i zloglasni Masta Kink, za koji baš Stewart tvrdi da je najteži zavoj kroz koji je ikada vozio…
Dijelovi tijela na stazi
Oprostit ćete mi malu digresiju, ali evo jedne priče koja pokazuje kakva je to nekad bila staza. U godinama nakon odlaska Formule 1 ondje su još vožene druge utrke, a ona za Svjetsko prvenstvo konstruktora prvog svibanjskog vikenda 1973. upisana je u povijest.
Domaći vozač Jacky Ickx u kvalifikacijama je u Ferrariju 312 PB ostvario vrijeme kruga od 3:12.7, sekundu bolje od drugoplasirane Matre. Prosječna brzina na 14,1 km dugoj stazi iznosila je 263.41 km/h. Znate li do koje je godine to bio najbrži krug ikada odvezen izvan ovalnih staza? Rekord je srušio Kimi Räikkönen u Monzi — tek 2018.! U samoj utrci 1973. je Henri Pescarolo u Matra-Simci MS670B odvezao najbrži krug za 3:13.4, što daje prosječnu brzinu kruga od 262,46 km/h! Nakon toga je i ovo prvenstvo zaključilo da je staza preveliki rizik, pa je pošlo putem Formule 1.
Uza sve to, zapravo je tijekom stoljeća bilo razmjerno malo smrtnih slučajeva, odnosno ne više nego na drugim usporedivim stazama. Prisjetimo se najzvučnijih.
Mercedesov tvornički vozač, Englez Richard Seaman, poginuo je 1939., taman na vrijeme da kod kuće ne mora objašnjavati salutiranja nacističkim pozdravom i slične detalje… Hrabri Archie Scott-Brown poginuo je 1958, a dvije godine potom došlo je i do jedinih smrtnih ishoda u nekoj utrci Formule 1 na ovoj stazi, kada su u razmaku od 15-ak minuta poginula dvojica engleskih vozača, Chris Bristow i Alan Stacey. Posebno je bizarna smrt Staceya, koji je punom brzinom naletio na pticu u niskom letu, te zapravo nikada nije utvrđeno je li mu udarac u glavu odmah slomio vrat ili ga samo onesvijestio, pa je poginuo od posljedica izlijetanja.
No, ono što se događalo u utrkama turističkih automobila početkom 1970-ih ostavilo je najdublji trag. Čak su trojica vozača poginula tijekom 24 sata Spa 1973, ali u scenu na istoj utrci godinu ranije iz današnje je perspektive teško i povjerovati. Legenda kaže da je Hans-Joachim Stuck tijekom noćnog zaustavljanja u boksu i promjene vozača upozorio Jochena Massa da pripazi u zavoju Masta Kink zbog dijelova na stazi — samo da bi Mass pri prolasku tim zavojem shvatio da nije riječ o dijelovima nekog razbijenog automobila, nego o dijelovima tijela jednog nesretnog suca. Na engleskom anegdota ima više smisla, body parts znači i jedno i drugo, ali ipak se nadam da je priča izmišljena.
Nažalost, skraćivanje staze na današnju konfiguraciju (ugrubo, bilo je promjena dijelova i kasnije) nije povećalo sigurnost onoliko koliko bismo se nadali, a najzvučnije ime poginulo nakon tih promjena je svakako Stefan Bellof. Zanimljivo je i da je njegova smrt 1985. bila i prva uopće zabilježena u Raidillonu, danas najkontroverznijem dijelu staze. To nipošto nije slučajno; upravo se u to vrijeme ovaj kompleks počeo pretvarati u dionicu koju se vozi punim gasom, što su omogućile neke modifikacije ulaza u kompleks, ali ponajprije bolje prianjanje suvremenih trkaćih automobila.
Neophodni zahvati
Keke Rosberg tvrdi da je upravo on početkom 1980-ih bio prvi koji je prošao kroz Eau Rouge punim gasom, ali to još dugo neće biti norma: poznato je da su se i Jacques Villeneuve i Ricardo Zonta razbili 1999, nakon što su se okladili da će proći bez popuštanja gasa… No u novom tisućljeću to je prestao biti problem za vozače Formule 1.
Problem je, međutim, postalo to što pod punim gasom prolazite Raidillon, te nakon završetka strmog uspona posve naslijepo izlazite na Kemmel, bez ikakve ideje što vas ondje čeka. Slijepi zavoji najgora su stvar u svijetu utrka i razlog zašto mnogi prigovaraju na sve veći broj gradskih utrka u kalendaru Formule 1, a pogotovo suluda staza u Džedi ulijeva strah u kosti. No, od svih slijepih zavoja, ovaj je dokumentirano najopasniji, što nam pokazuje podatak da su se posljednje četiri fatalne nesreće na Spa dogodile upravo ondje. Motociklist Adrien Nicolas poginuo je 2008, vozač utrka oldtimera Sébastien Clouzeau 2013, a od 2019. naovamo zaredao je niz sličnih nesreća, od kojih su dvije odnijele po jedan mladi život. Antoine Hubert poginuo je u utrci Formule 2 2019, a Dilano van ‘t Hoff u utrci Formule 3 početkom ovog mjeseca.
Te su dvije nesreće, kao i ona s nekoliko ozlijeđenih vozača iz 2021., na 24 sata Spa, dogodile po istom obrascu: jedan je vozač preoptimističan i izleti u Raidillonu, ali se bolid nakon udarca u ogradu odbija na sredinu staze. Ostali vozači dolaze u potpuno slijepi zavoj i ne mogu izbjeći bolid koji se prepriječio na stazi, pa dolazi do velikih, masovnih sudara.
Postoje, dakako, i samostalna izlijetanja, pamtimo jedno nedavno spektakularno Norrisovo, ali ona nisu toliko opasna kao masovke. No, i masovni sudar, kao što smo vidjeli u W seriji 2021., može biti bez ozlijeđenih, ako se dogodi nekoliko metara ranije, još na usponu. Još je jedan problem učestalost kiše na stazi, koja dodatno smanjuje vidljivost i još smanjuje mogućnost pravovremene reakcije. Lani su izvršeni određeni zahvati na stazi, ali ovogodišnja nesreća pokazuje kako naprosto nisu bili dovoljni.
Dobar je dio današnjih vozača već izrazio nezadovoljstvo ovim dijelom staze i samo je pitanje vremena kada bismo ponovo mogli vidjeti bojkot poput onoga koji je Stewart predvodio 1969. Zagriženi fanovi pak smatraju da bi bilo svetogrđe dirati u najslavniji zavoj Formule 1, pa nerijetko i prijete konačnim oproštajem od tog sporta ako se dirne u ‘svetinju’. Što je, dakako, budalaština. Spa je već mnogo puta u 100 godina mijenjala konfiguraciju pojedinih dijelova te nema ama baš nikakvog razloga da to ne učini ponovo. Dosta izgledna izmjena je usporavanje bolida oštrijim ulaskom u Eau Rouge, koji bi zahtijevao kočenje. No, mnogo je vjerojatnija drastična promjena vrha kompleksa, mada bilo kakvi veći zahvati ondje vjerojatno zahtijevaju velike izdatke i drastično remodeliranje sadržaja oko staze.
Nažalost, Van ‘t Hoffova je smrt posljednja potvrda da je takav zahvat neophodan ako želimo nastaviti gledati utrke najviše razine na možda i najljepšoj svjetskoj stazi. U međuvremenu, držimo palčeve da barem ovaj vikend sve dobro prođe.
